Posljednji put Mirella Katarinčić Toić je, kako je kazao ravnatelj Opere Dražen Siriščević prigodom komemoracije, okupila svoje štovatelje, kolege i prijatelje u kazalištu u kojem ih je godinama okupljala uz čaroliju opere u kojoj je naša velika umjetnica bila središnja figura, a čiji su nastupi prekidani aplauzima na otvorenoj sceni i praćeni glasnim ovacijama na kraju.
„Danas nas je, njoj tako nesvojstveno, okupila u tišini, s osjećajem boli i velikog gubitka, u tišini koju može pobijediti samo glazba i glas velike Mirelle Toić“.
Potom se začuo njen glas i snimka arije „Vissi d’arte“ iz opere „Tosca“, arije o životu posvećenom umjetnosti, onakvom kakav je bio život primadone Mirelle Toić o kojem su sinoć govorili i pisali mnogi biranim riječima, neskrivenom tugom, divljenjem i velikom zahvalnošću.
O kraljici hrvatskog belkanta koja je stolovala u Rijeci govorila je zamjenica gradonačelnika Grada Rijeke Sandra Krpan istaknuvši kako je riječ o iznimnoj umjetnici koja je Rijeci dala najbolje od sebe, ostavila neizbrisiv trag i nedvojbeno nas svih zadužila.
Pročelnica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije Sonja Šišić podsjetila je kako se od operne dive opraštamo s pozornice kojom je dugo dominirala i na kojoj je prije pet godina održala svoj oproštajni koncert kada smo se svi nadali kako nije riječ i o njenom posljednjem nastupu.
Loredana Gašparović, umirovljena šefica tadašnje Propagande „Zajca“, prisjetila se riječkog debija Mirelle Toić 1979. godine i njene Tosce koju nitko tko ju je čuo i vidio zasigurno nikada neće zaboraviti. Podsjetila je i kako je naša velika diva mogla postati i svjetskom divom, no, umjesto svjetske karijere izabrala je ostanak uz svoju obitelj. „Bila je velika operna diva, ali i ljudska veličina koja je zračila toplinom, koja se poput djeteta znala radovati sitnicama. Bila je glasna i izravna, a istodobno beskrajno suptilna i nježna.“
Zajedničkih trenutaka s Mirellom Toić prisjetili su se i njeni kolege i scenski partneri Voljen Grbac i Bojan Šober te dramska nacionalna prvakinja Olivera Baljak koja je Mirellu poznavala još u mladosti, prije njihova dolaska u riječko kazališta. Zajedno su pjevale u crkvenom zboru da bi nekoliko godina kasnije dijelile kazališnu garderobu. Olivera Baljak je pričajući o njihovoj suradnji dok ju je Mirella Toić podučavala solo pjevanju, istaknula koliko je sjajan i veliki pedagog bila, ali prije svega osoba puna razumijevanja koja je pružala podršku.
O koračanju Mirelle Toić prema zvjezdanim opernim visinama, o božanstvenim kreacijama, o njenoj predanosti i strasti prema glazbi te privilegiji suradnje s njom pisana sjećanja poslali su Anđelka Rušin, Dinko Lupi, Valentin Enčev, Igor Vlajnić te Filip Fak u ime Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Pročitana je i poruka te izrazi sućuti intendanta Marina Blaževića.
„Mi koji smo Mirellu Katarinčić Toić upoznali i kao osobu, znamo da je njezina osobnost bila jednako impresivna kao i njezina umjetnost. Tako uvijek i jest s velikim umjetnicama i umjetnicima. Bilo je u njenom stisku ruke i načinu na koji bi vas privukla k sebi, čvrsto držala i gledala ravno u oči, nešto zadivljujuće, autentično operno: ujedno prodorno i krhko, hrabro i uplašeno, opasno i oprezno, teatralno i bolno iskreno. Mirella Katarinčić Toić bila je – junakinja. Baš – Tosca.“
