Iako se i inače često o kazalištu, prije i nakon predstava, govori u „Teatru”, kafiću pored Kazališta, prvi put je u „Teatru“ organiziran razgovor s publikom i onima koji su se slučajno našli tamo na način da se uključilo sve prisutne oko jedne teme u opuštenom ambijentu i ugodnoj atmosferi. Razgovaralo se o „Vodi” Vladimira Nazora, predstavi u režiji i koreografiji Matije Ferlina, adaptaciji i dramaturgiji Gorana Ferčeca i izvođenju Hrvatske drame i Baleta, koja je ovih dana na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci.
U razgovoru na temu „Koreografiranje krize: kako tijela reagiraju u krizi?” sudjelovali su Matija Ferli te glumci Aleksandra Stojaković Olenjuk, Jasmin Mekić, Dean Krivačić i Edi Ćelić, a razgovor je moderirala dramaturginja Kazališta Nataša Antulov. Matija Ferlin zanimljivo je sa svima podijelio priču iza predstave, od samog početka i prvih dogovora, o prvim mislima o tome za čime to danas djeca i mladi žeđaju kada im je ono osnovno dostupno, koliko je poštovanja prema onome što će autorski tim raditi izazvala činjenica da zapravo rade predstavu o Vladimiru Nazoru a ne samo njegovo djelo, otvoreno se, baš kao „na kavi” sa sebi bliskima, dotaknuo i vlastitih životnih iskustava, pa i svojih strahova vezanih uz ispunjenje jezika i načela predstave. Kazao je kako ne odvaja koreografsko i dramsko: „Koreografija je način gledanja. Koreografija je komponiranje. Koreografija je rad na tijelu. Koreografija je rad na tekstu. Volim kada su svi u predstavi kodirani, kada svi izlaze iz iste priče. Svatko od glumaca i svatko od plesača ima različitu životnu priču, a meni je bilo važno da su svi zajedno reprezentacija onoga što želim reći predstavom i to onoliko koliko je najmanje potrebno da bi se predstava iskomunicirala. U kazalištu me smeta pokazivanje dok možemo samo – biti”. Ferlin se osvrnuo i na tjelesna „iščašenja” i nelogična kretanja kojima nije htio ilustrirati ono što narator govori, ali sve kroz minimalizam u prikazu nečeg kompleksnijeg. „Važna mi je glumačko-plesna budnost, da ne igraju napamet, nego da su ovdje i sada, a time već na početku pripremamo publiku na naš mikrosvijet i njegovo razumijevanje ”, rekao je koreograf i redatelj predstave „Voda”.
Glumica u ulozi Livije Aleksandra Stojaković Olenjuk kazala je kako je Matijin kraj njen početak i kako joj je Ferlin dao vrlo konkretne fizičke smjernice što joj je bilo uzbudljivo izvođačko mjesto: „Matijina struktura je jaka. Za mene kao izvođača, to je bogato iskustvo.” Jasmin Mekić, glumac u ulozi bahatog derana Košće, kazao je kako je Ferlin redatelj s kojim bi svi trebali raditi: jednostavan, a zahtjevan. Podsjetio je na rečenicu koja mu se urezala tijekom rada, citiravši Ferlina: „Ako šestero ljudi u publici osjeti žeđ, napravili smo dobar posao”. „A bilo ih je i više”, kazao je netko za susjednim stolom.
Dean Krivačić, u ulozi Vladinog oca, govorio je o svojoj ulozi, ali se dotaknuo i aktualnosti predstave danas, a i u budućnosti, kada roditelji ispraćaju djecu iz Hrvatske u želji za boljim životom, a voda je zapravo metafora svega onoga čega ovdje nema. Podsjetio je na osnovno ljudsko pravo – na vodu – i na to da se isto želi privatizirati, što znači da si uskoro ljudi bez novca neće moći priuštiti osnovno, vodu. Matija Ferlin pitao se „Koliko smo kao društvo voljni biti potlačeni da išta napravimo zajedno, gdje je granica trpljenja kada će se kolektiv probuditi?” Na tu temu nadovezat će se već večeras na istom mjestu, u isto vrijeme. Ako ste i večeras, 22. ožujka u teatru, na „Vodi”, nakon predstave dođite na još jedan razgovor u „Teatro” u 21 sat, ovaj put na temu „Voda kao osnovno ljudsko pravo”.
Reprize „Vode” su na sceni HNK Ivana pl. Zajca još 22. ožujka u 19.30 sati, te 20. travnja u 19. 30 sati i 21. travnja u 12 sati.
Generalni sponzor predstave
Sponzor
