Dok čekamo koncerte u studenom prisjetimo se gostovanja Riječkog simfonijskog orkestra i Opernog zbora te solistica u Zagrebu, prije nešto više od mjesec dana, i provjerimo što je zapazila i kako ocijenila glazbena kritičarka Bosiljka Perić Kempf:
Dva trenutno najkvalitetnija hrvatska simfonijska orkestra
U zagrebačkom Domu sportova održan je drugi dio koncertnog projekta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca kojim je Rijeka, Europska prijestolnica kulture 2020, stavila svojevrsnu „točku na i” svojih ovogodišnjih glazbenih programa.
Iznimno simfonijsko djelo
Riječ je o izvedbi „Druge simfonije“ Gustava Mahlera; kompleksnom, uzbudljivo heterogenom, po mnogočemu impresivnom simfonijskom ostvarenju ogromnog emotivnog naboja koji začuđujuće korespondira s krajnostima, apsurdima i neodgovorenim pitanjima što nam ih postavlja naša svakidašnjica.
Život je pred Mahlera stavljao teške izazove, a sam dugotrajan proces nastanka ove simfonije donekle je bio uvjetovan njegovim osobnim gubicima, razočaranjima, sumnjama, ali i snažnim proplamsajima nadahnuća i duboke vjere. Da bi dovršio partituru Mahleru je trebalo sedam godina.
U međuvremenu je radio na drugim skladbama, bio veoma aktivan kao dirigent, izgradivši upravo tom svojom umjetničkom djelatnošću renome kakvim se moglo pohvaliti malo dirigenta, ne samo tada, nego i kasnije.
Kako prepoznati Mahlera?
Mahlerov skladateljski profil nadasve je zanimljiv. Povijesno gledano, bio je izraziti predstavnik kasnog romantizma, no obuzet krajnostima i protuslovljima koja su na kreativnom, duhovnom, intelektualnom i emotivnom planu bolno razapinjala njegovu osobnost. I njegovu glazbu. Jedan suvremeni, danas već pokojni kompozitor, rekao je, bez ikakve zle primisli: „ Kad slušate muziku kojoj ne možete odrediti stilsku pripadnost, možete biti sigurni da je to Mahler”.
Mahlerova „Druga simfonija“, kasnije nazvana „Uskrsnuće“, nosi taj jedinstven, neponovljivi otisak nemirnog genija. I ponajviše zbog toga ostaje trajnim kamenom kušnje za sve izvođače.
Njeno izvođenje pretpostavlja vrlo visoku profesionalnu razinu svih sudionika, a kao što to u Mahlerovim simfonijama i biva, potreban ih je velik broj, jer Mahlerove glazbene ideje zahtijevale su i određeni tip, uvjetno rečeno, „predimenzioniranog” orkestra. Posebice se to u partituri „Druge“ vidi u puhačkim sekcijama, u kojoj su predviđene 4 flaute, 4 oboe, 3 klarineta, 2 klarineta in Es, 10 rogova, 8 do10 trombi (od kojih polovica svira iza scene) itd. Efekt dislociranog zvuka u prostoru Mahler je znalački koristio u postizanju željenog efekta. Ako se tome još dodaju mješoviti zbor i dva ženska glasa dobiva se kompletan izvođački aparat potreban za ovo grandiozno djelo koje pruža mnogo, ali isto toliko i zahtijeva od interpreta.
Suverenost i duboko razumijevanje partiture
Izvedbom je, kao i u Rijeci, dirigirao novi glavni gost dirigent Riječkog simfonijskog orkestra Philipp von Steinaecker, čija suverenost za dirigentskim pultom nije ni jednog trenutka došla u pitanje. Najkraća karakterizacija njegova viđenja Mahlerove „Druge“ bila bi duboko razumijevanje partiture na unutarnjoj (spiritualnoj) i vanjskoj (tehničkoj) razini. Jasna gestika. Moćna koncentracija.
A i ansambli su se iskazali! Na svu sreću u ovoj su izvedbi sudjelovala dva trenutno najkvalitetnija hrvatska simfonijska orkestra: Simfonijski orkestar HRT-a koji ima sreću da već pet godina radi s prvorazrednim muzičarom, violončelistom i dirigentom Enricom Dindom, te Riječki simfonijski orkestar, koji se, otprilike u istom razdoblju, zahvaljujući radu s kvalitetnim stalnim i gostujućim dirigentima, ponajviše radu s Ville Matvejeffim, oformio u profesionalno simfonijsko tijelo koje se praktički može nositi sa svakom partiturom.
Svaka pohvala i zborovima HRT-a i Riječke opere, te solisticama riječke operne kuće, sopranistici Kristini Kolar i mezzosopranistici Ivani Srbljan! Publika je bila impresionirana, s razlogom. U moru poplava svega i svačega što se u Zagrebu već poduže servira pod glazbene kulturne sadržaje, ovo ostaje iznimka jednog vrlo kvalitetnog gostovanja i poticajne koncertne večeri.
Generalni pokrovitelj Riječkog simfonijskog orkestra
