PVS Action Photo © Darja Štravs Tisu

MOZART – REQUIEM

Dirigent:
Solisti:
Zborovoditeljica:
Voditeljica vokalnog ansambla:
Koncertni majstor:

31.10.2017.

Povodom blagdana Svih svetih očekuje vas prigodni program i to uz Mozartov Requiem, jednu od najpoznatijih sakralnih skladbi svih vremena. Nijemac Philipp von Steinaecker jedan je od vodećih dirigenata mlađe generacije, a našim ansamblom Opere ravnat će prvi put.

Requiem je kompleksno, duboko emotivno djelo pisano za soliste, zbor i orkestar. Obavijeno je brojnim legendama kroz stoljeća, ali ono što Mozartov Requiem čini posebnim i nezaboravnim ipak jest njegova neporeciva božanska kvaliteta. Na samrtnoj postelji s nepunih 36 godina, Mozart je 1791. u Beču pisao svoju besmrtnu glazbu ostavivši je nedovršenom. Vodeći se skicama, njegov jedini učenik kompozicije, Franz Xaver Süssmayr dovršio je remek-djelo koje se mora čuti i doživjeti uživo!

Program:

Wolfgang Amadeus Mozart (1756 – 1791): REQUIEM d-mol KV. 626

I. INTROITUS Requiem
II. KYRIE
III. SEQUENZA
1. Dies irae
2. Tuba mirum
3. Rex tremendae
4. Recordare
5. Confutatis
6. Lacrimosa

IV. OFFERTORIUM
1. Domine Jesu
2. Hostias

V. SANCTUS
VI. BENEDICTUS
VII. AGNUS DEI
VIII. COMMUNIO Lux aeterna

Orkestar i zbor Opere HNK Ivana pl. Zajca te Vokalni ansambl Muzičke akademije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli

Requiem (lat.) – od prve riječi mise za pokojne na latinskom – Requiem aeternam dona eis, Domine (Pokoj vječni daruj im, Gospodine). U srednjem vijeku, za vrijeme baroka i klasicizma requiem se skladao za izvođenje na misi za pokojne (missa pro defunctis) u Katoličkoj crkvi. Isprva je to bio jednoglasni liturgijski napjev, među najstarijim i najmaštovitijim dijelovima gregorijanskoga korala. Od 15. stoljeća pojedine se dijelove obrađivalo višeglasno, a u vrijeme romantizma skladatelji su pisali obimnije requieme i u trajanju i u zahtjevnosti orkestralnih snaga. Nerijetko, requiemi su tako postajali  dramatičnim oratorijima, ponekad i opernoga stila (Puccini, Verdi, Donizetti). Uskoro se sve više iz liturgijske namjene izvođenja requiema prelazilo u koncertne.

Misa za pokojne, zbog svog izvanrednog teksta u kojem se izmjenjuju dramatski odlomci s opisima Strašnog suda i lirski u kojima se ponizno moli za spas i smirenje pokojnikove duše, nadahnjivala je brojne skladatelje od srednjeg vijeka do danas, a najpoznatije su stvarali, osim Mozarta, skladatelji Berlioz, Dvořák, Brahms, Verdi, Bruckner, Vogler, Haydn, Gossec, Cherubini, Kozlovsky, von Suppé, Saint-Saëns i drugi.

Requiemi dvadesetog stoljeća uglavnom izostavljaju religiozna vjerovanja, pa se primjerice temelje na tekstovima iz filozofija Nietzschea i Schopenhauera (Delius, Poganski requiem), ili ako čak i koriste dijelove rimske mise za mrtve, čine to daleko slobodnije nego ikada prije (npr. Brittenov Ratni requiem uz poeziju W. Owena).

GLAZBENI GENIJE – MISTERIJ, BRILJANTNOST, FASCINACIJA POSLJEDNJIM REMEK-DJELOM

Postoji znamenita enigma oko zapanjujuće fascinantnog Requiema skladatelja kojeg upravo smrt zaustavlja u dovršavanju vrhunskoga djela. Wolfgang Amadeus Mozart je 1791. u Beču pisao svoju besmrtnu glazbu ostavivši je nedovršenom.

Priča oko Mozartova Requiema započinje u srpnju 1791. u Beču kada je na vrata njegova stana u Rauhensteingasseu pokucao koštunjavi neznanac, glasnik uglednog anonimnog gospodara koji naručuje Requiem za dragu osobu (grof Franz von Walsegg, povodom smrti svoj supruge). Mozart unaprijed dobiva pedeset dukata uz zahtjev da djelo bude dovršeno za mjesec dana. On pristaje, pritisnut novčanim problemima, ali iscrpljen bolešću i užurbanim danonoćnim radom svjestan da rok neće moći ispoštovati. U to vrijeme sklada operu Čarobna frula, svoj posljednji Koncert za klavir i orkestar, a stiže i nova narudžba iz Praga – praizvedba Clemenza di Tito mora biti za pet tjedana. Nije mogao odbiti, jer bi izgubio carevu naklonost. U rujnu ozbiljno obolijeva. Uskoro ističe rok za dovršenje Requiema. Beč i Prag dobili su svoje nove opere, a Requiem je stajao u skicama. Tajanstveni neznanac ponovno se vraća, pristaje produžiti rok za još mjesec dana, plaća još pedeset dukata. Mozart je radio na Requiemu u bolesničkoj postelji do zadnjeg trenutka u 35. godini svog života. Unatoč bolesti energično skladanje jedinstvene i dramatične glazbe za misu za preminule prekinuto je 5. prosinca 1791. Nije dovršio svoj Requiem. Posljednje riječi na koje je skladao glazbu bile su iz Lacrimose: Taj dan suza i žalosti.

Vodeći se skicama, njegov jedini učenik kompozicije Franz Xaver Süssmayr (1766 – 1803) dovršio je remek-djelo. U drugoj polovici 20. stoljeća neki su se muzikolozi, nezadovoljni tradicionalnim Süssmayrevim dovršavanjem, uhvatili u koštac s alternativnim dovršavanjem Requiema. Među njima su F. Beyer, D. Druce, C. Richard, F. Maunder, H. C. Robbins Landon, R. D. Levin i S. Andrews.

Mozart u svom jedinstvenom, inventivnom i naglašeno dramatičnom Requiemu koristi tajnovite kontrapunktove, dualizam i evokaciju liturgijske arhaičnosti, odražavajući i intenzivirajući ranije modele tog glazbenog žalovanja.

Ravnatelj Opere Petar Kovačić ističe posebnost koncerta Mozartova Requiema u Rijeci: „Približavanje filološkoj interpretaciji počinje instrumentarijem. Tako na ovoj izvedbi Requiema imamo prilike čuti basetne rogove umjesto uobičajenih klarineta, baš kako je Mozart zamislio. Također, u partituru je Mozart upisao i dionicu orgulja koje sveukupnom zvuku orkestra dodaju povezanost i zaobljenost.

U Rijeci do sada nismo imali prilike čuti Requiem na ovakav originalan, Mozartov način.”

Foto & Video galerija