IMG_0311

KAZALIŠNI SABOR: RIJEČKE LJETNE NOĆI MORAJU OPSTATI, ALI SE KONCEPT TREBA MIJENJATI

7. srpnja 2017.

Riječke ljetne noći moraju opstati, ali njihov sadašnji koncept nužno je promijeniti. Zaključak je to posljednjeg ovosezonskog zasjedanja Kazališnog sabora sa samo jednom točkom dnevnog reda: Imaju li Riječke ljetne noći budućnost?

U svom uvodnom izlaganju, intendant Marin Blažević temu je razložio na još nekoliko osnovnih pitanja: Jesmo li zadovoljni programom festivala Riječke ljetne noći i ima li ga smisla održavati na životu? Ili je program potrebno revidirati? Ako jest, u kojem smjeru? Možemo li očekivati veće iznose od financijera Festivala? Jesu li Riječke ljetne noći najveći festival u ovoj hrvatskoj regiji i zaslužuju li nacionalni status?

U radu Sabora sudjelovali su Helena Semion Tatić, ravnateljica Direkcije programa Odjela za kulturu Grada Rijeke i Valerij Jurešić, pročelnik Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije, dok su se, kako je rekao Marin Blažević, iz Turističke zajednice Grada Rijeke ispričali zbog nedolaska, a iz Ministarstva kulture uopće nisu odgovorili na poziv. Time su, kako je rekao Blažević, zapravo poslali jasnu poruku.

„Riječke ljetne noći opstaju samo zato jer ih organizira HNK, ustanova Grada Rijeke koji joj i u srpnju isplaćuje sredstva za plaće, hladni pogon i ostale rashode“, kazao je Blažević te dodao da se uz ta sredstva te 200 tisuća kuna za program Riječkih ljetnih noći, objektivno od Grada puno više niti  ne može očekivati.

Riječki HNK za Riječke ljetne noći raspolaže s ukupnim budžetom do pola milijuna kuna što je, prema riječima Marina Blaževića, dostatno samo za logističku pripremu festivala čiji se programi izvode uglavnom na otvorenom, jednu premijeru te dva ili tri gostovanja. No, kako bi se dobilo na kvantiteti programa tijekom više od tri tjedna njegova trajanja čine se kompromisi pa se u program uvrštavaju i jeftina ili gotovo besplatna gostovanja, što se u drugačijim okolnostima zasigurno ne bi činilo.
Osim toga, u okolici Rijeke postoji već cijeli niz festivala koji doduše  nude bitno različit, „lakši“, zabavni, estradizirani program čemu se Riječke ljetne noći moraju oduprijeti.

Zastupnici, vjerni kazališni posjetitelji i zaljubljenici, predlagali su, spomenimo samo neke prijedloge, povratak opernog programa na Ljetnu pozornicu u Opatiji, ali i povratak ambijentalnom teatru prema prvom konceptu Festivala. No, intendant Marin Blažević je podsjetio kako su se okolnosti od tada bitno promijenile: Grad je tada financirao festival s čak milijun i 800 tisuća kuna koja su se postupno smanjivala na sadašnjih 200 tisuća kuna.

Govorilo se i o alternativnim načinima financiranja, iz dostupnih fondova i sponzorskih sredstava, što pak ne može u potpunosti riješti problem jer se iz europskih fondova financiraju inovativne prakse, a ne „mainstream“ kakav priželjkuje riječka publika. S druge strane, u nas ne postoji filantropska tradicija pa su sponzorska sredstva, kada ih ima, nevelika.

Na koncu se iskristalizirao prijedlog da se riječka kazališna sezona produži, ranije počne i kasnije završi, a da Riječke ljetne noći, kako bi zadržale svoju umjetničku razinu i relevantnost, traju od sedam do deset intenzivnih dana, ali da svaki od tih dana grad živi jedan relevantan naslov.

Glasovanjem na kraju, zastupnici su jednoglasno zaključili da Riječke ljetne noći moraju opstati. Od dva prijedloga od kojih je prvi bio sadašnji koncep festivala, a drugi onaj kraćeg trajanja ali umjetnički visokovrijednih programa, zastupnici su nadmoćnom većinom glasovali za ovaj drugi.

Foto & Video galerija