Riječka kulturna ponuda obogaćena je još jednim vrijednim glazbenim događanjem – koncertom u znaku odabranih djela ruskih skladatelja Musorgskog, Prokofjeva i Čajkovskog.
Koncertom je ravnao odnedavno glavni gostujući dirigent Riječkog simfonijskog orkestra, Philipp von Steinaecker, izvanredan muzičar, koji je svojim prethodnim nastupima s riječkim orkestrom oduševio ne samo riječku, već i zagrebačku publiku. U sjećanju je ostala njegova interpretacija druge Mahlerove simfonije koja je, po glasanju publike, proglašena i najboljim koncertom ove godine.
Razoružavajuća spontanost solistice
Iz tog razloga i u znaku velikih očekivanja održan je i ovaj, po dosta nestandardnom odabiru skladbi sadržajno zanimljivi koncert, u čijem su prvom dijelu izvedeni ulomci iz opera trojice spomenutih skladatelja, a u drugom besmrtna Čajkovskijeva Patetična simfonija u h-molu.
Nakon kraćih ulomaka – Zora nad rijekom Moskvom, preludija iz opere Hovanščina M.P. Musorgskog, te koračnice iz Prokofjevljeve možda najpopularnije opere Zaljubljen u tri naranče izveden je poznati Tatjanin prizor s pismom iz Čajkovskijeva Evgenija Onjegina. Solistica je bila Anamarija Knego, izvevši ovu čuvenu lirsku scenu razoružavajućom spontanošću svog jedinstvenog muzikaliteta.
Sinergija dirigenta i orkestra
Središnja skladba programa bila je Čajkovskijeva Patetična, jedna od zasigurno najpopularnijih romantičarskih simfonija, kojoj je Philipp von Steinaecker tehnički učinkovitim vodstvom elegantne gestike potcrtao dramatičan, upravo tragičan karakter glazbenog izričaja.
Steinaecker je kao dirigent zanimljiv upravo po sretnom spoju preciznosti gestike i potpunog vladanja partiturom s jedne strane, a s druge po feelingu za ekspresivnu stranu izvođene glazbe kojim osigurava uvjerljivost svog osobnog razumijevanja i doživljaja. On je istovremeno i pasionantni i vrlo kontrolirani dirigent.
Orkestar je zvučao vrlo dobro, s uigranim pojedinim sekcijama, među kojima valja spomenuti sekciju drvenih puhača, uz čujno poboljšanje kvalitete zvuka u piano ulomcima, te dodatnu dozu pozitivne energije koja najbolje svjedoči o zdravom stanju ansambla.
U takvim sretnim okolnostima Riječki simfonijski orkestar zaslužuje svaku podršku, kako se ono voli reći „iznutra i izvana”. Jer uz dobru postojeću organizaciju, osmišljenu programsku politiku i kvalitetne dirigente s kojima radi, riječki Orkestar kroči uzlaznom putanjom svojih umjetničkih rezultata.