Umro je akademik Nedjeljko Fabrio. Jutros nas je, u 81. godini života, napustio cijenjeni književnik, romanopisac, novelist, dramatičar, esejist, izniman intelektualac, koji je svojim životom i djelom bio čvrsto vezan uz Rijeku.
Rođen je u Splitu 1937., a 1947. se s roditeljima seli u Rijeku. U Rijeci je završio osnovnu i srednju školu, a u Zagrebu diplomirao talijanski i hrvatski jezik i književnost na Filozofskome fakultetu. Nakon toga vraća se u Rijeku, gdje od 1961. do 1971. radi kao lektor u Narodnom sveučilištu, a zatim kao dramaturg u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Bio je i urednik Riječke revije, a 1970. pokrenuo je književni časopis Kamov te bio njegov glavni urednik. Godine 2007. dobio je Nagradu za životno djelo Grada Rijeke.
Tijekom svojih dječačkih godina, Fabrio je svjedočio burnim povijesnim promjenama i previranjima na ovom prostoru, egzodusu Talijana, ali i stanovništva drugih nacionalnosti, da bi svoje svjedočanstvo o prešućivanoj povijesti uspješno pretočio u svoja književna djela. O tome je u jednom intervjuu kazao: “Pišući o Rijeci, gradu koji se u 19. i 20. stoljeću nalazio u sedam država i pod utjecajem slavenske, romanske, germanske i ugarske kulture, nudim temu koju Europa prepoznaje. Moja prednost je u tome što sam to dijelom proživio.”
A u Rijeci je Fabrio bio posebno vezan za njen teatar, još od svog dolaska u grad na Rječini: “U kazalište sam počeo ići s deset godina. Slušao sam skladatelje i dirigente Ivana Matetića Ronjgova, Lovru Matačića i Borisa Papandopula, zatim soliste Milana Pihlera, Micu Glavačević, Branka Medanića i druge te dramske umjetnike Veljka Maričića, Martinčevića, Anđelka Štimca… Kad sam počeo pisati za kazalište, najviše sam se družio s Papandopulom.”
U riječkom su Kazalištu postavljene dvije od najvažnijih Fabrijevih drama, “Reformatori” 1968, potom “Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara? 1970. godine.
Prema njegovu je povijesnom romanu “Vježbanje života”, u dramatizaciji Darka Gašparovića i u režiji Georgija Para, uprizorena veličanstvena, antologijska predstava HNK Ivana pl. Zajca, podnaslovljena kao “dramska kronisterija”, ovjenčana brojnim nagradama i priznanjima. Praizvedena je 28. veljače 1990. godine, a do 1996. odigrana je čak 85 puta, uvijek pred punim gledalištem.
Okosnicu romana, sage o gradu Rijeci 19. i 20. stoljeća, čine dvije obitelji, talijanska i hrvatska, i životni putovi nekoliko njihovih generacija izloženih na povijesnoj vjetrometini. Objavljen je 1985. godine, a napisan pet godina ranije. S romanima “Berenikina kosa” i “Triemeron” čini Jadransku trilogiju čija su osnovna tema hrvatsko-talijanski odnosi u Rijeci, Istri i Dalmaciji.
Prema njegovu istoimenom romanu, u riječkom je HNK Ivica Boban postavila predstavu “Smrt Vronskog”:
Posljednje Fabrijevo kazališno djelo je libreto za balet Maestro, inspiriran životom i djelom kompozitora Borisa Papandopula, a praizveden u zagrebačkom HNK 2006. godine.
Dodajmo da je Nedjelljko Fabrio u Zagrebu bio zaposlen kao urednik u dramskom programu Televizije i Radio Zagreba. U razdoblju 1985. – 1995. bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika u Zagreb, a bio je profesorom na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Primio je prestižne nagrade i međunarodna priznanja: Nagradu Bethlen Gábor (Budimpešta) 1993. godine i Herderovu nagradu (Beč) 2002. godine, obje za promicanje suživota u Srednjoj Europi i obnovu europskoga kulturnoga duha.