MAHLER, STRAVINSKI

Dirigent:
Solistica:
Koncertni majstor:
Riječki simfonijski orkestar

23. i 24. lipnja 2021.

Mahler je svoju Četvrtu simfoniju, najizvođeniju i netipično vedru, kao cjelinu usporedio s jednostavnom slikom sa zlatnom podlogom i opisao finale: „Kada se čovjek, sav u čudu, pita što sve ovo znači, dijete mu odgovara četvrtim stavkom: Ovo je rajski život.” Bogata drama – pjesma – simfonija za sopran (koji nimalo patetično predstavlja dječji glas) i orkestar posljednja je iz tetralogije poznate kao „Wunderhorn simfonije” koje sadrže citate tema i elemente pjesama iz „Das Knaben Wunderhorn” / „Dječakov čarobni rog”, antologije njemačke narodne poezije i folklora. Inventivna u detaljima, arhaična, svečana, krajnje čista i jednostavna, radosno nevina, Četvrta Mahlerova simfonija donosi glasove iz samoga raja.

Igor Stravinski je kao najmlađi član kreativnog tima „Žar ptice”, pokazalo se kasnije, skladao jedno od kultnih remek djela ranog 20. stoljeća. Dvadesetsedmogodišnji skladatelj, koliko ima i naš šef dirigent Riječkog simfonijskog orkestra Valentin Egel, donoseći stoljetnu legendu o žar ptici izazvao je senzaciju koja ga je katapultirala u međunarodnu slavu. Nije bio prvi izbor Diaghileva umjetničkog voditelja legendarnog Ballets Russes koji je za taj važan posao htio slavnije, iskusnije ime i, reklo bi se nogometnim riječnikom ravno s klupe, Stravinski je ostavio ključni trag u povijesti baleta.

 

Program

Gustav Mahler (1860. – 1911.): Četvrta simfonija u G-duru

I. Bedächtig, nicht eilen (Odmjereno, ne žuriti)
II. In gemächlicher Bewegung, ohne Hast (Laganim tempom, bez žurbe)
III. Ruhevoll, poco adagio (Mirno)
IV. Sehr behaglich (Jako ugodno)

* * *

Igor Stravinski (1882. – 1971.): Žar ptica – suita (1919.)

Introduction – Danse de l’Oiseau de feu (Uvod – Ples Žar ptice)
Ronde des Princesses (Kružni ples princeza)
Danse infernale du roi Kastchei (Pakleni ples kralja Koščeja)
Berceuse (Uspavanka)
Finale

 

Napomena: Programi koncerata ovisit će o mjerama zaštite protiv epidemije koronavirusa, što uvjetuje mogući odnosno dopušten sastav orkestra.

Koliko je od ovoga djela Mahler napisao u najbližoj okolici Rieke, nepoznato je. Nekoliko manjih gradova u Austriji također se smatraju mjestom nastanka ove „rajske“ simfonije. Bilo kako bilo, u to je vrijeme skladajući svoju Četvrtu, u više navrata posjećivao Opatiju i zasigurno je sa sobom nosio ideje za to prekrasno djelo, provodeći vrijeme ovdje, gdje se oporavljao od stresnog posla vođenja Bečke operne kuće.

Četvrta simfonija označuje i iskorak i zaključak istovremeno. Nakon što je skladao prve tri simfonije koje su redom monumentalne, ali nisu postigle značajan uspjeh u Mahlerovo vrijeme, Četvrta je manje sladostrasna u okvirima forme, strukture, duljine i orkestracije. Zatvara ciklus takozvanih „Wunderhorn“ simfonija – Mahler koristi teme i citate iz svoga lied ciklusa „Des Knaben Wunderhorn“ / „Dječakov čarobni rog“ u svakoj od svojih prvih četiriju simfonija. Iskorak je svakako u okvirima uspjeha. Ovim je djelom konačno trijumfirao i dan danas Četvrta je njegova najizvođenija simfonija.

Radeći na ovom opusu, nazvao ga je „humoreskom“. Doista, u cjelokupnoj lakoći, u povremenim grotesknim trenutcima i u općenitom stavu prvih dvaju i posljednjeg stavka, možete čuti mnogo humora. No, Mahler nas također vodi i na put i to od zemlje do raja. U drugome stavku, inspiriranom drvorezima Hansa Hohlbina, Mahler sklada tako da čujemo smrt samu, smrt koja svira violinu: koncertni majstor dugo mora odvojen svirati solo. Kako bi dobio čudan i gotovo neugodan zvuk, Mahler zahtijeva od glazbenika da instrument podesi za cijelu notu više nego je to uobičajeno i dodaje potpuno neobičnu dinamiku. U trećem stavku na korak smo do raja, otkuda i dalje svjedočimo nevoljama na zemlji. U ovom dijelu dvostrukih varijacija, skladatelj stalno iznova citira svoju Drugu simfoniju, „Uskrsnuće“ – u iščekivanju smo ulaska u raj, prisjećajući se proživljenog. U posljednjem stavku, koji je u osnovi kopija njegova lieda „Rajski život“, stižemo u raj i možemo slušati dječji i povremeno ironičan opis utopijskog rajskog vrta. U čitavom se blaženstvu stavka izmjenju, povremeno vrlo delikatno, naivnost i groteska, nudeći nam još jednom humorističan element simfonije. Napokon, međutim, stižemo u čistu atmosferu djela. Posljednji stih veliča rajsku glazbu bez premca. U najfinije razrađenoj orkestraciji i nevjerojatno mekoj orkestralnoj pratnji pjevačice, partitura nam nudi predodžbu kako je Mahler zamišljao vječni mir.

Skloni smo vjerovati da to dolazi iz nadahnuća koje je Gustav Mahler dobio u našem najbližem susjedstvu, na Opatijskoj rivijeri.

 

Neočekivani uspjeh uslijedio je nakon odluke Ballets Russes o angažiranju nepoznatog mladog skladatelja Igora Stravinskog da sklada novo djelo za njihov sljedeći nastup u Parizu 1910. godine. Praizvedba “Žar ptice” bila je neslućena senzacija istovremeno postavivši temelje za veliku karijeru Stravinskog. Balet, o bajci punoj boja, o mladom princu koji uz pomoć čarobne ptice spašava princeze od zloga čarobnjaka, glazbeno stoji na vratima novoga stoljeća. Ima sve – i topli, puni zvuk i izražajne, uzbudljive boje i ritmove. “Žar pticom” Stravinski je započeo ono što će upotpuniti “Petruškom” (1911.) i “Posvećenjem proljeća” (1913.): zapanjujuće uskrsnuće baletnog žanra.

Foto & Video galerija

 

Generalni pokrovitelj Riječkog simfonijskog orkestra