Opera

WERTHER – FAUST – OTELLO – RIGOLETTOCESARE – KRÓL ROGER – ERO

Nakon što smo u protekle dvije sezone revitalizirali Operu riječkog HNK, nastavljamo putem njezine repertoarne, glazbeno-izvedbene, estetičke i produkcijsko-etičke obnove. Od jeseni 2014. predstavili smo čak četiri opere (Oedipus rex, La vida breve, Giulio Cesare in Egitto, Le convenienze ed inconvenienze teatrali) i niz glazbenih kompozicija (simfonija, solističkih koncerata i drugih formi, od Bachove Muke po Ivanu, Šostakovičeve 11. i Mahlerove 5. simfonije, do Posvećenja proljeća Igora Stravinskog, Adamsovih Shaker Loops i Juranićeva „simfonijskog torza” Inter arma narrant Musae) koje nikada nisu izvođene u Rijeci.  Na program riječke Opere vratili smo i djela koja riječka publika nije mogla čuti i vidjeti u svome gradu preko pola stoljeća: Don Giovanni, Evgenij Onjegin, Andrea Chenier.

Zatečenu predvidljivost i prilagodljivost repertoara rutiniranim očekivanjima publike zamijenili smo programom koji širi horizonte znanja i produbljuje iskustvo klasične glazbe te u kazalište privlači nove grupacije i generacije gledatelja/slušatelja, pridružene onima sklonijim tradiciji, ali ipak znatiželjnima. Riječku Operu uveli smo na scenu kazališne suvremenosti, pritom se odupirući grandomaniji dekora i ispraznoj spektakularizaciji koje opernu umjetnost reduciraju na društveno neodgovornu, upravo bahatu kulturno-političku ekonomiju. Mi u riječkoj Operi naprosto nemamo novaca za raskošne predstave i uvijek nove kostime, ali naučili smo manjak na jednoj pretvoriti u višak na drugoj strani – ne nedostaje nam kreativnih ideja i entuzijazma, spremnosti na rizik, solista pjevača i članova orkestra koji odbijaju odustati od svoje umjetničke posvećenosti izvedbi, usprkos teškim uvjetima u kojima radimo i stvaramo, često na rubu mogućeg i održivog.

Nema sumnje, proces inoviranja možemo samo nastaviti, nipošto zaustaviti. Takva su, uostalom, i očekivanja sve brojnije publike riječke Opere i koncerata njezina orkestra, a pretpostavlja ih i titula buduće Europske prijestolnice kulture. Kao i u najavi prošle sezone, moram ponoviti: Opera u malenom gradu poput našega ne može preživjeti bez novih lica u gledalištu. Voljeti operu znači misliti njezinu budućnost, a ne ponavljati njezinu prošlost. To ne znači ujedno odbaciti povijest i tradiciju, nego ne odustajati od pokušaja njihova novog vrednovanja.

Već na početku nove sezone, Fabrizio Melano, veteran Metropolitana, predstavlja Massenetova Werthera s Aljažom Farasinom u naslovnoj ulozi i Ivanom Srbljan kao njegovom Charlotte. Lary Zappia, nakon potresnog Rigoletta, predlaže novo scensko čitanje omiljenog Ere s onoga svijeta, s Kristinom Kolar, Domagojem Dorotićem (riječki debi) i Giorgiom Surianom u glavnim ulogama. Giulio Cesare in Egitto, nakon proljetne obnove u Rijeci, gostuje u Cankarjevom domu u Ljubljani, a naši solisti i orkestar otvaraju Muzički biennale u Zagrebu praizvedbom opere Martyne Kosecke Klotho – thread of the tales koju ćemo u Rijeci vidjeti na početku sezone 17/18. U sklopu koncertne sezone riječka Opera izvodi Gounodova Fausta, netom nakon snimanja za Universal Music. Lista gostujućih solista ovog super-gala koncerta (Colombara, Gallo, Haller, Farasin, Tepponen, Torikka) kao da je prepisana s plakata vodećih europskih opernih kuća. A nije! Praizvodimo zagonetnu operu Król Roger Karola Szymanowskog, za sada samo koncertno. Usto, da, usudit ćemo se, u zadnjim danima siječnja premijerno predstaviti, nakon pola stoljeća ponovno u Rijeci, Verdijevo operno remek-djelo –Otella.

Marin Blažević, v.d. intendanta

werther-ivana-srbljan-i-aljaz-farasin
Jules Massenet
otello, prizor
Giuseppe Verdi
img_1343
koncertno-scenska izvedba operete
Vanja
Giuseppe Verdi
Carmen
Georges Bizet