„Svjetska izvedba, u skladnom spoju klasične glazbene partiture i suvremene inscenacije koja do sada još nije viđena na hrvatskim pozornicama“, istaknula je Gloria Fabijanić Jelović s Hrvatskog radija u osvrtu je na premijeru opere “Don Giovanni“ održane u četvrtak 21. svibnja nastale u suradnji s New Generation Operom iz Helsinkija.
„Riječka izvedba »Don Giovannija« vjerna je glazbenom originalu koji dominira nad svim tehničkim »čudesima« koja će biti zanimljiva, sigurna sam, mladoj publici. Naime, muzički je predstava dovedena do tako visokog nivoa da se gleda s užitkom i razumijevanjem, čemu pridonosi vrlo precizna karakterizacija likova u zapjevu, izvrsna orkestralna pratnja, savršena izvedba recitativa i sjajna glumačka igra svih aktera na sceni (onih koji imaju velike muzičke zadatke, ali i onih koji »samo« glume).“ (Svjetlana Hribar, Novi list)
„Bilo bi teško izdvojiti ponaosob svakog od osam solističkih uloga. Svi su bili nevjerojatno uživljeni, opušteni, glumački razigrani, raspjevani u svakoj noti i besprijekorno točni. Puna tri sata čiste glazbe bili su na pozornici aktivni glumački i pjevački bez zamora i glasovnog pada.“ (Gloria Fabijanić Jelović, Hrvatski radio)
„A što se glazbe tiče, riječki orkestar doista jede iz ruke svom čestom gostu, finskom maestru Villeu Matvejeffu. Radi se ozbiljno, svira se s uživanjem. Waltteri Torikka osobito je uživao u karikiranju naslovnog lika, a to neće na sljedećim predstavama biti problem ni Leonu Košaviću, koji je na premijeri bio izvrstan Masetto. Marko Fortunatto i Siniša Štork napravili su odlične pjevačke i karakterno-glumačke kreacije Don Ottavija i Leporella, dok je u izvrsnom ženskom triju, uz Donnu Elviru Kristine Kolar i Zerlinu Ilijane Korać, bila i Finkinja Marjukka Tepponen kao Donna Anna, definitivno prvi i najljepši glas predstave. Na kraju sve kvalitete predstave kulminiraju u fantastičnom finalu s moćnim basom Slavkom Sekulićem koji kao kip ubijenog Commendatorea dolazi na večeru iz pakla.“ (Branimir Pofuk, Večernji list)
„Svi solisti – ovaj moćan oktet – izvrsno su igrali i međusobne relacije, a recitativi su bili prave glumačke parade! Tako je to, uostalom, Mozart i zamislio, dajući dionici čembala atmosferu i karakter. Zato je važna muzička izvedba recitativa, a nitko to ne bi mogao bolje od dirigenta i pijanista Ville Matvejeffa.Orkestar je zvučao – mozartovski! Precizno, a vrlo muzikalno, nijedna se dionica nije nametala, a opet smo svaku instrumentalnu grupu mogli pratiti u ukupnom sazvučju. Zvuk je dolazio do gledališta puno otvornije nego inače, kao da se diže pod svod kazališta u svoj svojoj punoći i nježnoj ljepoti. Ukratko, u partnerstvu s New Generation Opera iz Helsinkija i u suradnji s hrvatskom tvrtkom Metronet, Rijeka je dobila predstavu koju treba više puta pogledati, jer to zaslužuje detaljima i sveukupnom izvrsnošću.“ (Svjetlana Hribar, Novi list)
