Marco Graziani

BRAHMS, ČAJKOVSKI

Dirigent:
Solist:
Koncertni majstor:

24.5.2018.

Program

JOHANNES BRAHMS: Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 77.
– Allegro non troppo
– Adagio
– Allegro giocoso, ma non troppo vivace

* * *

PETAR ILJIČ ČAJKOVSKI: 6. simfonija u h-molu, op. 74. „Patetična“
– Adagio – Allegro non troppo
– Allegro con grazia
– Allegro molto vivace
– Finale: Adagio lamentoso


 

TRAJANJE KONCERTA:

Koncert traje dva sata i izvodi se s jednom pauzom.


Johannes Brahms: Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 77.
Djelo skladano 1878.
Praizvedeno 1. siječnja 1879. u Leipzigu, dirigent Johannes Brahms, solist na violini Joseph Joachim

Johannes Brahms (1833-1897) skladatelj i pijanist razdoblja njemačke glazbene romantike, značajan je predstavnik sljedbenika Bacha i Beethovena, jedan od najvećih simfoničara u povijesti glazbe. Smatran je i inovatorom i tradicionalistom u glazbi.
Skice za Koncert za violinu i orkestar započeo je u ljeto 1878, a otpočetka je djelo bilo upućeno njegovu bliskom prijatelju Josephu Joachimu. U pismu od 22. kolovoza Brahms u poslovično ironičnom tonu najavljuje skladbu: „… tek nekoliko violinskih pasaža”, a koji dan potom šalje Joachimu solističku dionicu prvoga stavka uz opasku: „… trebaš je popraviti i ne štedi je… Bit ću zadovoljan ako mi odgovoriš pismeno ili uneseš svoje napomene: teško, nespretno, nemoguće, itd.”. Veliki violinist pokazuje veliki entuzijazam („Veći je dio svirljiv, a ponešto je u njemu i violinistički vrlo originalno”), te pokreće višemjesečnu korespondenciju. U ovoj fazi skladatelj planira četverostavačnu skladbu, ali u studenom javlja violinistu, ponovno ironično, da su „unutarnji stavci ispali. Naravno, oni su bili najbolji stavci! Umjesto njih sad pišem jedan bijedni Adagio“. Iako je prilično tvrdoglavo odbijao većinu Joachimovih sugestija, Brahms mu je prepustio solističku cadenzu prvoga stavka. Kod Brahmsove glazbe, a pogotovo kod ovoga Koncerta za violinu i orkestar, važan je naglasak na ravnopravnom partnerstvu solista i orkestra. Orkestar kod Brahmsa, za razliku od većine koncerata drugih autora, nije puka pozadina za pojačavanje virtuoziteta solista, već su violina i orkestar surađuju timski i interaktivno zajednički prepoznaju fino nijansiranu glazbenu dramu. Takav je način skladanja inspiriran Beethovenovim Koncertom za violinu i orkestar u istom ključu, što se na praizvedbi nije niti skrivalo – Brahmsov novi violinski koncert uslijedio je nakon Beethovenova. Brahms je u okvirima tradicije imao mnogo toga novoga za „reći”. Posebnost njegova violinskog koncerta nalazi se i u prvom stavku jer djelo čini posljednjim velikim koncertom koji od solista zahtijeva improviziranu cadenzu.

Petar Iljič Čajkovski: Šesta simfonija u h-molu, op. 74, „Patetična“

Djelo skladano 1893. godine
Praizvedeno 28. listopada 1893. St. Petersburg, dirigent Petar Iljič Čajkovski

Petar Iljič Čajkovski (1840 – 1893) zasigurno je najpopularniji ruski skladatelj i najizrazitiji predstavnik slavenske romantike u drugoj polovici 19. stoljeća.
Od 1866. do 1893. Čajkovski je napisao svih svojih šest simfonija i u njima je vidljiva postupnost njegova sazrijevanja, prijelaz od lirskog meditiranja i ocrtavanja ugođaja iz prirode i života k sve napetijoj, intenzivnijoj dramatici, u koju ulaze sve snažnija obilježja fatalnosti. Četvrta, Peta i Šesta simfonija mogu se ubrojiti u najvrjednija glazbena djela druge polovice 19. stoljeća. „Patetična” jedna je od najljepših kasnoromantičkih simfonija. „Skladao sam s takvim žarom da sam za manje od četiri dana završio prvi stavak, a ostatak je jasno ispisan u mojoj glavi” i „Ništa ljepše od te simfonije nikada nisam napisao niti ikada više hoću: u nju sam uložio, bez pretjerivanja, svu svoju dušu“, kazao je skladatelj svojemu nećaku Vladimiru Davidovu. Šest dana nakon praizvedbe, kojom je krajem listopada 1893. sam dirigirao u St. Petersburgu, Čajkovski je umro. Za sve što je htio reći u toj svojoj zadnjoj ispovjedi skladatelj je uporabio oblikovne posebnosti. U njegovim bilješkama godinama kasnije pronađen je i zapis koji se odnosi na ovu simfoniju: „u prvom stavku je sva impulzivna strast; u drugom je ljubav; u trećem razočaranja; u četvrtom smrt – odraz konačne poraženosti”. Simfoniju je prema savjetu brata Modestea iz „Programske“ preimenovao prvo u „Tragičnu“, a potom u „Patetičnu”.

Pokrovitelj programa

 PBZ_znak-i-logo-2

Foto & Video galerija