Diana Haller se, nakon svog riječkog koncertnog debija na Gala koncertu (2015), uloge Julije Cezara u operi „Julije Cezar u Egiptu” (2016), recitala „Španjolske strasti” (2017), vraća na scenu HNK Ivana pl. Zajca, u svoj rodni grad, kao Adalgisa u Bellinijevoj „Normi”.
Najmlađa solistica opernog ansambla Državne opere u Stuttgartu, Riječanka Diana Haller govorila je o belcantu i svojem debiju u ulozi Adalgise.
Norma – ljubavni trokut
„Norma” je jedna od najljepših opera cjelokupne operne literature.
Nakon muške uloge Julija Cezara prije dvije godine, iznimna mi je čast predstaviti se riječkoj publici kao senzibilan, mladi ženski lik Adalgise, uloge u kojoj ću debitirati. Sljedeće sezone pjevat ću Adalgisu i u matičnoj kući u Stuttgartu i u Hamburškoj operi.
Posebnost ove opere je ne samo u glazbi već i u drami, u ljubavnom trokutu između Norme, Pollionea i Adalgise.
Adalgisa je u tajnoj vezi s Pollioneom koji ima dvoje djece, također tajno, s Normom, svećenicom koju Adalgisa doživljava vrlo bliskom, kao uzor, uz određeno strahopoštovanje. One pripadaju galskom narodu, a Pollione je Rimljanin. Te su dvije strane zaraćene što situaciju čini još težom. Adalgisa mora skupiti jako puno hrabrosti kako bi rekla Normi da je u vezi, da se zaljubila. Adalgisa nije mogla znati da je Norma zaljubljena u istog čovjeka, jer Norma je to skrivala, skrivala je i djecu.
Adalgisa je jako humani lik, Norma je bliža svećeničkom, svetom, pa je zbog zabranjene ljubav i morala tako završiti. Zbog toga je kraj toliko tragičan, „Casta diva”…
Suradnja na „Normi”
Detaljno se radilo na režiji. Kao i svaki njemački redatelj, Christian Romanowski traži jasnu ekspresiju riječi. Dirigent Rabaglia radi na belcantu, na lakoći tog stila, da se ispoštuje prirodni muzikalitet kakav je zabilježen i u notama. A sve to pod budnim okom naše primadone, umjetničke voditeljice projekta Dunje Vejzović.
Poznate su cadenze između Norme i Adalgise koje su vrlo teške. Kao Adalgisa moram slijediti Normu. S Dariom Masiero „kliknul“a sam od prve probe, mislim da se i glasovi jako dobro slažu.
Sve treba izgledati kao da je lako, prirodno, jednostavno, a zapravo je iznimno zahtjevno.
Naša Adalgisa
Adalgisa je mlada žena koja doživljava prvu ljubav, zaljubljuje se u Pollionea, a kao svećenica to ne smije. Susreće se s mnogim probemima, između ostalog i kako priznati svoj grijeh figuri majke i vođe Normi, osobi koji joj imponira.
Adalgisa je belkantistička uloga koja iziskuje sopranske visine iako je mezzosopranska, zahtijeva fleksibilnost glasa od pianissima do fortisima, sve ono što belkantistička uloga zapravo traži. Maestro Rabaglia je divan u radu sa solistima, zborom i orkestrom. Svi uživamo i radimo na tome da riječkoj publici predstavimo ovu operu kao pravo remek-djelo.
„Norma” prije i „Norma” danas
Ne smijemo zaboraviti da se dosta se toga promijenilo. U belcantu se, kada je „Norma” skladana, glasovi nisu kategorizirali kao danas. Intonacija je bila niža, bio je manji orkestar, instrumenti su bili drugačiji. Norma je prvotno bila napisana za mezzosopran – za Giudittu Pasta, njen glas se opisuje kao mezzosopran koji ima kontraaltovske predispozicije kao i sopranske. Prva Adalgisa bila je sopran, danas više nije. Belcanto je možda jedan od najtežih stilova jer treba imati apsolutnu kontrolu glasa, cijelog pjevačkog aparata, daha, dugačke su fraze, puno je visina za mezzosopran. Treba stvarno vladati cijelom tehnikom pjevanja, a k tome uspjeti da u toj zahtjevnosti izgleda jednostavno i lako. Kao mezzosopranistici, pjevati Adalgisu koja ima C-ove s Normom velik mi je izazov. Prvo Norma otpjeva C, a onda ga i Adalgisa treba jednako tako otpjevati. Pjevački vrlo teška uloga, iako nije toliko dugačka koliko glavna uloga Norme.
Draga publiko, veselim se premijeri, posebno je zadovoljstvo pjevati u svom gradu!
Premijera opere u dva čina „Norma” je u ponedjeljak 11. lipnja 2018. u 19 sati.
Reprize su 14. lipnja u 19 sati, a 16. lipnja u 18 sati.