LJEPOTICA I ZVIJER (po motivima bajke Jeanne-Marie Le Prince de Beaumont i filmskog scenarija Jeana Cocteaua) treš bajkaJelena J-Zlo Tondini
„Ljepotica i zvijer“ klasična je bajka, poznata po svojim raznim kazališnim, filmskim i mjuzikl verzijama. Na njenim osnovama nastaju djela čiji su protagonisti oblikovani kao zvijeri, sve do trenutka u kojemu se ne dogodi prosvjetljenje ljubavi. Zbog svojih arhetipskih likova, dramatičnosti, snažne emocije, inspirativna je za različita scenska iščitavanja u čiji prilog ide i činjenica da je omiljena tema i u mediju performansa te izvedbenih umjetnosti.
I najnovija riječka postava ove bajke bit će dekonstrukcija priče Jeanne-Marie Le Prince de Beaumont iz 18. stoljeća i Cocteauovog poznatog filmskoga scenarija u osuvremenjenoj verziji s glazbom i songovima treš poezije. U vrijeme kada je pisana, ova je bajka zapravo bila oštra kritika društva u kojemu su očevi dogovarali brakove za svoje mlade kćeri, predajući ih često u ruke puno starijih muškaraca i neznanaca. Danas „Ljepotica i zvijer“ postaje gorka priča vremena u kojemu se tradicionalne definicije ljepote i zvjerskog vrte oko odrastanja u okružju novca, društva sumnjivog morala s novopečenim bogatašima bez pokrića, tajkuna, kapitalističkih moćnika zatočenih u vlastitim ukletim dvorcima u kojima se može kupiti sve.
Zahvaljujemo na suradnji partnerima
Turbofolk društvo drugim kazališnim sredstvima
Predstava ima društveno angažiranih elemenata i progovara o, recimo, rasprodaji hrvatskih brodogradilišta ili aktualnoj ekonomskoj krizi, ali je ta satirička oštrica zaogrnuta u estradno-zabavljačko ruho.
…Poznati predložak redatelj Vito Taufer i dramaturginja Magdalena Lupi pokušali su iščitati iz vizure današnjega vremena, stavljajući u prvi plan teme ljepote, novca i moći, dok su u treš stihovima Jelene J-Zlo Tondini do izražaja došli i neki specifični problemi tranzicijskog društva u kojemu živimo. U nekim segmentima Tauferova predstava podsjeća na Frljićev »Turbofolk«, samo što se u »Ljepotici i zvijeri« dijagnoza stanja društva postavlja drugim kazališnim sredstvima.
…Važan pokretač, ali i komentator zbivanja tako postaje DJ Jameka (Jasmin Mekić), koji veći dio predstave za pultom »miksa« glazbu koja nije samo zvučna kulisa, već i bitan dio karakterizacije likova. Skladatelj i oblikovatelj zvuka DJ Jamirko kreirao je interesantnu glazbenu podlogu u kojoj se kontrapunktiraju elementi hip-hopa, rapa, narodnjaka i teškog metala. Društveno angažirani i mladenački buntovni stihovi Jelene Tondini tako su dobili primjerene glazbene aranžmane, naročito bliske onoj nešto mlađoj publici.
….Kretanje i način govora DJ-a uvjerljivo je »skinuo« Jasmin Mekić, a društvo tajkuna i novokomponiranih bogataša upečatljivo je utjelovio Dražen Mikulić koji glumi pokvarena i korumpirana odvjetnika. Za scenu u kojoj je u ritmu turbofolka »preveslao« Ljepotičina oca i financijski ga dotukao, Mikulić je popraćen pljeskom.
Kim Cuculić, Novi List
Scenska lepršavost
U kritici objavljenoj u novinama za kulturu i izvedbene umjetnosti KULISA.eu, Iva Rosanda Žigo piše o uspješnoj premijernoj izvedbi treš bajke „Ljepotica i zvijer“ u režiji Vite Taufera.
Prpošnost, komika, improvizacija, hip-hop glazba (s pokojim nazovimo ga treš glazbenim umetkom) te dominantna scenska lepršavost bez znakovitijih redateljskih postupaka i sveopći izostanak velikih riječi, Tauferov, rekli bismo, minus-postupak – duhovit je i nepretenciozni primjerak ironiziranja sadašnjice. A nekako je u tom kontekstu projekt i zamišljen – okupiti publiku, osobito mlađu, i stvarati kod djece kazališnu naviku.
Pročitajte cijelu kritiku.
LJEPOTICA I ZVIJER
ukratko
Bio jednom
Jedan dom
Otac pred bankrotom
I sramotom
Što ima sina kockara
Dvije kćeri koje ne mogu živjeti bez para
A jedna je radišna i sirota
Kojoj kućanski poslovi nisu bili
Ni nepoznanica ni sramota
Dok su svi tražili nešto više od njihovih bijednih života
Nju je krasila skromnost i ljepota
Naporno je radila
Ništa nije tražila
Samo jednu ružu za razliku od druge dvije kćeri
Zbog koje je otac dospio kod Zvijeri
No ipak se s ocem požrtvovno razmijenila
Jer je njega više od svog života cijenila
Tako je neko vrijeme kod Zvijeri bila
Dok se u njega zaista nije zaljubila
Provodila je s njim dane i noći
Dok kod bolesnog oca nije morala poći
U međuvremenu je ostatak obitelji dogovarao hajku
Da ubiju Zvijer, uzmu pare i okončaju bajku
No u tom nisu uspjeli ni brat ni njegov frend
Jer sve bajke moraju imati
Hepi end
Jelena J-Zlo Tondini
O LJEPOTI I NASILJU
Treš bajka je bajka sastavljena od nekih poznatih, popularnih šablona, što ih mi upotrebljavamo u novom obliku, odnosno koje pokušavamo nanovo osvijetliti.
Proučavamo materijal, čitamo scenarij Jeana Cocteaua, zanimljivog francuskog stvaratelja iz sredine 20. stoljeća, koji je napravio filmsku verziju „Ljepotice i zvijeri“. Njegov smo scenarij uzeli kao osnovu, nakon čega smo krenuli u razrađivanje teksta različitim improvizacijama. Puno se bavimo songovima i koreografiranim dijelovima predstave. Opipavamo stvar iz različitih aspekata. Istodobno, imamo posla sa šablonama bajke koje pokušavamo osmisliti na nov način, jer moj je način rada otvoren. Puno improviziram i vjerujem u spontanost.
Predstavu mogu pogledati svi uzrasti, a što se tiče poruke, zapravo ne znam. Mislim da predstave ne moraju imati neku posebnu poruku. Više manje, držimo se standardne priče o ljepotici i zvijeri, a riječ je o tome da su dva pojma – ljepota i nasilje, dvije točke oko kojih se u današnjem svijetu vrti sve.
Vito Taufer
(odlomci iz razgovora u „Novome listu“, 10. studenoga 2008.)
