Preminula je Mani Gotovac. Strastvena zaljubljenica u teatar, u život, zaljubljenica u ljubav napustila nas je na svoj 80. rođendan.
Otišla je teatrologinja, dramaturginja, kazališna kritičarka i urednica, spisateljica, prva žena na čelu hrvatskog nacionalnog teatra, intendantica HNK Ivana pl. Zajca od 2003. do 2007. godine.
U te četiri godine, nezaboravne svima koji su radili s Mani, osim što je ostvarilo brojne iznimne umjetničke uspjehe, riječko Kazalište je izazivalo veliku pažnju javnosti, a ono – možda najvažnije, Mani Gotovac je tijekom svoje intendanture uspjela povezati i ispreplesti život Grada i Kazališta. U svome se promišljanju kazališta vodila idejom kako sveprisutnost kazališta u gradu potvrđuje njegov urbanitet i identitet.
„Valja nam naime tražiti umjetničke načine kako se još više približavati gradu i njegovu građanstvu, otkrivati njegova zaboravljena mjesta. Na to nas obvezuje ono senzibilno gledateljstvo koje u mraku kazališta, na početku predstave, aktivira svoju emotivnu inteligenciju (…) Želim da građani Rijeke trenutak ulaska u kazališnu kuću dožive kao jednostavan i radostan čin“, zapisala je Mani Gotovac na početku svog riječkog mandata.
Kazalište je za nju značilo puno više od mjesta pričanja priče, gdje jedni izvode, a drugi izvedbu gledaju i slušaju. Kazalište je za nju značilo mogućnost življenja:
„ Kazalište je mjesto otpora svakovrsnim glupostima. To mjesto mora biti dostupno svima. Naše kazalište otvara prostor osobnih sloboda pojačan osjećajem da smo dio zajedničke pustolovine, da zajedno dijelimo tjelesno, emotivno i racionalno iskustvo, ovo, sada i ovdje. Strast gledanja i slušanja, sviranja i pjevanja, glumljenja i plesanja jedna je od izvornih ljudskih težnji koja ujedinjuje umjetnike i gledatelje. Kazališno ozračje širi se stalno i posvuda.“
Ako bismo trebali ukratko nabrojati i prebrojati ono što se brojati dade, naveli bismo kako je za vrijeme intendanture Mani Gotovac, riječko Kazalište na scenu postavio ukupno 49 premijernih dramskih, opernih i baletnih naslova, od čega 22 praizvedbe, 18 svjetskih i 4 hrvatske. Da su umjetnici i ansambli HNK Ivana pl. Zajca dobili čak 65 nagrada i priznanja, da su riječki ansambli ostvarili 105 gostovanja u zemlji i 145 u inozemstvu. Da je HNK Ivana pl. Zajca postalo članom Europske kazališne konvencije (European Theatre Convention) te sudjelovalo u najvažnijim projektima, a 2004. bilo organizatorom i domaćinom Generalne skupštine ETC-a. Da je zabilježen veliki rast broja posjetitelja i pretplatnika… Da su za to vrijeme nastale predstave kao što je „Karolina Riječka“ „Filumena Marturano“, “Mirisi, zlato i tamjan“ ili pak „Krvavi svatovi“ i mnoge druge…
Mani Gotovac bila je začetnicom festivala Riječke ljetne noći tijekom kojeg su se mogla vidjeti i čuti najpoznatijih djela glazbene i scenske umjetnosti te praizvedbe suvremenih djela u prostorima riječke industrijske baštine, na Rivi i plažama, na gradskim trgovima i u kulturno-povijesnim zdanjima.
„Kao Shakespeareov “San ljetne noći” i istodobno kao neobična živost svake obične noći na Korzu i Rivi u Rijeci, kao “noć” u kojoj se već po sebi samoj događa misterij, tajna, san, ljubav, kazalište, eto nekih asocijacija uz naslov našeg Festivala(…) Sa svih strana otvaraju se ovdje nove, različite i drugačije ljetne pozornice. Ima ovdje industrijske baštine iz vremena secesije i ranije… ima srednjoeuropskih palača uronjenih u more, ima naprosto onog čudesnog spoja, zajedničkog disanja Mediterana i Mitteleurope. Eto po čemu je Rijeka jedinstven grad u Hrvatskoj.“
Mani Gotovac bila je jedinstvena osobnost u hrvatskom kazališnim i kulturnom životu.
Opraštajući se na kraju svog riječkog mandata i zahvaljujući svima koji su sudjelovali i pratili rad teatra, osebujna kakva je bila, zahvalila je na svakoj reakciji, jednako na pozitivnoj kao i na negativnoj.
„Važno da nije bila tišina“, rekla je tada.