Poštovane gledateljice i gledatelji, draga publiko,
Prošlo je već više od mjesec dana otkako smo se posljednji puta javili u našoj rubrici TRANSPARENTNO KAZALIŠTE. U međuvremenu smo sve svoju kreativne i produkcijske kapacitete usmjeravali na opstanak vašeg i našeg Kazališta u tjednima eskalacije epidemije.
Prije deset dana (13.11.) novinarka Novoga lista Orjana Antešić obratila se intendantu Blaževiću, putem službene, ali i privatne e-mail adrese, s preko 20 pitanja i potpitanja uglavnom vezanih uz financijsko poslovanje Kazališta. Intendant je pripremio detaljne odgovore i poslao ih novinarki Antešić 20.11. uz sljedeću poruku:
«Molim javite mi kada bi intervju trebao biti objavljen i hoćete li ga uspjeti objaviti u cijelosti. Ako ne, molim da me informirate koje dijelove mojih odgovora biste izbacili kako bih mogao procijeniti mijenja li se time, vjerujem bez zle namjere, smisao odgovora. Vjerujem da ste svjesni osjetljivosti pitanja, pa tako i mojih odgovora, a nadam se i da ćete cijeniti njihovu ozbiljnosti i preciznost.»
Novinarka Antešić potom odjednom poručuje kako ona nije zatražila intervju, nego da ona piše autorski tekst. Dakle, «autorski tekst» za koji je poslala preko 20 pitanja i potpitanja?!
Intendant na to uzvraća novim e-mailom:
«Bojim se da smo oko Vaših pitanja onda ipak bili u ozbiljnom nesporazumu. Ja Vam nisam samo dostavio informacije ili davao izjave, nego složio cijele odgovore, de facto napisao tekst.
Kako s Novim listom imam iznimno neugodna iskustva, ne zamjerite što sam na oprezu i s Vama. Naime, nerijetko se odlomke mojih autorskih tekstova o predstavama ili programima Kazališta u kritikama i osvrtima na programe Kazališta navodi bez jasne naznake da je riječ o citatima, a kamoli da se navede autor tih odlomaka, bio to ja ili drugi ravnatelji ili suradnici Kazališta. Vjerujem da Vam je jasno kako je takvo postupanje utuživo, a ja ga već godinama toleriram iz razumijevanja prema nevoljama u kojima se nalazi redakcija Kulture Novoga lista. Također, informacije i izjave koje sam davao Vašem kolegi Mandiću do sada su u mnogim prilikama do te mjere bile premontirane i manipulirane (s namjerom ili zbog površnosti i nepoznavanja materije), da im je bio izgubljen smisao, ili su, u još goroj varijanti, falsificirane i zapravo zlorabljene, suprotno osnovnoj novinarskoj etici (o čemu ponešto znam jer sam i sam radio kao novinar i urednik u nekoliko medija, pa tako svojedobno i u Novome listu).
Stoga Vas lijepo molim da odgovore koje ste dobili objavite u cijelosti, ili da zatražite autorizaciju za reducirane i eventualno presložene odgovore.»
Novinarka Antešić, naravno, prestaje odgovarati i objavljuje svoj «autorski tekst» u kojem proizvoljno, nestručno i zlonamjerno montira odgovore iz neobjavljenog intervjua, čak krivo prenosi neke podatke i ignorira objašnjenja koja se ne uklapaju u njezinu interpretaciju (ili već naručenu «presudu»?) ne bi li, kao i njezin kolega Mandić nekoliko dana ranije (čemu ćemo se posvetiti u sljedećem nastavku TRANSPARENTNOG KAZALIŠTA), nastavila blatiti aktualnu upravu riječkog HNK i sijati sumnju u zakonitost poslovanja Kazališta. Za to, naravno, ne navodi niti jedan jedini pravovaljani dokaz, a kamoli možda tezu iz neke (nepostojeće) prijave ili tužbe, da uopće ne govorimo o (naravno nepostojećim) presudama. Tako novinarka, a sada i ujedno tužiteljica i sutkinja Antešić, zapravo podmuklo krivotvori ne samo tekst neobjavljenog intervjua nego i svoj profesionalni identitet.
Kako javnost, a posebno našu publiku, ne bismo zakinuli za cjelovite informacije, argumente i «elaboraciju» (kako posprdno dobacuje novinarka), u rubrici TRANSPARENTNO KAZALIŠTE donosimo sva pitanja i odgovore iz neobjavljenog intervjua. Tako će svi koje zanima kako je novinarka krivotvorila tekst intendanta Blaževića, a i kako se olako u današnjem Novom listu shvaća novinarska etika, moći usporediti što je rečeno odnosno zapisano u tekstu intervjua, a što izvrnuto u «autorskoj» preradi koju je potpisala novinarka Antešić.
Tekst Orjane Antešić možete pročitati ovdje:
HNK Ivana pl. Zajca dobiva sve više novca, a kumulirani dug dosegnuo je – 7,3 milijuna kuna
Draga publiko, nadamo se da vas neće prerano zamoriti detaljni odgovori na pitanja o financijskom poslovanju Kazališta. Izdržite li do kraja, doznat ćete da novinarka Antešić misli kako su «Carmen» i «Aida» naslovi – koncerata, kao i da ne zna čitati financijska izvješća, premda «istražuje» financijsko poslovanje Kazališta. Saznat ćete i jesu li u rodu Ćiro i Marin Blažević, pa i koja je neto i bruto plaća ovog drugoga, koristi li službeni telefon, vozi li službeni automobil, koristi li gradski stan i ima li obitelj.
INTERVJU
(bez naslova, jer nije niti objavljen)
Orjana Antešić: Prema objavljenim financijskim izvješćima Kazališta akumulirani dug s kraja 2014. od 4,28 milijuna kuna povećao se na 7,27 milijuna na kraju 2019. Istovremeno, dospjele obveze rastu sa 3,2 milijuna kuna koncem 2014. na 5,1 milijun (kraj 2019.) Kako to komentirate?
Marin Blažević: Moram Vas upozoriti na jednostavnu kronološku činjenicu. Iz Vašeg prvog pitanja čini mi se da se niste informirali o početku mojeg intendantskog mandata, naime 1.01.2017. Do tada sam šest mjeseci tek vršio dužnost intendanta nakon što je moj prethodnik, Oliver Frljić, podnio ostavku. Dakle, Vašim pitanjem promašili ste pune dvije godine. Aktualna uprava preuzela je mandat s prenesenim manjkom u iznosu od 5.071.765 kn.
Odredbom članka 59. Zakona o ustanovama propisano je da za obveze ustanove solidarno i neograničeno odgovara njezin osnivač. Sukladno odredbi članka 18. Zakona o kazalištima osnivači javnih kazališta svoje obveze u pogledu osiguravanja sredstava za rad kazališta uređuju aktom o osnivanju odnosno statutom kazališta. Shodno, člankom 58. Statuta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci od 23. prosinca 2013. godine, utvrđeno je da ako u obavljanju svoje djelatnosti Kazalište ostvari gubitak, isti će pokriti osnivač.
Osnivač je stoga novoj upravi trebao omogućiti početak mandata „od nule“ tj. „clean start“, što nije bilo moguće iz poznatih razloga. Kako bilo, financijsko poslovanje riječkog HNK mogu komentirati samo za period od početka mojeg mandata, dakle od 2017. godine do danas. Za informacije o rezultatima prethodnih godina trebali biste se obratiti Nadi Matošević Orešković i Oliveru Frljiću.
Godina 2017. okončana je s 5.310.264 kn manjka prihoda nad rashodima iz razloga što je Kazalište za rad Talijanske drame do kraja godine dobilo samo dio sredstava od strane Vlade Republike Italije, a rashodi su učinjeni u ukupno planiranom iznosu, tj. u vrijednosti ugovora o sufinanciranju. Drugim riječima, produkcija programa Talijanske drame je dinamički bila brža od financiranja, što je slučaj sa svim proračunskim izvorima financiranja programa (dakle i u slučaju Grada, Ministarstva kulture itd.), s tom bitnom razlikom što sredstva iz Italije drastično kasne i te su godine, kao i svih kasnijih, bilo u cijelosti ili djelomice, stizala na naš račun tek u narednoj godini. Također, izostali su do kraja 2017. godine i gradskim proračunom planirani prihodi od Osnivača u iznosu od 653.303 kn za pokriće režija i drugih troškova redovne djelatnosti u 2017. godini. Sve te iznose i obrazloženja mogli ste pročitati u javno dostupnim bilješkama uz financijsko izvješće, pa me čudi zašto postavljate pitanje o nečemu što znate i Vi i Osnivač i javnost, jer sam o tome već u više navrata javno govorio i izvještavao.
2018. godina završena je s 6.001.596 kn kumuliranog manjka tj. 691.332 kn manjka tekuće godine. I 2018. godine razlog je neuplata sredstava za rad Talijanske drame (118.000 eur) te obaveza koju je Kazalište imalo prema Talijanskoj uniji za povrat pozajmice iz 2017. godine (297.000 kn), a koja je služila kao pomoć u 2017. do uplate sredstava po ugovoru s Vladom Republike Italije. Taj se problem dinamičkog raskoraka u produciranju i financiranju programa Talijanske drame, koliko mi je poznato, do 2017. godine zatvarao unutar proračunske godine. No od 2017. godine sredstva za prethodnu godinu počela su pristizati tek u idućoj. Sredstva naposljetku i pristignu, prije ili kasnije (primjerice, mi još uvijek nismo dobili sva sredstva za 2019., a završavamo uskoro 2020. godinu), no takva drastična kašnjenja predstavljaju ogroman problem za uravnoteženje odnosa prihoda i rashoda do kraja proračunske godine. Usto, na kraju 2018. godine rashodi su ostvareni na temelju planskih veličina u proračunu Grada, ali prihodi za pokriće učinjenih rashoda nisu ostvareni u planiranom iznosu, zbog čega je manjak iznosio dodatnih 161.242 kn za EPK program. Grad odnosno Osnivač u pravilu zatvori te obaveze već tijekom siječnja, a najkasnije do ožujka, no za sredstva iz Italije borimo se duboko u narednoj godini. Vi biste, naravno, mogli postaviti pitanje zbog čega onda produciramo program prije nego uopće pristignu sredstva za Talijansku dramu, a ja Vam mogu odgovoriti da bi u protivnom došlo ne samo do zastoja kompletne produkcije Kazališta, nego i do zatvaranja Talijanske drame. Uostalom, treba biti korektan i reći da ta sredstva kad-tad i stignu na naš račun, no uvijek prekasno da bismo na kraju proračunske godine imali ravnotežu ostvarenih prihoda i rashoda ili čak uspjeli konačno ostvariti realni višak prihoda.
Nadalje, Kazalište je 2019. godinu završilo s manjkom od 1.268.195 kn i kumuliranim manjkom od 7.269.791 kn. Višak rashoda u odnosu na prihode uzrokovalo je rješenje Porezne uprave za nadzor rada Kazališta u periodu od 2012. do 30.11.2016. godine, tj. evidentiranje rashoda po osnovi plaće (porezi i doprinosi tj. glavnica i pripadajuća kamata) u iznosu od 2.199.951,83 kn. Da ne bude zabune, opet je riječ o poreznom nadzoru koji je obuhvatio period prije početka mojeg mandata 1.1.2017. Manjak prihoda u odnosu na rashode ipak nije ostvaren u punom iznosu Poreznog rješenja jer je Kazalište pak u 2019. godini ostvarilo uplatu sredstava Vlade Republike Italije za 2018. i 2019., a Osnivač je podmirio dio poreznog duga u istoj proračunskoj godini u iznosu od 500.000 kn. Za preostali iznos (1.699.951,83 kn) s Poreznom upravom sklopljen je Upravni ugovor s rokom otplate od 12 mjeseci. Stanje nenaplaćenih prihoda od strane Osnivača na dan 31.12.2019. iznosilo je 483.952 kn i to za pokriće troškova režija, programa i projekta EPK. Ponavljam, sve su to javno dostupni i višekratno izvještavani podaci, a Kazališno vijeće i Gradsko vijeće do sada su prihvatili svako programsko i financijsko izvješće HNK Ivana pl. Zajca, razumijevajući i uvažavajuću komplicirane, ali realne probleme koje sam do sada obrazlagao.
Orjana Antešić: Pitam vas to jer je, naime, iz istih tih izvješća vidljivo da je Grad Rijeka, u sklopu godišnjeg financiranja Kazališta, imao povećana izdvajanja u tom razdoblju i to prema specifikaciji primitaka Kazališta za prethodne godine:
– u 2015. godini 1,17 milijuna kuna s kojima je Grad otplatio zajam kod BKS banke
– 1,71 milijun kuna u 2016. za otplatu kredita (cesija, Karlovačka banka)
Marin Blažević: Kao što sam već upozorio, ovo nisu pitanja za mene nego za prethodne intendante.
Orjana Antešić: A 205.000 kuna za otplatu zajma kazališta u 2017., 400.000 kuna za otplatu zajma u 2018., 400.000 kuna za pokriće manjka te 500.000 kuna temeljem pravomoćnog poreznog rješenja u 2019. godini?
Marin Blažević: U 2017. godini Grad Rijeka izdvojio je ukupno 543.416 kn za sanaciju manjka, od čega se 143.416 kn odnosilo na otplatu Poreznog rješenja iz 2015. godine (za period do 2012. godine, dakle daleko prije mojeg, pa i mandata Olivera Frljića), a 400.000 kn u 2017. i 2018. godini odnosilo se na Sporazum o namirenju duga iz prethodnih godina društvu Energo d.o.o. Riječ je o dijelu sanacije manjka prethodnih razdoblja koje je provodio Grad tijekom te dvije godine. U 2019. se 500.000 kn odnosilo na namirenje dijela Poreznog rješenja iz 2019. godine (ponavljam, za period prije mojeg mandata), a 400.000 ponovno na Sporazum o namirenju duga iz prethodnih godina društvu Energo d.o.o.
Orjana Antešić: Koji je to razlog da ste angažirali vanjske usluge marketinga za potrebe Ljetnih klasika u Puli, slijedom čega je tvrtkama Neuro radnik i Surogat ukupno isplaćeno 350.000 kuna, s PDV-om? Ujedno, molim za pojašnjenje koji su razlozi da su ti natječaji bili tako kratko otvoreni, 7 dana (2018.) odnosno 10 dana (2019.)
Marin Blažević: Summer Classics u Areni u Puli je uvelike tržišno usmjeren projekt te je logično da smo za potrebe takvog projekta morali potražiti usluge vanjske marketinške agencije, za što je uredno bio raspisan natječaj. Naša služba marketinga, prodaje i promidžbe naravno da odrađuje dio poslova vezanih uz Summer Classics, ali je istovremeno angažirana i oko niza drugih redovnih poslova (pripreme za novu sezonu, pretplate, programi u Rijeci itd.). Takav projekt naravno generira i značajne prihode od prodaje ulaznica zbog čega je u daleko manjoj mjeri financiran javnim novcima od bilo kojeg drugog kazališnog programa.
Glede iznosa isplaćenih angažiranim marketinškim agencijama, ukupna cifra koju navodite odnosi se na dvije sezone Ljeta klasike u Puli (2018. i 2019.) te uključuje: osmišljavanje i koordinaciju marketinške i PR kampanje, dogovaranje medijskih pokroviteljstava u Hrvatskoj i Sloveniji, pregovore sa sponzorima, koordinaciju dizajna i tiska svih promotivnih materijala, ugovaranje i koordinaciju suradnje s ticketing agencijom, planiranje i asistenciju u pripremi i realizaciji tehničke produkcije glazbenih događanja u Areni, planiranje i koordinaciju prodaje karata u Puli, kao i dio troškova oglašavanja i tiska. Agencijski honorari za odrađene poslove marketinga iznosili su 25.000 kn + PDV po predstavi odnosno koncertu. Tako je po 50.000 kn + PDV isplaćeno navedenim tvrtkama za 2018. godinu, kada su održana dva programa u Areni, i po 75 000 kn + PDV za 2019. kad su u Puli iizvedena 3 programa.
Rokovi za Vama, iz ne znam kojeg razloga čini se sporne natječaje, utvrđeni su Pravilnikom o provedbi postupaka jednostavne nabave, a počinju teći od dana objave poziva na internetskim stranicama Kazališta. Minimalan rok za dostavu ponude je 8 (osam) dana od dana objave, a koji se dakle računa kao 1. (prvi) dan. Dakle, krivo ste brojali.
Orjana Antešić: Koliko je HNK Ivan Zajc zaradio (neto) od tih koncerata u Puli u 2018. i 2019. godini, i to kad se odbiju svi troškovi (prijevoz, hotelski smještaj, najam opreme, marketing, oglašavanje, provizije agencijama, dnevnice zaposlenicima…)? Iz dostupnih podataka s objavljenog registra ugovora Kazališta, svi oni poslovi i usluge vezani uz Summer Classics 2019. u Puli penjali su se na blizu 800.000 kuna.
Marin Blažević: Prihodi od prodaje karata u 2018. godini ostvaren je u iznosu od 1.125.175 kn, a u 2019. godini čak 1.449.992 kn. Uzevši u obzir i druge ostvarene prihode u vidu pokroviteljstava u robi i uslugama, projekt Summer Classic jedan je od financijski najuspješnijih projekata riječkog Kazališta u posljednjih pet godina. Štoviše, on je generirao dodatnu simboličku, ali i marketinšku i financijsku dobit: medijsku vidljivost neusporedivu s bilo kojim drugim projektom, suradnju s turističkim agencijama koje su nastavile dovoditi publiku i na predstave i koncerte u Rijeci, dogovorene turneje odnosno gostovanja riječke Opere i prihode od turneja, kao i konačno trogodišnji ugovor o suradnji s Gradom Pulom, a uskoro i s Istarskim narodnim kazalištem. Uostalom, predstava «Carmen», producirana za Arenu, kao i «Aida», potom su uvrštene u redovni program Opere u Rijeci, gdje su generirale nove prihode od prodaje. Nije li to nedostižni ideal svakog javnog kazališta, da naime pronađe način kako neke svoje projekte u najvećoj mogućoj mjeri – samofinancirati?
Orjana Antešić: Molim i da mi objasnite nelogičnost u broju posjetitelja jer, slijedom izvještaja koji su proslijeđeni u Grad Rijeku, ispada da je za 2 programa 2018. Summer Classicsa bilo 5.854 posjetitelja, a 2019. s tri koncerta u Aren, kapaciteta 4.000 gledatelja, (Carmen, Aida, Oda radosti) tek neznatno više – 6.474 posjetitelja.
Marin Blažević: Prvo, moram Vas upoznati s činjenicom da «Carmen» i «Aida» nisu koncerti, nego naslovi opernih djela Georgesa Bizeta i Giuseppea Verdija. Mi smo, dakle, u Areni 2019. izveli dvije operne predstave i jedan koncert. Drugo, veseli me što mislite da bi operna predstava ili izvedba Beethovenove 9. simfonije mogle napuniti pulsku Arenu u punom kapacitetu od 4000 gledatelja, no moram Vas upoznati i s činjenicom da na izvedbama opera i klasično-glazbenih koncerata publika sjedi, a i vizura je važna, pa je, jasno, kapacitet manji od onoga na raspolaganju za koncerte popularne glazbe.
Zbog loših vremenskih prilika u ljeto 2019. godine odgođena je izvedba Beethovenove 9. simfonije za nekoliko dana. Kako su većina posjetitalja programa u Areni turisti, pa je njihov dolazak u Pulu i Istru terminski vezan za korištenje godišnjeg odmora, dio njih nije uspio iskoristiti karte za zamjenski termin nego su zbog završetka posjeta Puli i Istri zatražili povrat novca za kupljene karte.
Orjana Antešić: Da li to znači da je Neuro radniku onda isplaćeno onih 2 posto bruto prihoda s obzirom da je 2018. u natječaju bilo propisana ta mogućnost uvećanja (ako se ostvari više od 5.000 prodanih ulaznica)?
Marin Blažević: Nije, zato što smo, prije svega zbog odgode izvedbe jednog od programa uzrokovane lošim vremenom, ipak ostvarili manji broj prodanih karata od potrebnog za isplatu bonusa, a i ta je odgoda povećala neke rashode, primjerice smještaja, transporta, osiguranja itd. Nadam se da sada nećete pitati i jesmo li bili odgovorni za ljetne nevere i prognozu vremena.
Orjana Antešić: Jeste li u bilo kakvom prijateljskom odnosu ili rodbinskom srodstvu sa vlasnikom zagrebačkog obrta Vox, Milom Blaževićem, a kojemu je za najam audio i video opreme za pulske koncerte isplaćeno, s PDV-om) oko 180.000 kuna?
Marin Blažević: Najprije, još jednom, to nisu bili «pulski koncerti», nego 3 izvedbe opernih predstava i 2 klasično-glazbena koncerta. Samo u izvedbi Orffove «Carmine Burane» sudjelovalo je preko 200 umjetnica i umjetnika.
Kad pak već postavljate tako neumjesno pitanje o možebitnom prijateljskom odnosu ili «rodbinskom srodstvu» s nekim Milom Blaževićem, valjda zato što se i ja prezivam Blažević, morat ću Vas razočarati. Jedina dva meni poznata Milana Blaževića (za prijatelje – «Mileta») s kojima sam u rodu bili su moj nono Milan Blažević i moj otac Milan Blažević. Raspitajte se, ako želite, čime su oni doprinijeli razvoju našeg Grada u vrijeme dok su glavnim urednicima Novoga lista bili Goran Kukić, Veljko Vičević i Branko Mijić. Mileta Blaževića o kojem pitate poznavao sam davno, dok je bio suradnik na Akademiji dramske umjetnosti, a nisam ga ni vidio niti čuo preko deset godina. Inače, možda Vas je zbunio običaj među «Blaževićima» da si u šali dobacuju «rođače» ili «rođo», kako mi se obraća i Ćiro Blažević, premda nismo u rodu, a nismo se nikada niti službeno upoznali. No, i Ćiro i ja znamo koliko je u njegovom životu važan bio susret s Miletom/Milanom Blaževićem, mojim nonićem.
Orjana Antešić: Molim da pojasnite zašto ste na stavki AOP 149 računa primitaka i rashoda za 2019. godinu evidentirali rashode po pravomoćnom rješenju Porezne uprave u iznosu od 1,9 milijuna kuna?
Marin Blažević: Na navedenoj stavci evidentirani su rashodi za zaposlene, a rješenje Porezne uprave odnosi se dijelom na rashode za neobračunate poreze i doprinose na plaći za period poreznog nadzora u iznosu od 1.913.204,14 kn koji čine glavnicu duga i kamate koje su evidentirane na AOP 210 u iznosu od 286.747,69 kn. Sveukupno 2.199.951,83 kn.
Orjana Antešić: Naime, nakon što je Grad isplatio 500.000 kuna stalno se spominjao preostali dug od 1,699 milijuna kuna.
Marin Blažević: To sam Vam objasnio već u odgovoru na prvo pitanje.
Orjana Antešić: Koliki je točno porezni dug slijedom odluke drugostupanjskog tijela Ministarstva financija za razdoblje provedenog nadzora od veljače 2012. do sredine studenog 2016. godine, tim više jer je iz gradske Riznice ujesen 2018. godine isplaćeno prvih 300.000 kuna za podmirenje dijela tog istog poreznog duga?
Marin Blažević: I to Vam je već objašnjeno. Temeljem Informacije o poreznom dugu izdane od strane Porezne uprave dana 11.09.2018. godine, Kazalište je s poreznim tijelom sklopilo poreznu nagodbu po točkama koje je smatralo neospornima na iznos od 291.918,47 kn te je taj iznos i plaćen u 2018. godini. Po preostalim točkama uložena je žalba koja je drugostupanjskim Rješenjem Porezne uprave od 14.05.2019. odbijena te je Rješenje postalo pravomoćno i izvršno u iznosu od 2.199.951,83 kn. Pokrenuta je upravna tužba. Još jednom naglašavam – riječ je o poreznom nadozoru za razdoblje prije mojeg intendantskog mandata koji je započeo 1.1.2017.
Orjana Antešić: Koje je vaše mišljenje, kao kulturnog djelatnika, o tome da natječaj za izbor intendanta jedne nacionalne kazališne kuće bude otvoren svega 15 dana?
Marin Blažević: Tako je određeno člankom 28. Statuta HNK. Statut nisam pisao ja. Izrađen je tijekom prethodnih mandata. Postoji nacrt promjena Statuta u izradi kojega jesam sudjelovao, ali u dogovoru s Osnivačem čeka se novi Zakon o kazalištima kako se Statut ne bi mijenjao dva puta u dvije godine. Inače, slažem se s Vama da je petnaest dana prekratko vrijeme, no i tim povodom moram reći da su za pojedine etape provedbe natječaja nadležni Kazališno vijeće i Osnivač. Da se mene pita, natječaj za upravljanje ovako složenim produkcijskim pogonima i ustanovama kao što su nacionalna kazališta trebao bi biti raspisan i dvije godine prije isteka mandata intendanta, s time da bi mandat trebao trajati pet godina. Međunarodni natječaj trebao bi biti otvoren barem tri mjeseca i uključivati intervjue s kandidatima u užem izboru, a novoizabrani intendant ili intendantica trebali bi barem godinu dana prije stupanja na dužnost imati svoj ured i budžet za pripremu svoje prve sezone. Usput, da i ja Vas nešto pitam: jeste li pročitali moj program rada i druge popratne dokumente, preko 100 stranica strategije razvoja riječkog HNK, s kojom sam se prijavio na natječaj za drugi mandat? Mislite li da je ijedan intendant u nedavnoj povijesti istupio s takvim programom pred Osnivača? Proučite programe drugih kandidata, ne samo za riječki HNK, pa možemo ponovno razgovarati.
Orjana Antešić: Zašto zaštitarske usluge angažirane u Puli, za dva odnosno tri koncerta, koštaju skoro trećinu iznosa od godišnjeg iznosa kojeg Kazalište plaća za čuvarske usluge i vatrogasce na godišnjoj razini?
Marin Blažević: Kao prvo, razlikuje se cijena jednog sata angažiranog zaštitara na porti (39,80kn/h+PDV) i zaštitara na događaju kao što su predstave i koncerti u pulskoj Areni (50kn/h+PDV).
Drugo, zaštitar na porti je angažiran samo za vrijeme radnog vremena Kazališta, za razliku od Arene gdje su 2 zaštitara potrebna 24 sata na dan od trenutka kada se počinje koristiti Arena.
Treće, u slučaju angažiranja zaštitara na porti, HNK može samostalno odlučivati o minimalnom broju zaštitara, dok kod organiziranja događaja u Arena broj zaštitara određuje MUP – PU Pula, prema klasifikaciji događaja, broju ulaza, očekivanom broju gledatelja i sl. U 2019. je, prema odredbama nadležnih instanci, u Areni bilo angažirano između 25-30 zaštitara, a uz njih i 6 zaštitara zadužena za rampe koje zatvaraju ceste oko Arene
Četvrto, 2019. u Areni su održane dvije opere i jedan koncert.
Orjana Antešić: Kolika je vaša plaća intendanta i koji su vam još troškovi pokriveni ugovorom sa Kazalištem? Da li je točan bruto iznos s kojim baratamo – da je riječ o 24.339 kuna plus dodatak za doktorat od 3.650 kuna što sveukupno čini bruto od 27.989 kuna?
Marin Blažević: Moja intendantska plaća, bez dodatka za doktorat u području teatrologije i studija izvedbe, iznosi neto 15.684 kune, a s dodatkom na doktorat neto 18.306 kuna, bruto 28.389 kuna. U tom je iznosu i minuli rad od preko 20 godina radnoga staža u struci, najvećim dijelom na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, odakle sam otišao 2016. u statusu izvanrednog profesora, a gdje sam, nakon postdoktorskog studija u New Yorku kao stipendist znanstvenog programa «Fulbright», dvije godine bio i pročelnik Odsjeka za dramaturgiju. Plaće prethodnih dvoje intendanata bile su manje od moje za onoliko koliko iznosi moj dodatak na doktorat i koliko su manje (i to značajno manje) godina staža imali na početku mandata, s time da je Oliver Frljić za trajanja mandata koristio i stan u najmu Grada, kao i drugi njegovi prethodnici i prethodnice koji nisu bili iz Rijeke. Kao samohrani otac koristim i osobni odbitak za dijete (nadam se da to nije sporno), na raspolaganju mi je i službeni telefon (nadam se da to nije sporno), a rijetko koristim i službeni auto (osobno sam ga vozio možda 4 puta u 4 godine mandata za potrebe službenih putovanja).
Orjana Antešić: Što je to točno evidentirano u stavki – Unaprijed plaćeni prihodi budućih razdoblja i nedospjela naplata potraživanja (AOP 637), koju Kazalište već godinama “vuče” u otprilike istom iznosu, cca 3.000.000 kuna?
Marin Blažević: Kad se već upuštate u novinarsko istraživanje financijskog poslovanja Kazališta, morali biste znati da se na navedenoj stavci prema pravilima struke u proračunskom računovodstvu evidentiraju rashodi za plaće zaposlenika mjeseca u kojemu se daje izvještaj, a isplata se realizira u idućem mjesecu, te ostali troškovi koji do završetka izvještaja nisu pristigli, a rashod je učinjen (npr. procjena utroška električne energije itsl).