VJEŽBANJE RAZLIČITOSTI, DRUGA SEZONA

Napokon: HNK u EPK.

Cjelokupnim svojim kreativno-produkcijskim pogonom, umjetničkim ambicijama i dosezima, međunarodnim suradnjama, pozivanjem na kritičku refleksiju i raspravu kazališnih, društvenih i političkih problema; generacijskom obnovom (na pozornici i u gledalištu), programima razvoja publike i socijalne osjetljivosti – riječki se HNK tijekom protekle tri sezone pripremao za izazove i iskorake u 2020. godini.

I sada, napokon, ulazimo u sezonu koja svojim drugim dijelom već zahvaća godinu Rijeke – Europske prijestolnice kulture. Nakon intenzivnog dogovaranja i pregovaranja; svih očekivanja, najavljivanja i ponekih odustajanja; usprkos neizvjesnosti i sumnjama; zato što znamo zašto, tko, što i kako; uvjereni, uporni i odlučni – napokon ćemo Riječankama i Riječanima, našim gostima iz Hrvatske, iz te Europe i drugih zemalja, predstaviti program donedavno nezamisliv i neizvediv u Rijeci.

No, budemo li Rijeku kao prijestolnicu kulture sagledavali primarno kao iznimnu programsku ponudu i krupne infrastrukturne projekte, prijeti nam da je svedemo na nekretnine i plovilo, objekte i simbole, prolazne ideje i planove, proračune, natječaje i nabave, kupovine i razmjene, informiranje i izvještavanje. Nema sumnje, sve što se dogodi i izgradi u sljedeće dvije godine, nakon što se programi provedu, a kuće podignu; nakon što lađe napokon doplove u luku, ili potonu, neke možda i doslovno – sve to promijenit će izgled nekoliko kvartova, produbiti i proširiti znanje kulturnih djelatnica i djelatnika, a svakako i njihove publike, otvoriti nove prostore i perspektive za nove cikluse razvoja kulture, kojima se tek treba dovinuti. No, treba li nam sve to doista biti dovoljno?

Koju ulogu u „prijestolnici” ima HNK, ili – koju ulogu ima „prijestolnica” u HNK-u? Za razliku od drugih ustanova u gradskoj kulturi, HNK nije nedavno, niti će biti uskoro temeljito obnovljen, barem ne kao – zgrada; HNK će, usto, valjda zato što je odvajkada neupitno i nepopravljivo skupo, uvijek nekome iz nekog razloga smetati i biti za nešto krivo, jednima poslužiti tek kao prigoda za političke obračune, drugima pak kao jednogodišnja zgoda za statusno potvrđivanje. No, što ono, taj naš „Zajc”, to narodno kazalište u Rijeci, znači onima koji ga svojim radom stvaraju i onima koji ga u desecima tisuća, iz mjeseca u mjesec, od sezone do sezone, posjećuju? Što „Zajc” znači vama i nama, zajedno djelatnicama i djelatnicima, gledateljicama i gledateljima, kojima kazalište čini – život?

U sezonama zahvaćenim „prijestolnicom kulture” (19./20. i 20./21.) izvedbeni i geografski prostor djelovanja riječkog Kazališta obuhvaća i predstave na komornoj sceni koju smo vlastitim snagama i sredstvima uredili u Delti 5 (sve popularniji Zajc Lab) te operne i koncertne spektakle u pulskoj Areni (Ljeto klasike osvaja tisuće gledateljica i gledatelja iz cijeloga svijeta), dok nas itinereri naših turneja vode od Ljubljane do Beograda, od Italije do Finske. No, te smo nove prostore osvojili i prije 2020. godine.

Redovni i EPK programi u 2020. godini, pored niza poznatih imena i naslova, predstavljaju brojna djela, autore i ansamble s kojima će se riječka publika prvi put susresti u svome gradu, počem od Wagnerovih „Tristana i Izolde”, Mahlerove monumentalne 2. simfonije „Uskrsnuće”, Šostakovičeve potresne 13. simfonije „Babi Yar” i gostovanja Mahler Chamber Orchestra, preko Webberove „Evite” i „Kralja Rogera” Karola Szymanowskog, do Anne Bogart, Leifa Ove Andsnesa, Maura de Candie, Luciana Delprata, Mauricea Causeyja, a u jesen 2020. i slavnog minhenskog Bach-Chora te opernih diva Karite Mattile i Elīne Garanče. No, naša publika, nakon prethodnih nekoliko sezona, od nas već i očekuje riječke praizvedbe, umjetnička otkrića, umjetnice i umjetnike svjetskoga glasa. Programi i prostori EPK godine za nas u „Zajcu” stoga će biti nastavak razvoja, tek veći zamah i zahvat, prilika za privremeni rezime, ali ne i novi početak ili već zaključak jednog kreativnog razdoblja i upravljačke etape.

Nova, djelomično i EPK sezona, nastavak je „vježbanja različitosti” riječkog HNK, ali i poziv da tu različitost počnemo intenzivnije i još ozbiljnije misliti. Neka HNK u godini EPK bude mjesto kritičke refleksije vlastita identiteta, slobode mišljenja kazališta uopće i baš našeg Kazališta, kao izvora i prizora (samo)svijesti jednog grada, našega Grada, još uvijek odveć suspregnutog, nedovoljno smjelog pred idejom da je „prijestolnica” kulture bio i prije nego li mu je netko drugi obznanio da će to tek postati – te 2020. godine. Mi u HNK-u odlučili smo stoga 2020. misliti i raditi kao da smo već u 2022. godini.

Promislimo: HNK nije jedno nego sedam kazališta.

Premda je Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci osnovano, pravno-financijski postoji i posluje kao jedinstvena ustanova; premda ga se u lokalnim i širim domaćim okvirima (gradskim, županijskim i državnim) prepoznaje kao (još) jedno Kazalište nacionalnog statusa; premda je iz te perspektive prelako zaključiti i površno komentirati da je takva, samo jedna ustanova, zapravo „preskupa”, pa čak i da guši razvoj kulture jednog relativno malenog i financijski onemoćalog grada, prečesto se zanemaruje činjenica da to navodno „jedno” Kazalište zapravo objedinjuje „četiri kazališta” i još više umjetničkih entiteta, cjelina odnosno ansambala. Riječ je zapravo o dva dramska kazališta (Hrvatskoj drami i Talijanskoj drami), baletno-plesnom i opernom kazalištu, Riječkom kazalištu mladih „Kamov”, a usto i simfonijskom orkestru i – još uvijek u nastajanju – „Petom ansamblu”.

Ovakve distinkcije nipošto nisu samo tehničke naravi. Onima koji žele naš riječki i uopće svaki HNK vidjeti kao „samo jedno Kazalište”, glomaznu i tromu ustanovu, lako je posegnuti za tezom o „reliktu prošlih vremena” i zastarjelom modelu insitucionalizirane kulturne djelatnosti. No, organizacijsku strukturu, zapravo cjelokupni koncept i djelovanje suvremenog „narodnog kazališta”, a naročito ovog našeg riječkoga, možemo sagledavati i iz suprotne perspektive te u njemu prepoznati iznimnu, višestruku kulturnu vrijednost koju donosi svako od „sedam kazališta” promišljeno objedinjenih u ekonomičan, pro-izvedbeno dinamičan, polivalentan i nužno suradnički uspostavljen centar / Centar izvedbenih umjetnosti.

„Zajc” je ujedno dramsko kazalište i koncertna dvorana, kazališni laboratorij i „tvornica” spektakla, neoklasična baletna i suvremeno-plesna kompanija, operna kuća i kazalište za djecu i mlade. Raspon i raznolikost estetika, žanrova, stilova, izvedbeno-umjetničkih formi i drugih kreativnih praksi zastupljenih u programu predstava i izvedbi, koncerata, akcija i događanja, čine riječko Kazalište doista jedinstvenom ustanovom i pogonom kulture u okvirima daleko širim od Rijeke, grada u čiji „fluidni” identitet i suzdržan nastup današnji, emancipiran „Zajc” uporno hoće upisati i ugraditi brechtijanski gestus: stav i držanje. „Zajc” je, u tom pogledu, ujedno kritička misao i gordo tijelo svojeg Grada, koncept i arhitektura njegove budućnosti, živi arhiv njegove prošlosti, odraz i otpor njegovoj sadašnjosti.

Slogani prethodnih triju sezona, „Međunarodno narodno kazalište”, „Opet pobjeđujemo sebe!” i „Vježbanje različitosti”, nisu bili samo promidžbeno-marketniške dosjetke, nego doista poruke koje odražavaju težnje, upornost i ideje, te usmjeravaju rad i djelovanje riječke varijante hrvatskog narodnog kazališta. Višestrukost funkcija pretvorili smo iz obaveze u prednost i izazov. Naši ansambli, naše umjetnice i umjetnici, nisu specijalizirani samo za određene kazališne forme, izričaje i namijene (primjerice za djecu, odrasle, komedije, mjuzikle, dramsko ili postdramsko kazalište), glazbene i plesne stilove, tradicije i periode, reprezentativne funkcije i obaveze, nego svoju eklektičnost i svoj stav-držanje dokazuju i promoviraju kao svoju posebnost i vrijednost.

Europska prijestolnica kulture je projekt kojim Rijeka napokon dobija priliku okrenuti se svojoj budućnosti, a mi u riječkom HNK ondje vas već čekamo.

Samosvjesno kazalište: Kazalište s karakterom, identitetom i autoritetom.

Naše dramske umjetnice i umjetnici već su izborili – drugdje, pa će valjda i u Rijeci – status glumica i glumaca koji grade svoj izvedbeni idiom u otporu spram izražajne rutine, preuzimaju gestus društvene i političke kritike, prihvaćaju rizik i slobodu glumačkog istraživanja. Zato je Hrvatska drama –  Drama s identitetom. A Talijanska drama – ne samo jedan o rijetkih manjinskih ansambala u sklopu nacionalnog kazališta, nego i najstariji stalni ansambl na talijanskom jeziku – Il Dramma con identità.

Naše baletne i plesne umjetnice i umjetnici ne pristaju na diktat tradicije, teror forme i prazninu pogleda u funkciji tehničke izvedbe. One/oni plešu osobno, bezrezervno, duhovito, kreativno, inteligentno. Njihovu ranjivost i bezizglednost uspjeli smo u posljednje dvije sezone transformirati u odlučnost i perspektivu međunarodnog dometa. One/oni jesu i izvode – Balet s karakterom.

Naša se Opera odupire grandomaniji dekora i ispraznoj spektakularizaciji koje opernu umjetnost reduciraju na društveno neodgovornu, upravo bahatu kulturno-političku ekonomiju, šou(biznis) kompletno ovisan o proizvodnom i tržišnom režimu kapitalizma, garniran feudalističkom romantikom i teatralnom gestom ili amortiziran realističkom ikonografijom i televizijskom glumom. Takvome opernom svijetu i stilu riječka Opera suprotstavlja promišljenu dramaturgiju, dramski senzibilitet i svijest da je opstanak opere moguć samo ako njezinu estetsku funkciju i kritički potencijal pretpostavimo svakom drugom interesu. Takav stav može zastupati samo – Opera s autoritetom.

Vrijednosti i posebnosti; karakter, identitet i autoritet naših umjetničkih ansambala razvijali smo proteklih nekoliko sezona upravo strateški, svjesni da je etika pretpostavka estetike; da je umjetnička sloboda nemoguća bez hrabrosti, znanja i izvrsnosti; da je doživljaj prazan bez misli; da je rad uzaludan bez suradnje, jer pojedinačno postignuće u kazalištu neostvarivo je bez zajedničkog napora i podijeljene odgovornosti. „Zajc” je stoga više od kazališta – „Zajc” je zajednica: umjetnica i umjetnika; djelatnica i djelatnika svih službi, od tehnike i izvršne produkcije do promidžbe i uprave; naših gledateljica i gledatelja. „Zajc” je zajednica koja se neprekidno obnavlja.

„Zajc – kazalište za nove generacije”, tako smo nazvali kampanju kojom ove sezone u riječki HNK pozivamo novu publiku. Pridružite nam se. Vježbajte s nama našu i svoju različitost. Naš i svoj kazališni – život.

Dr. sc. Marin Blažević,

intendant HNK Ivana pl. Zajca

DRAMA S IDENTITETOM

Nova sezona nadograđuje onu prethodnu, u kojoj smo započeli vježbati različitost otvarajući teme koje su duboko ponirale u pitanje identiteta nas i naše publike: rodnog identiteta, etničkog identiteta, povijesnog identiteta, klasnog identiteta i seksualnog identiteta. „Michelangelo“, „Lolipop“, „Regoč“, „Sunset Boulevard“ i „Leica format“ redom su predstave koje su tematski posvećene nekad bolnom, često vrlo složenom, ali svakako uvijek promjenjivom pitanju identiteta.

Različitost i raznolikost ogleda se u našim novim naslovima: od „Prave komedije“ u kojoj se susreću potpuno različiti autorski potpisi poput onog Zijaha Sokolovića i Matije Ferlina, kao i Saše Anočića i Jelene Lopatić, preko nemogućih umjetničkih praksi koji nam donosi BADco., do urnebesne „Gospođe ministarke“; u predstavama za djecu i mlade, od snovitog „Malog princa“ u režiji Renate Carole Gatice do tragičnog „Kralja Edipa“ u režiji Luciana Delprata. Kao vrhunac sezone, u sklopu Rijeka 2020 – Europske prijestolnice kulture programa, Hrvatska drama zajedno s Talijanskom dramom, napokon ponovno čita „Vježbanje života“.

Različitost žanrova i formi, tema i estetika, našoj će publici otvoriti priliku za kazališna iskustva, a našem ansamblu postaviti izazov da pokaže što ga čini toliko posebnim. Hrvatska drama fokusirat će se upravo na nestalnost njihova glumačkog identiteta, procese tranzicije i graničnosti, njihov puni umjetnički potencijal. Ansambl koji je kroz svoj razvoj surađivao s najrazličitijim autoricama i autorima te pridonosio posve različitim poetikama, izrastao je u ansambl bez predrasuda i bez straha od nepoznatog u umjetničkom stvaranju, što je iznimno rijetko budući da je priroda grupe da s vremenom postaje opreznija, konzervativnija i nepovjerljivija. Možda je do lučkog grada, možda je do melankolične kiše, možda je zbog njih samih, ali ovaj ansambl nikada nije bio snažniji i kreativniji.

Istovremeno, ansamblu Hrvatske drame pridružio se još jedan ansambl: „Peti ansambl” koji je osvojio riječku publiku izvedbom predstave „Potomci, divovi, bogovi“. Riječ je o ansamblu kojeg je kolumnist Novog lista, Branko Mijić, opisao kao nešto „najbolje što se Rijeci i Hrvatskoj moglo dogoditi“.

Uzimajući u obzir te male kazališne zajednice koje nazivamo ansamblima, Hellmuth Plessner, njemački filozof i sociolog određuje conditio humana kao odmak čovjeka od sebe samog, sposobnost da se prepozna iz vanjske pozicije gledanja, one nasuprot sebi samom, odnosno nekom drugom kojeg prepoznaje iz te pozicije promatranja. Kazalište svoj temelj pronalazi upravo u tom stanju – stanju stvaranja i iskušavanja sebe kao nekog drugog, predstavljanja sebe u paleti mogućih, različitih identiteta.

Renata Carola Gatica, ravnateljica Hrvatske drame
&
Nataša Antulov, dramaturginja Hrvatske drame

Antoine de Saint Exupéry
Andrew Lloyd Webber i Tim Rice
Branislav Nušić
Andrew Lloyd Webber
Daša Drndić
Ivana Brlić Mažuranić
Aleksandra Stojaković Olenjuk, Nataša Antulov
Mila Čuljak

OPERA S AUTORITETOM

 

Posljednjih nekoliko sezona premijerni operni program redovito najavljujemo kao izniman i prijeloman. Ljubiteljima opere i onima koji su to u međuvremenu postali, da parafraziramo Dražena Sirišćevića koji nam se ove sezone napokon pridružuje i u ulozi redatelja, a ne samo vjernog gledatelja, više nije novost da smo riječku Operu reformirali u kazališno-estetičkom i produkcijsko-etičkom smislu te je uveli na scenu kazališne suvremenosti, uporno pokazujući da i u spektaklu mora biti smisla, da se i ondje može postaviti problem koji poziva na kritičko mišljenje, kao i da spektakl ne mora nužno biti u savezništvu s kapitalom. Tijekom prethodnih pet sezona predstavili smo poetike niza redateljica i redatelja koji dotad u Rijeci ili uopće nisu režirali opere (Romanowski, Znaniecki, Söderblom, Glavan, Melano, Buchmann, Koivukangas, Banich, Blažević), a istim putem namjeravamo nastaviti u novoj sezoni kada ćemo, uz već spomenutog Dražena Sirišćevića, predstaviti legendarnu američku redateljicu Anne Bogart i poljskog redatelja Krystiana Ladu, dobitnika MORTIER Next Generation nagrade za 2019. godinu. Uz operne redatelje i redateljice, našim opernim izvedbama ravnao je, prvi put u Rijeci, niz dirigenata i dirigentica značajnih međunarodnih karijera. Uz glavnog gosta-dirigenta Villea Matvejeffa i novog šefa-dirigenta Yordana Kamdzhalova, bili su tu Stefano Rabaglia, Alessandro Cadario, Paolo Olmi, Paolo Bressan, Beatrice Venezi, Marco Boemi, TaeJung Lee, Tomislav Fačini.

U proteklih pet sezona program opernih produkcija i koncertnih izvedbi predstavio je čak sedam opera („Kralj Edip”, „Kratki život”, „Julije Cezar u Egiptu”, „Kazališni običaji i neuobičajenosti”, „Didona i Eneja”, „Romeo i Julija” i „Elektra”) koje nikada nisu izvođene u Rijeci. Na program riječke Opere vratili smo i djela koja riječka publika nije mogla čuti i vidjeti u svome gradu preko pola stoljeća: „Don Giovanni”, „Evgenij Onjegin”, „Andrea Chénier”, „Otello”, „Werther”. Predvidljivost i prilagodljivost repertoara rutiniranim očekivanjima publike zamijenili smo programima koji šire horizonte znanja i produbljuju iskustvo operne umjetnosti te u kazalište privlači nove grupacije i generacije gledateljica i gledatelja, pridružene onima sklonijima tradiciji, ali ipak znatiželjnima. Operni naslovi u novoj sezoni ne skrivaju namjeru da se proces inoviranja repertoara nastavi, premda ćemo započeti operama sa samog vrha kanonskog repertoara: premijerama „Madama Butterfly” (u suradnji s Operom HNK Split) i „Tosca” te obnovom „La Bohème” (u suradnji s finskom Jyväskylä Ooppera), programski objedinjenima u „Puccini trilogiju”, te gala izvedbom „Carmen” koju iz pulske Arene privremeno prenosimo na pozornicu „Zajca”, ne bismo li Ljetom klasike razvedrili riječku jesen.

Nova godina, 2020., donosi premijerne produkcije dvaju naslova u koje, nakon prošlosezonske „Elektre”, više ne sumnjamo niti sami. Na samom početku programa EPK u HNK, riječka Opera prvi put u svojoj povijesti producira neku operu Richarda Wagnera, i to njegovo „najsmionije i najoriginalnije djelo”, kako je Wagner sam zapisao, „Tristana i Izoldu”. Solističku podjelu predvodi impresivna Maida Hundeling, nezaboravna Elektra, koja će tako u dvije sezone našoj publici predstaviti dvije najzahtjevnije i najimpresivnije sopranske uloge njemačkog opernog repertoara.

Savonlinna Opera Festival jedan je od vodećih opernih festivala u Europi, a ove sezone u koprodukciji s Operom HNK Ivana pl. Zajca postavlja operno djelo dovršeno 1924. i potom rijetko izvođeno tijekom čitavog stoljeća, premda čini jedan od vrhunaca dvadesetostoljetne operne literature: „Król Roger” / „Kralj Roger” Karola Szymanowskog. Tek u 21. stoljeću ova fascinantna opera doživljava pravi revival pa će je riječka Opera napokon prva izvesti u Hrvatskoj i, nakon Graza, druga u široj regiji. Nakon premijere i repriza u Rijeci, produkcija „Króla Rogera” putuje u Finsku gdje će im se krajem srpnja 2020. pridružiti druge dvije naše produkcije, „Julije Cezar u Egiptu” i „Werther”, u sklopu gostovanja riječke Opere na festivalu u Savonlinni. Ove godine gostujuća operna kuća na tom je festivalu bila milanska „Scala”, a sljedeće ljeto – mi. La Scala di Milano 2019., pa „Zajc” iz Rijeke 2020. Nije loše!

 

Petar Kovačić,

ravnatelj Opere

Giacomo Puccini
Giacomo Puccini
Richard Wagner
Karol Szymanowski
Georg Friedrich Händel
Giacomo Puccini
Charles Gounod

EKSKLUZIVNI KONCERTI U POVIJESNOJ SEZONI

Drage/i prijateljice i prijatelji glazbe,

dobrodošli u novu koncertnu sezonu, koja će zahvaljujući posebnoj 2020. godini, biti drugačija od onih prijašnjih. Rijeka će, kao Europska prijestolnica kulture, biti prava glazbena luka različitosti ispunjena ne samo vlastitim koncertima, već i mnogim ekskluzivnim gostovanjima. Umjetnici, ansambli i djela koja do sada nismo imali priliku čuti u našem gradu, u ovoj povijesnoj sezoni priredit će nam mnogo nezaboravnih glazbenih trenutaka.
Sezonu ćemo otvoriti izvedbom velebne Brucknerove Devete simfonije pod ravnanjem šefa dirigenta Orkestra riječke Opere Yordana Kamdzhalova. Simfonija će se izvesti s Finalom koji su priredili Nicola Samale, John A. Phillips, Benjamin Gunnar Cohrs i Giuseppe Mazzuca po nedavno pronađenim Brucknerovim manuskriptima, a koji je po prvi puta izveo Sir. Simon Rattle s Berlinskom filharmonijom 2011. godine.
U listopadu nam se, nakon tri godine, vraća virtuozni Goran Filipec s recitalom na kojem će predstaviti skladbe Franza Liszta s njegovih nedavno nagrađivanih nosača zvuka.
Siječanj nam donosi dva nova lica! Dmitry Kryukov, dirigent mlađe generacije sa zapaženim nastupima u moskovskom Boljšoju, ravnat će Borodinovom Drugom simfonijom. Uz njega će kao solist nastupiti njemački violončelist Gustav Rivinius, pobjednik glasovitog natjecanja Čajkovski 1990. godine. Izvest će poznate Varijacije na rokoko temu za violončelo i orkestar Petra Iljiča Čajkovskog.
Uvod u službeni početak Rijeke kao Europske prijestolnice kulture dogodit će se na koncertu 31. siječnja, izvedbom dvaju remek-djela: Papandopulovo „Slavoslovlje” (u suradnji sa Zborom HRT-a) te Dvořákova Deveta simfonija „Iz novog svijeta“ slave slobodu, tradiciju, otvorenost i zajedništvo za koja se nadamo da će graditi identitet našeg grada i u godinama nakon 2020.
Veljača nam donosi atraktivna gostovanja. Prvo ćemo uživati u puhačkom kvintetu Les Vents Français s glasovitim Emanuelom Pahudom na flauti te Radovanom Vlatkovićem na rogu, a potom, zahvaljujući talijanskom konzulatu u Rijeci, dočekujemo Venice baroque orchestra, jedan od najboljih svjetskih baroknih orkestara. U programu koji će sadržavati isključivo djela Antonia Vivaldija kao solist će nastupiti renomirani talijanski violinist Giuliano Carmignola. Ovaj koncert će ujedno biti i službeno zatvaranje izložbe „Violinom iznad granica – Stradivari u Rijeci, Kresnik i Cremona” osmišljene i organizirane u suradnji Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog Primorja i Muzeja Stradivari iz Cremone.
Goran Filipec, glavni gost koncertne sezone, vraća se u ožujku s izvedbom Beethovenovog Četvrtog koncerta za klavir i orkestar, a u nastavku programa po prvi se put u Rijeci, pod ravnanjem Villea Matvejeffa, izvodi Šostakovičeva 13. simfonija „Babi Yar“. Nastala kao sjećanje na jedan od nabrutalnijih zločina u povijesti, masakr 30 000 Židova od strane nacista 1941. godine u klancu Babi Jar na periferiji Kijeva, simfonija obiluje i drugim temama i motivima vezanima uz tadašnje stanje u Sovjetskom Savezu.
Travanj započinjemo gostovanjem trenutno najtraženijeg gudačkog kvarteta u Europi – Vision String Quartet. Četiri mlada umjetnika jednako se dobro snalaze u svim žanrovima glazbe, a svaki njihov koncert je izniman umjetnički doživljaj. Za pamćenje će svakako biti i izvedba Mahlerove Druge simfonije „Uskrsnuće“, prigodno u tjednu nakon Uskrsa. Zahvaljujući suradnji sa Simfonijskim orkestrom i Zborom HRT-a na pozornici će se naći više od 200 izvođača pod dirigentskom palicom Yordana Kamdzhalova. Prije riječkih izvedbi, Mahlera ćemo izvesti u ciklusu „Kanconijer” u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.
U svibnju obilježavamo dvije iznimno važne godišnjice Ivana Matetića Ronjgova – 140 godina rođenja i 60 godina od smrti. U isključivo zborskom a cappella programu čut ćemo neke od najpopularnijih, kao i manje izvođene skladbe najznačajnijeg vokalnog skladatelja s našeg područja. Na koncertu će nastupiti više zborova (zbor Opere, Zbor HRT-a, zbor Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova Rijeka, PZM „Josip Kaplan“, MVA „Kanat“, RKZ „Val“ i Ženski zbor KUD-a „Učka“), a sve pod ravnanjem maestra Tomislava Fačinija. Na ovom iznimno važnom koncertu će se na pozornici zajedno naći više od 200 pjevača.
Glavni događaj sezone zasigurno je gostovanje glasovitog Mahler Chamber Orchestra. Orkestar koji je nastao uz podršku i mentorstvo Claudija Abbada, a kojeg čine vrsni glazbenici iz dvadeset različitih zemalja, po prvi će put održati koncert u Hrvatskoj! U programu posvećenom Wolfgangu Amadeusu Mozartu uz njih će nastupiti i trenutno najzvučnije pijanističko ime u svijetu – Leif Ove Andsnes!
Povrh svega već navedenog, Yordan Kamdzhalov će nastupiti s Orkestrom i na tradicionalnim Novogodišnjim koncertima: Uvodi i uvertire, koji su ove sezone zamišljeni kao predtakt glazbenoj 2020. godini, te na Finalu koncertne sezone u lipnju.
Na kraju, ako ste mislili da je „samo to” koncertni program u godini Rijeke kao Europske prijestolnice kulture – prevarili ste se. Jesen 2020. donijet će tri spektakularna koncerta: Karita Mattila, jedna od posljednjih istinskih opernih diva nastupa s našim orkestrom u rujnu, a slavna mezzosopranistca Elīna Garanča u studenom. Osim toga, po prvi put u Rijeci bit će izvedena i Bachova Misa u h-molu prilikom gostovanja dvaju ansambala sa samog vrha top liste najboljih zborova i orkestara za baroknu glazbu Münchener Bach-Chora i Münchener Bach-Orchestra, poznatih i po antologijskim koncertima i snimkama pod ravnanjem legendarnog Karla Richtera.

Petar Kovačić,
ravnatelj Opere

BALET S KARAKTEROM

U prošlogodišnjoj baletno-plesnoj sezoni bilo je uzbudljivo i intenzivno, rasplesano i uz orkestar riječke Opere, ali i na suvremene glazbene tonove. Stvarali smo intimno i mladenački buntovno, dosljedni odabiru uvijek različitih plesnih vokabulara. Kreirali smo uz pomoć međunarodnih i domaćih koreografa. Najvažnije – publiku niti u jednom trenutku nismo ostavili ravnodušnom. U pokušaju da uvijek iznova potvrdimo važnost raznolikog umjetničkog rada i novih poetika te plesnih žanrova riječki se Balet profilirao u moćan „Balet s karakterom”. Vježbanjem različitosti naš baletni ansambl dokazuje tvrdoglavi plesni vitalizam crpeći svoju snagu u neprestanom dijalogu sa sobom, s gostujućim umjetnicima i u kontekstu u kojem nastaje. Svoj puni smisao naše predstavljanje dobiva tek kada i Vi, draga publiko, prihvatite izazov vježbanja kroz umjetnost gledanja.
U sezoni koja je pred nama, uz već poznate koreografske osobnosti poput Andonisa Foniadakisa, Balet će riječkom gledalištu predstaviti i nova koreografska imena. Mauro de Candia i Maurice Causey po prvi put kreirat će za Balet HNK Ivana pl. Zajca i po prvi put uopće u Hrvatskoj.
Na repertoarnom putu kroz sadržajno bogatu godinu Europske prijestolnice kulture koja je pred nama, našem će se ansamblu pridružiti i tri nova člana: španjolski plesači Maria Matarranz i Carlos Huerta Pardo, te plesačica iz Francuske Morgan Perez.
Kronološki gledano, premijerna sezona započinje novim uprizorenjem „Orašara”, talijanskog koreografa Maura de Candie. Od svoje praizvedbe u Sankt Petersburgu 1892. godine „Orašar” Petra Iljiča Čajkovskog do danas ostaje jedan od najomiljenijih klasika baleta 19. stoljeća. Koreograf Mauro de Candia svojim „Orašarom“ pruža novi pogled na fantastičnu bajku E. T. A. Hoffmanna te u nju unosi neodoljivu dozu humora. Sadržaj bajke „Orašar i kralj miševa” balansira između svijeta stvarnosti i svijeta snova konstruirajući svojevrsni baletni ambijent koji je u stanju usrećiti i razgaliti srca publike svih generacija, ne samo u predbožićno vrijeme.
U ulozi koreografkinje teško mi je odoljeti inovativnoj dinamici baletnog ansambla koji je iznjedrio specifične i jedinstvene plesačke osobnosti u njihovoj želji i spremnosti za rad na najvišim umjetničkim razinama. Upravo te karakteristike riječkog ansambla bit će okosnicom mog autorskog projekta „Čipka”, naše druge premijere. „Čipka” evocira povijesno socijalne procese ovih prostora. Svjesna svoje povijesti i svoje aktualnosti, ali i vlastitih zaloga za budućnost te nadovezujući se na ranije radove, ovom koreografijom ostat ću zaokupljena fizičkim manifestom plesača. Čipkarstvo je umjetnost preživljavanja kao što je i plesna umjetnost unutar jednog baletnog ansambla način preživljavanja, kroz plesačko zajedništvo, humanost i solidarnost.
Rukopis grčkog koreografa Andonisa Foniadakisa riječkoj je publici već poznat po prošlogodišnjem uspješnom i popularnom „Boleru” na trampolinima. U novoj sezoni Foniadakis će udruženim snagama s grčkim kreativnim timom pripremiti „Plamteću vodu”. Bit će to uzbudljiv i ključan start riječkog Baleta u angažiranom programu Rijeke – Europske prijestolnice kulture 2020. te način da ukažemo kako kultura ne pripada elitama nego je, naprotiv, javno dobro.
Projekt „Koreo lab” više nije novost sezone, te će i dalje inaugurirati i podržavati mlade koreografske talente. Kroz izvedbene večeri ovog projekta članovi Baleta imaju priliku inkluzivno djelovati, istražiti nove plesne estetike, otkrivati i graditi svoj vlastiti koreografski identitet te dokazati svoj raznoliki umjetnički angažman. S druge strane, Baletni studio je novost sezone. Svojim redovitim i stručno vođenim radionicama baleta i suvremenog plesa djeci i mladima približit će umjetnički rad našeg ansambla.
I na kraju, principom raznovrsnosti izabrali smo site-specific, baletno-dramsku predstavu „Odletit ćemo oboje, ako ti kažem što se desilo“ koju će publika pratiti iz čamaca za spašavanje i s obale. Ne bojeći se potencijalnog rizika koji ovaj suradnički susret donosi, spremni smo slijediti redateljske i koreografske izazove Janeza Janše i Mauricea Causeyja.
U svemu što Vam pripremamo bit ćemo sebi dosljedni, jedinstveni, neposredni i zabavni – Balet s karakterom.

Maša Kolar,
ravnateljica Baleta

Petar Iljič Čajkovski
Tena Novak Vincek
baletno-plesna predstava
Ludwig van Beethoven, Frédéric Chopin i Maurice Ravel
Igor Stravinski

IL DRAMMA CON IDENTITÀ /DRAM(M)A S IDENTITETOM

La saggezza è saper stare con la differenza senza voler eliminare la differenza.
Gregory Bateson, Antropologo e sociologo

Una stagione importante attende la nostra storica compagnia italiana. Una stagione che ingloberà al suo interno metà dell’anno solare “Fiume capitale Europea 2020”. Per essere inerenti con lo slogan “Esercitazione alle diversità” vi offriremo spettacoli nati da una collaborazione senza precedenti tra i settori del Teatro Nazionale Croato Ivan de Zajc.
Le diversità sono ciò che ci distinguono, sono ciò che ci rende unici e diversi dagli altri. Essa, se non chiusa in se stessa in un pensiero separatista ma libera di evolversi e contaminarsi, diventa cultura. Scambiare le nostre esperienze è una necessità intrinseca nell’essere umano, animale sociale. Niente rimane uguale per sempre, tutto muta: idee, abitudini e la cultura. Questo processo di crescita collettiva può avvenire unicamente con l’accettazione della complessità del tessuto sociale stesso. Oggi vi è un ritorno alla discriminazione della diversità, il diverso da ricchezza diviene motivo di conflitto. Viviamo in un’organizzazione che purtroppo si sta riempiendo d’odio. Dove il concetto di diverso viene utilizzato per discriminare e creare diseguaglianze. Fiume nella sua frastagliata storia è sempre stata un bacino di incontro tra molteplici culture. Questo è ciò che la rende una città eterogenea, le dà la sua identità rendendola speciale. Il teatro è lo specchio della società di cui facciamo parte. Noi siamo un teatro di differenze e di accettazione della diversità, quindi siamo ricchi di cultura e in questa stagione ve ne daremo una dimostrazione. Quest’anno mescoleremo lingue, attori, testi e registi nei nostri progetti, al fine di crescere insieme e riconoscere la nostra diversità esclusiva: il teatro Italiano in Croazia. Nella stagione 2019/2020 le nostre compagnie drammatiche non saranno separate, nemmeno differenziate negli slogan. Le nostre differenze saranno unite per un unico fine: Fiume Capitale Europea. Quest’anno rappresenteremo la nostra città, il nostro essere, insieme: Il Dram(m)a con Identità!.

Giulio Settimo,
direttore del Dramma Italiano
/

Mudrost je znati kako živjeti s razlikom, bez pokušavanja eliminiranja različitog.
Gregory Bateson, antropolog i sociolog

Važna sezona pred našim je povijesnim ansamblom Talijanske drame. Sezona je to koja će obuhvatiti polovicu kalendarske godine u kojoj Rijeka preuzima titulu Europske prijestolnice kulture 2020. godine. Kako bismo ostali vjerni sloganu „Vježbanje različitosti”, ponudit ćemo vam predstave nastale u posebnoj suradnji među granama Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca.
Različitost je ono što nas izdvaja, što nas čini jedinstvenima. Ova vrlina, ako je ne izoliramo, već je pustimo da se slobodna razvije i zarazi okolinu, može postati kultura. Razmjena iskustava nužna je čovjeku koji je, prije svega, društveno biće. Ništa ne ostaje isto zauvijek, sve se mijenja: ideje, navike i kultura. Ovaj proces kolektivnog rasta može se dogoditi samo uz prihvaćanje složenosti same društvene strukture. Danas se u svijetu sve češće događa diskriminacija na osnovi različitosti, pa različito, umjesto bogatstva, postaje izvor sukoba. Mi živimo u svijetu koji je, nažalost, organiziran tako da vrvi mržnjom, gdje se pojam različitosti koristi za diskriminaciju i stvaranje nejednakosti. Rijeka je u svojoj nazubljenoj povijesti oduvijek bila mjesto susreta kultura. To je ono što ju čini heterogenim gradom, daje joj njezin identitet, čineći ju posebnom. Kazalište je ogledalo društva kojemu pripadamo. Mi smo, stoga, kazalište različitosti i prihvaćanja različitosti, što nas čini bogatima kulturom, a ove ćemo vam sezone to i pokazati. Ove godine u našim ćemo projektima pomiješati jezike, glumce, tekstove i redatelje, kako bismo zajedno rasli i prepoznali naš jedinstveno raznolik identitet: talijansko kazalište u Hrvatskoj. U sezoni 2019./2020., naši dramski umjetnički ansambli nisu podijeljeni, a ne razlikuju se ni sloganima. Naše različitosti spajamo u zajedničkom cilju: Rijeka 2020 Europska prijestolnica kulture. Ove godine predstavljamo naš grad, naše različito, naše zajedničko: Dram(m)a s identitetom!

Giulio Settimo,
ravnatelj Talijanske drame

Kazališna družina Mašina igre
Lemm& Barkey
Needcompany / Grace Ellen Barkey
Milan Grgić i Alfi Kabiljo

Riječko kazalište mladih „Kamov” nastavljamo graditi i razvijati na dvije razine: redovni program dramskog studija i jak dječji repertoar. Nastavit ćemo povezivati i ispreplitati postojeće programe za djecu i mlade svih drugih kazališnih grana (Opere, Baleta, Hrvatske i Talijanske drame), ali i razvijati samostalne predstave. Polaznike ćemo tijekom školske godine podučiti brojnim kazališnim temama i kazališnoj tradiciji naših prostora, radit ćemo na dramskim situacijama i karakterima, improvizacijama, Forum teatru, scenama iz različitih dramskih tekstova, te dati osnove iz područja glume, pjevanja i scenskog pokreta, što će u konačnici rezultirati završnom kazališnom produkcijom na kraju sezone.

Polaznici će imati priliku ponovno zaigrati u predstavi „Baj(k)e nisu krive“, završnoj produkciji prošle sezone, ali i sudjelovati u novoj produkciji „Mali princ“, bezvremenskoj priči o prihvaćanju odgovornosti i potrazi za smislom. „Mali princ“, ta alegorija o odrastanju, idealan je vodič za djecu i mlade kroz prve dvojbe, strahove i životne gubitke. „Kamov” se trudi biti upravo to – platforma za razvoj slobodnog, kreativnog i kritičkog izražavanja, ali i mjesto na kojem djeca i mladi uče razumijevati, prihvaćati pa i mijenjati svijet oko sebe.

I ove nas sezone očekuju redovne dramske radionice u prostoru Delte 5, zatim kazališne predstave, putovanja, gostovanja i brojne druge aktivnosti. Planirane su suradnje s brojnim organizacijama i ustanovama koje djeluju u području odgoja i obrazovanja, ali i projekti kojima ćemo kazalište za djecu i s djecom povezivati s drugim medijima i umjetnostima; od radio-drame do rada na filmu. Na taj način Riječko kazalište mladih „Kamov” ove sezone neće biti samo dramski studio već i generator manjih, dodatnih kazališnih projekata za djecu i mlade, koji pomažu odgajati novu, aktivnu publiku, onu koja će voljeti i promišljati kazalište.

Nikolina Hrga,

voditeljica Riječkog kazališta mladih „Kamov”

Antoine de Saint Exupéry