Olja Lozica

Rođena je 1982. u Beogradu. Osnovnu i srednju školu završila je u Korčuli, a dramaturgiju diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kao dramaturginja i asistentica režije radila na produkcijama u mnogim hrvatskim kazalištima, posebno zapaženo s redateljima Reneom Medvešekom, Ivicom Boban i Goranom Golovkom. Od 2010. godine djeluje kao redateljica zapaženih autorskih projekata („Prasac koji gleda u sunce” i „Divan dan” u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, „Nevidljivi grad” na Splitskom ljetu, „Sada je zapravo sve dobro” u Zagrebačkom kazalištu mladih, „U znaku vage” u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, „Prvi put kad sam ti vidjela lice” u zagrebačkom Teatru &TD., „Moja nuklearna ljubav” u Teatru Rugantino, „Gozba” u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu, „Darmarzemska” u splitskom, a „Divmali grad” u riječkom Gradskom kazalištu lutaka), ali i predstava nastalih po klasičnim („Šest lica traži autora” Luigija Pirandella u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu) i suvremenim dramskim tekstovima („Vincent” prema vlastitom tekstu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci, „Radnice u gladovanju” Gorana Ferčeca u Zagrebačkom kazalištu mladih). Za svoj dramaturški, adaptacijski i redateljski rad višestruko je nagrađivana.