Suvremena interpretacija Labuđeg jezera Petra Iljiča Čajkovskog u koreografiji i režiji Staše Zurovca reprizno je na programu u subotu 16. prosinca u 19:30 sati te u ponedjeljak 18. prosinca 2017. u 12 i 19:30 sati. Orkestrom Opere dirigirat će Igor Vlajnić. Za snažan vizualni dojam zaslužni su scenograf Dalibor Laginja, kostimografkinja Bjanka Adžić Ursulov i oblikovatelj svjetla Deni Šesnić.
Predstavu je od premijere 12. svibnja ove godine na devet izvedbi pogledalo oko 5000 posjetitelja.
U predstavi nastupaju: Joseph Samuel Cane kao Princ Siegfried, Nika Lilek kao Odette/Odile, Ali Tabbouch kao Von Rothbart, Ksenija Duran Krutova i Nikola Nedić kao Dvorska luda, Gala Nikolić kao Kraljica majka, Daniele Romeo kao prinčev prijatelj Benno, Andrei Köteles kao prinčev prijatelj, Ricardo Campos Freire kao prinčev tutor Wolfgang, te ansambl Baleta, orkestar Opere, član Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca i studenti 3. godine studija Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.
Labudica-žena česta je tema europskih bajki. Čajkovski – Begičev pričaju priču o princu, kojem majka nalaže odabrati si suprugu, i o Odette, princezi koju zli čarobnjak pretvara u labudicu. Princ Siegfried u lovu ugleda prekrasnog labuda, u trenutku kad želi odapeti strijelu, labud se pretvara u ženu. Tijekom dana je labud i pliva u jezeru od suza, a noću je žena. To prokletstvo može se poništiti jedino vječnom ljubavlju. Princ se zaljubljuje i obećaje joj vječnu ljubav, ali zli ga čarobnjak na kraljevskom rođendanskom balu prevari i princ greškom zaprosi drugu ženu, Rothbartovu kći, crnu labudicu Odiliju… Dva su moguća završetka, ali u svakom slučaju u svijetu čarolije isprepletene s realnošću, ljubav pobjeđuje moć i tradiciju.
Iz teksta koreografa i redatelja za programsku knjižicu:
Želio sam da kroz rad i kreaciju, ta dva kolektiva oplemene jedan drugoga istovremeno stvarajući autentični jezik predstave utječući jedni na druge svojim osobitostima, talentima i vještinama.
Tek nedavno uspio sam verbalizirati motivaciju za kombinacijom glumaca i plesača. Abecedarij klasičnog baleta zasnovan je s aspekta prirodnog kretanja na učenju potpuno neprirodnih pozicija tijela i kretnji, vrlo zadanih u formi, visoko estetiziranih, gdje tek pri savršenoj uvježbanosti izvođač ponovo nalazi prirodnost interpretacije u izvedbi. Postoji neka čudesna podudarnost u zarobljenosti čovjeka u tijelu klasičnog plesača sa zarobljenošću čovjeka u tijelu labuda. Zarobljenost u svoju neprirodnost, a istovremeno i u neku veličanstvenu ljepotu. S obzirom da se u ovom djelu radi o zarobljenosti ljudskog bića u tijelu ptice, ovom sam fuzijom plesača i glumaca želio oduzeti malo te neprirodnosti klasičnom baletu, odnosno čovjeku sam želio dodati više ljudskosti, a ptici ptičjeg i time možda još više naglasiti zarobljenost, a i dostojanstvo i plemenitost svakog od bića.
Zanimljivosti:
U predstavi postoji lik dvorske lude. Jedan lik igraju glumica i glumac, luda je bijela i crna, ženska i muška. U kostimima imaju elemente bijelog i crnog labuda, ženska luda bijelog, a muška crnog.
Jedina rekvizita su ping-pong loptice, bijele i crne. Simboliziraju zametak labuda, jaje, smjerove priče, loptice za lutriju, dilemu, rođendanske čaše, nespremnost na ženidbu, tamnu i svijetlu stranu čovjeka, a servirane unutar okrugle prozirne zdjele za lutriju koja simbolizira neizvjesnost braka u prinčevoj glavi.
S autorskim timom dogovorio sam da nam scenografija, dizajn svjetla i rekvizita budu apstraktni, a kostimi kontrastno jedini u vremenu, a također smo se odlučili za gotovo radikalno monokroni pristup u svim segmentima estetske izgradnje predstave.
Predstava traje oko dva i pol sata s jednom pauzom.
