CARMINA BURANA
Carl Orff – Edward Clug

Koreograf:
Edward Clug
Scenograf:
Kostimograf:
Leo Kulaš
Oblikovatelj svjetla:
Tomaž Premzl
Asistenti koreografa:
Matjaž Marin / Sergiu Moga
Plešu:
Evgenija Koškina / Catarina De Meneses / Tijuana Križman Hudernik / Ema Perić / Hristina Stojčeva / Asami Nakashima / Mirjana Šrot / Satomi Netsu / Olesja Hartmann Marin / Mina Radaković / Monja Obrul / Tea Bajc / Ines Urošević / Beatrice Bartolomei / Mircea Golescu / Tiberiu Marta / Yuya Omaki / Sytze Jan Luske / Alexandru Pilca / Davide Buffone / Matteo Magalotti / Jan Trninič / Tomaž Abram Viktor Golub / Lucio Mautone / Christopher Thompson / Andrea Schifano / Tamas Darai / Maro Vranaričič
Inspicijenti:
Iztok Smeh / Matjaž Marin

28. lipnja 2022.

Gostovanje Baleta Slovenskoga narodnog gledališča Maribor

 

Jedno od najpopularnijih glazbenih djela na srednjovjekovnom latinskom pokriva vrlo široke svjetovne teme kao što su sreća, prosperitet, prolaznost života, užici, opasnosti opijanja, kockanje, pohlepa i požuda. Orff je idejom o cjelovitom umjetničkom djelu želio ostvariti koncept „theatrum mundi“ u kojem se glazba isprepliće s plesom i govorom. Stvorio je jedinstveno djelo specifične dramaturgije, usredotočujući se na niz pojedinačnih epizoda, značenjem i karakterom potpuno različite. Edward Clug svojom autorskom poetikom hvata s u koštac s nadahnutim koreografskim istraživanjem srednjovjekovnih životnih misterija i različitih pogleda na život, koji su u „mračnom“ srednjem vijeku često bili liberalni i vrlo slični modernom hedonizmu. Cikličnost života i krug sreće iz uvodne „O, Fortuna“ spontano su se nametnuli kao logični. Krug, kao ključni vizualni element i najsavršenija tvorevina prirode, simbol prelaska iz života u smrt i obrnuto, Clug koristi kao središte spoznaje, trenutak inicijacije, početak društvenog kolektiva koji publiku vodi kroz različite životne faze, stanja i arhetipove. Kroz Clugovo izražajno majstorsko ispisivanje pozornicom, ostvaruje se svojevrsna evolucija životnog puta, značajno ocrtana silama refleksije i privlačenja, a sve dovodi do duboko intenzivnog duhovnog iskustva života kroz sintezu glazbene, verbalne i plesne umjetnosti.

 

Ideju o koreografiji na poznatu scensku kantatu „Carmina Burana“ Carla Orffa dao mi je Ivan Cavallari, umjetnički voditelj Les Grands Ballets Canadiens de Montréal. U početku, ideja mi se činila apsurdnom, vjerojatno zbog predrasuda koje sam imao o prirodi Orffove glazbe. No, pomnije proučavajući glazbeni zapis, moje su se predrasude pokazale neutemeljenima, pa sam i danas zahvalan na tom iskustvu. Najveći izazov za mene bio je pronaći vlastita značenja i vlastitu priču unutar Orffova monumentalnog djela te izbjeći umnožavanje onoga što na neki način sam tekst i glazba „propovijedaju“.

Pokretačka je snaga koreografije, koja prati sadržaj različitih tekstova iz srednjovjekovnog rukopisa „Codex Buranus“, paralelizam između ciklusa prirode, posebice tijekom proljetnog buđenja prirode, te ljudskog života i žudnje. Upravo buđenje žudnje u mladom tijelu koje ide za zabranjenim i nedostižnim (plodom), predstavlja napetost u kretanju, kroz putovanje uz dvadeset i četiri „pjesme“. Oblik, koji je izniknuo spontano, bio je krug koji se poklapa i s krugom sreće iz prve pjesme „O Fortuna“, a kreira ga trideset plesača, od kojih svaki teži središtu ovog savršenog prirodnog oblika. Što je krug uži, to napetost i sila snažnije prožimaju njegovu jezgru.
Bogata simbolima, Orffova scenska kantata nedvojbeno je i danas iznimno popularno djelo u kojem sam tražio uglavnom spontano nastale impulse koji se obraćaju publici tijekom glazbenog slijeda, nenametljivo ga uključivši u ovaj neprestano rotirajući krug života kako bi naš svijet u ova vremena velikih izazova i osobnog trpljenja ponovno oživio, ponovno se rodio kroz zajedničko kazališno iskustvo. Sama Orffova glazba nudi bezbroj interpretacija tzv. egzistencijalnih pitanja kao što su sreća, život i ljubav, od kojih nijedna interpetacija nije jedina ispravna ni univerzalna.

Ovaj veliki glazbeno-scenski projekt okuplja čak sto trideset izvođača, plesača i glazbenika, među kojima je i troje opernih solista – sopranistica Petya Ivanova, tenor Martin Sušnik i bariton Domen Križaj – a nudi i obilje scenografskih slika Marka Japlja koje oduzimaju dah.
Uz neizvjesnu budućnost kazališnog života, želim da predstavu publika može gledati uživo, jer upravo su gledateljice i gledatelji oni koji zatvaraju naš krug, potrebni su nam kako bi naš svijet oživio u zajedničkom kazališnom iskustvu.

Predstava traje jedan sat i nema pauzu.

Foto & Video galerija