nase-nasilje-in-vase-nasilje-foto-wiener-festwochen-te-alexi-pelekanos-8

DVIJE POSLJEDNJE OVOSEZONSKE PRILIKE ZA „NASILJE”

3. svibnja 2017.

Autorska predstava Olivera Frljića „Naše nasilje i vaše nasilje” u međunarodnoj koprodukciji obišla je Europu, a nakon Hamburga, u Rijeci je ponovno u petak 12. i u subotu 13. svibnja u 19:30 sati u HKD-u na Sušaku. U tri grada izazvala je demonstracije i pozive na zabranu, ali ne i u Rijeci, Berlinu, Weimaru, Ljubljani, Subotici, Cluju i Beču gdje je praizvedena na prestižnom svjetskom kazališnom festivalu, Wiener Festwochenu.

Inspirirana romanom Petera Weissa Estetika otpora postavlja neka možda vrlo neugodna pitanja: Jesmo li svjesni da naše blagostanje ovisi o tisućama mrtvih na Bliskom Istoku? Kupujemo li savjest svojom deklarativnom solidarnošću? U trenutku u kojem svjedočimo jednoj od najvećih svjetskih kriza nakon Drugog svjetskog rata, trebamo li se s ponosom nazivati Europljanima ili se Europe trebamo sramiti? Jesmo li spremni snositi posljedice europske stoljetne arogantne dominacije? Oplakujemo li jednako žrtve terorističkih napada u Parizu i Bruxellesu, kao i onih u Bagdadu? U kojem smo trenutku povjerovali da smo gospodari istine i da je naš Bog svemoćniji od drugih? I gdje se u svemu tome nalazimo mi, gledatelji ove predstave dok plačemo u polumraku dvorane pred fikcionalnim, odigranim prizorima, ali ostajemo ravnodušni pred stvarnim ljudima u izbjegličkim kampovima diljem Europe?

Redatelj predstave je Oliver Frljić, dramaturg Marin Blažević, scenograf je Igor Pauška, kostimografkinja Sandra Dekanić, oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić, a asistentica redatelja je Barbara Babačić. U predstavi igraju Daša Doberšek, Uroš Kaurin, Dean Krivačić, Jerko Marčić, Nika Mišković, Draga Potočnjak, Matej Recer, Blaž Šef, te Barbara Babačić.

Predstava je nastala u međunarodnoj koprodukciji nekoliko europskih kazališta i festivala, koju uz riječki HNK čine HAU Hebbel am Ufer iz Berlina (Njemačka) kao inicijator projekta, Wiener Festwochena iz Beča (Austrija), Slovensko mladinsko gledališče iz Ljubljane (Slovenija), Kunstfesta iz Weimara (Njemačka), Zürcher Theater Spektakel (Švicarska) i sarajevski Festival MESS (BiH), uz podršku German Federal Cultural Foundation (Njemačka).

Iz medija

Doista, Frljićev autorski projekt ne bavi se samom Hrvatskom već Europom općenito, poglavito njenim bogatijim dijelom i odnosom prema imigrantima i Bliskom istoku, što je mogući razlog zašto je sve prošlo ispod radara domaćih desničara koje više zanimaju teme ovdašnjih ratova iz ‘41. i ‘91. Nabijanje kolektivne krivnje zbog blagostanja u kojem Europa živi na račun prolijevanja krvi na susjednom kontinentu, po svoj prilici, u Hrvatskoj ne hvata toliko plodno tlo, s obzirom da iz ove države migranti bježe gotovo s jednakom žarom kao i iz vlastitih zemalja, a u europskom blagostanju participiramo eventualno kao žrtve bankarskih sustava i multinacionalnih korporacija koje nam se ne libe uvoziti hranu zaraženu salmonelom. Štoviše, s dobrim dijelom Frljićevih osuda politike postkolonijalne Europe hrvatska bi se desnica, sudeći po pojedinim portalima i internetskim komentarima, mogla i složiti.

Luka Benčić, Jutarnji list

Kontroverznom glasu koji predstavu prati vjerojatno je doprinio i Frljićev izravan način komunikacije s gledateljima. Glumci publiku vrijeđaju, predbacuju joj osjećaj krivnje i neizravno je optužuju za patnje izbjeglica te smrt milijuna muslimana zato što podržava politički i ekonomski sustav koji je takvo stanje uzrokovao. S tom kritikom predstava dobiva i antikapitalistički predznak koji bi se mogao svesti na rečenicu‘sirijsku naftu rado uvozite, no sirijske izbjeglice ne želite primiti’. Frljić otvara puno pitanja o odnosu Europe prema ratnim izbjeglicama i o ekonomskom eksploatiranju arapskih zemalja koje su dovedene u podređeni položaj, no odgovore ne nudi. Upravo zato traži aktivnog gledatelja koji kritički razmišlja i koji u raspravu ulazi s argumentima.

Tim Hrvaćanin, Ziher.hr

 (…) Najveći teret predstave nose izvrsni glumci koji kroz svoje likove postuliraju sve ono što nas treba brinuti, ono o čemu bismo trebali razmišljati i što nas na kraju krajeva treba isprovocirati i barem natjerati da se zapitamo ima li života izvan naše zone udobnosti. No nemamo se mi vremena baviti vlastitom savjesti i odgovornosti, biti društveno odgovorni i angažirani, poštovati i boriti se za svoja i tuđa prava. Ne dok nam je Oliver Frljić najveći problem.

Anja Nežić, Kazalište.hr