Vladimir Benić (1)

PREMINUO MAESTRO VLADIMIR BENIĆ

5. svibnja 2017.

U petak, 28. travnja 2017. preminuo je maestro Vladimir Benić, ugledni hrvatski dirigent i istaknuti glazbeni umjetnik koji je veliki dio svoga života i rada posveti Rijeci i riječkoj Operi. U čak tri navrata bio je direktorom Opere, od 1963.-1970., 1977.-1981. te od 1989.-1992. godine, a više od trideset godina dirigent riječkog opernog orkestra.

Vladimir Benić rođen je 1922. u Zagrebu, gdje ja završio studij glazbe na Muzičkoj akademiji, violinu kod Vaclava Humla, a dirigiranje kod Milana Sachsa i Friedricha Zauna.

Od 1948. do 1949. angažiran je kao korepetitor i dirigent Opere u Skoplju. U Rijeku prvi put dolazi 1950. godine kao stalni dirigent Opere i simfonijskog orkestra u Rijeci.

Godine 1951. pak dobiva stipendiju za Festival u Salzburgu gdje se usavršava na ljetnim dirigentskim tečajevima čuve­nog Clemensa Kraussa.

U razdoblju od 1952 do 1956. osnovao je i vodio Komorni orkestar Ra­dio stanice Rijeka, koji je na javnim nastupima i radio emi­sijama izvodio djela komornog karaktera domaće i strane glazbene literature.

Sezonu 1960/61. provodi u Sjedinjenim Američkim Državama stu­dirajući kod Georga Szella i dirigirajući u Clevelandu temošnjim simfonijskim orkestrom.

Sezone 1961-62. u Rijeci pokrenuo i vodio Komornu muzičku scenu s ciljem izvođenja suvremenih glazbeno-seenskih djela, sa spe­cifičnim pristupom u glazbenom i scenskom pogledu.

Od 1963. do 1970. u prvom je mandatu direktor Opere tadašnjeg Narodnog kazališta ”Ivan Zajc” u Rijeci. Na toj dužnosti uveo je u redov­nu djelatnost orkestra Opere simfonijske koncerte.

Kao dirigent opernih predstava i simfonijskih koncerata nas­tupa u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Splitu, Novom Sadu, Sko­plju, Osijeku i Rijeci, zatim u većem broju europskih zemalja (Italija, Austrija, Njemačka, Irska, Luxembourg, Španjolska, Poljska, Mađarska, Rumunjska), kao i u SAD-u, Rusiji i Japa­nu.

Od 1977-81. ponovno je direktor Opere u Rijeci i istovremeno je umjetnički voditelj glazbeno-scenske manifestacije Operna sezona Opatija-Pula-Rijeka.

Godine 1983. prelazi u Zagreb, gdje je dvije godine program­ski direktor Koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski”, a 1985. biva izabran za  direktora Opere HNK, na kojem položaju osta­je do 1988. Istivremeno je docent za “stu­dij opernih uloga” na Muzičkoj akademiji.

Od 1989. do 1992. nalazi se, po treći put,  na dužnosti umjetničkog ravnatelja Opere Hrvatskog narodnog kazalište “Ivana pl. Zajca” u Rijeci. U tom razdoblju kreira bogat i raznolik program, na kojemu su djela kao: „Lizinka“, „Norma“, „Trubadur“, „Orfej“, „Faust“,  „Nikola Šubić Zrinjski“, „Lucia di Lammermoor“, „Mojsije“… Riječka Opera tada ostvaruje gosto­vanja u Zagrebu, Osijeku, Puli, Ljubljani i u gradovima Italije.

Kao djelatnik u kulturi, Benić je 1994-95. bio imenovan članom Savjeta Odjela za kulturu Gradskog poglavarstva u Rijeci, a od 1994. vrši dužnost predsjednika Upravnog odbora Fonda „Lovro Matačić“ u Zagrebu.

Vladimir Benić je i dobitnik visokih priznanja i nagrada: već 1962. dobiva Nagradu grada Rijeke za svoju dirigentsku dje­latnost, 1967. Nagradu “Milka Trnina”, 1978. nagradu za najbolju dirigentsku interpretaciju na Biennalu u Ljubljani, a 1980. priznanje za najbolju dirigentsku kreaciju Annala u Osijeku, a 1998. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića u prigodi obilježavanja 50. obljetnice umjetničkoga rada.

Godine 1969. nagrađen je godišnjom nagradom “Vladimir Na­zor” za predstavu riječke Opere „Kavalir s ružom“ Richarda Straussa, za čiji je iznimni , po mišljenju kritike, najviše zaslužan bio njen dirigent Vladimir Benić: …iskus­ni muzičar neobično velike kulture i istančanog osjećaja za preciznost interpretacije, ovom izvedbom “Kavalira s ružom” Vladimir Benić definitivno se uvrstio u rang dirigenata eu­ropskog formata” – pisao je kritičar zagrebačkog tjednika za kulturu „Telegram“ o premijeri riječkog “Kavalira s ru­žom” 23. veljače 1968.

Godine 1977. Benić je imenovan počasnim članom Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu, a 1970. dodijeljena mu je Sre­brna plaketa za izvanredni doprinos razvoju Riječke komune.

Benićevo ime i podaci o njegovom radu uvršteni su i u mnoga inozemna biografska izdanja kao što su: International Who’s Who in Community Service (The International Institute of Community Service, England), The World Who’s Who of Musicians (International Biographical Centre, Cambridge, England), Who’s Who in Europe (European Biographical Directory, Belgimun), International Cultural Diploma of Honor (American Biographical Institute, USA) i druga. U razdoblju od 1985-88. ponovno je na dužnosti direktora Opere HNK u Zagrebu.

Među hrvatskim dirigentima Vladimiru Beniću pripada istak­nuto mjesto, posebice zbog  osobnog zalaganja oko izvođenja suvremenih, a posebno hrvatskih autora na kazališnoj pozornici i na koncertnom podiju. Još kao direktor riječke, a zatim i zagre­bačke Opere, uvrstio je na repertoar, a velikim dijelom i sam dirigirao, značajna suvremena djela poput Dallapiccolna “Noćnog leta”, Menottijevih opera “Amalija ide ne ples” i “Telefon”, Milhaudova “Jadnog mornara”, Bersteinovog “Oluj­nog Tahitija” ili Bartokovog “Dvorca Modrobradog”, uz domaća djela poput „Pokladne noći“ Antuna Dobronića, Vidošićeva “Starog mladića”, Hatzeova “Povratka”, kao i “Istarske svadbe“ tršćanskog skladatelja Antonia Smareglie. Spomenimo zatim Brkanovidevu operu-oratorij “Zlato Zadra”, “Moranu” i “Eru s onoga svijeta” Jakova Gotovca, Odakovu „Dorica pleše“, opere “Anafalbeta”, “Dugme” i “Pomet” Ive Lhotke-Kalinskog,”Nikolu Šubića Zrinjskog” i oratorij “Prvi grijeh” Ivana pl. Zajca, “Richarda III.“ Igora Kuljerića, te balete autora Frana Lhotke, Borisa Papandopula, Krešimira Fribeca i drugih.

I na koncertnom podiju dirigirao je velik broj domaćih djela, uvrštavajući po neko od njih i u svoje inozemne nastupe, posebno autore poput Borisa Papandopula, Jakova Gotovca, Stjepana Šuleka, Natka Devčića, Ive Brkanovića, Mila Cipre, Antuna Dobronića, Dore Pejačević, Igora Kuljerića i mnoge druge.

„ Rijeka je grad uz koji sam ostao najviše vezan, iako sam Zagrepčanin. Tu sam počeo dirigentsku karijeru, oženio se. U Rijeci mi se rodio sin. U gradu na Rječini sam proveo najljepše godine života. Za ovaj posljednji mandat direktora riječke Opere, pozvao me Drago Crnčević. Bilo je to od 1989. do 1992., živio sam između Rijeke i Zagreba, više nije bilo samoupravljanja i dosadnog sastančenja, a sve što sam poželio – Drago Crnčević mi je i omogućio! Bilo je to nekoliko nezaboravnih sezona“, kazao je maestro Vladimir Benić u razgovoru, što ga je 2012. godine, povodom njegova 90. rođendana, Svjetlana Hribar vodila za „Novi list“.

Foto & Video galerija