Premijera OPERA PO KAMOVU
Zoran Juranić

RIJEKA 2020 - EUROPSKA PRIJESTOLNICA KULTURE
Dirigent:
Redateljica:
Scenografija i kostimografija:
Caterina Botticelli
Oblikovanje svjetla:
Video projekcije:
Asistentica scenografije:
Asistentica kostimografije:
Uloge:
Robert: Robert Kolar
Dora: Cvita Vidučić
Amor: Cvita Vidučić
Zborovoditeljica:
Koncertni majstor:
Riječki simfonijski orkestar
Riječki operni zbor
Fotograf:
Vladimir Mudrovčić
Korepetitorica:
Inspicijenti:

Premijera: 20. svibnja 2021.

Libreto: Janko Polić Kamov, prema sadržaju drame „Slijepčeva žena” Marijana Derenčina

Zoran Juranić skladao je pedesetak djela iz područja orkestralne, komorne, klavirske i vokalne glazbe. Ne tako davno, pronalazak do tada nepoznatog libreta koji je Janko Polić Kamov napisao za svoga brata Milutina zaintrigirao je hrvatsku kulturnu javnost. Iako nije riječ o izvorno Kamovljevoj priči (libreto je napisan prema sadržaju Derenčinove drame „Slijepčeva ljubav“), tekst koji je Kamov naslovio „Kad slijepci progledaju“ ima sve odlike razbarušene i izravne autorove naracije, a uz to pokazuje i vrlo dobro snalaženje u pravilima verističke libretistike.

Budući da je tragična sudbina spriječila Milutina Polića da napiše operu, uglazbljivanjem ovog teksta Juranić želi pridonijeti uspomeni na braću Polić i njihov udes, zbog čega su u partituri sačuvani i neki motivi i skice za operu koje je Milutin uspio napisati. Operi prethodi Prolog, praizveden na otvorenju Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, „Kamovljev Credo“ u kojem se pisac razračunava s glavnim temama tadašnjega poetskog mainstreama – ljubavnim i nacionalnim zanosom, kao i površnošću socijalnih motiva.

Redateljica ističe kako „u čitavoj svojoj pjesničkoj, književnoj i kazališnoj produkciji Janko Polić Kamov govori u prvom licu. Njegove misli, muke, tijelo, požuda i bijes su tvar od koje su stvoreni njegovi stihovi. U njegovim likovima nema mjesta za građansku dramu, verizam, pa čak ni za ljudsku psihologiju: oni su oličenje njegova pisanja – likovi izrađeni riječima”.

 

Predstava traje oko jedan sat i petnaest minuta.

Ana se žali Paji da nevjesta Maja vara njezinog slijepog sina Ivu s prijateljem, slikarom Robertom; Pajo ironično relativizira njezinu posesivnu ljubomoru. Ivo, Maja i Robert se vraćaju sa šetnje i Ivo traži od Roberta da priča o svojim putovanjima, što Maja oduševljeno prihvaća. Robert opisuje ljepotu Alpi i uspoređuje je s ženskom ljepotom, kojoj napija zdravicu, no Maja zaboravi dati čašu Ivi. Kad ostanu sami, Ivo joj to zamjera, no Maja ga smiruje i šalje ga u sobu, obećavši da će mu doći. U kraćem monologu Maja razmišlja o odnosu između dužnosti i ljubavi, no prekine je dolazak Roberta koji joj nudi ljubav i slobodu. Iako se u početku opire, Maja na kraju priznaje da ga ljubi, no moli ga da je ostavi još ovu noć… Ostavši sama, Maja ipak odluči žrtvovati svoje osjećaje i ostati s Ivom, pa piše Robertu oproštajno pismo. Dolazi Ivo koji ju je uzalud čekao; otkrivši pismo optužuje je za nevjeru i traži od majke da mu pročita pismo. Dolaze i Pajo i Robert; iako Maja niječe svoju krivicu, Robert priznaje da je ljubi i Ivo ga ubija, uz sarkastične Pajine komentare.

Prihvativši se zadaće da uglazbim libreto Janka Polića Kamova pisan za brata Milutina, nastojao sam izraziti kako britkost i izravnost Kamovljeva rimovanog teksta, tako i ozračje doba i stila u kojem bi – da ga je okrutna sudbina poštedila – Milutin Polić bio skladao svoju operu: zato sam u operu unio i dvije skice za to djelo pronađene u njegovoj ostavštini. Naravno, to ne znači da sam želio biti neka vrsta “restauratora”; što sam više ulazio u srž Kamovljeve dramatike osjećao sam sve snažnije poticaje za glazbenu nadgradnju koja bi bila dostojna tog gotovo ekspresionistički razbarušenog teksta. Iako su mnoga dramaturška rješenja u libretu plod genijalne intuicije, Kamov je znao uobličiti cjeline poput monologa, dueta ili ansambala koji sugeriraju zahvalne i zahtjevne pjevačko – scenske zadatke; u tom sam pravcu, vođen svojom stalnom ljubavlju prema izražajnosti opere kao vrhunske umjetničke forme, nastojao svojom glazbom držati korak s djelom riječkog genija.

Napisano krvlju tintom

U čitavom svojemu pjesničkom, proznom i dramskom stvaralaštvu Janko Polić Kamov govori u prvom licu. Njegove misli, muke, tijelo, požuda i bijes tvar su koja sačinjava njegove stihove. Čak su i njegove tjelesne sekrecije tema pisanja, jer svaki aspekt životnog iskustva postaje konkretni materijal na bijelom papiru.

Iako ne postoje izravne reference na događaje iz njegovog privatnog života, kroz pisane tragove možemo vidjeti koliko su značajne okolnosti koje su obilježile njegovo postojanje. Izvorni libreto govori o Ivi, čovjeku koji je oslijepio i njegovom prijatelju, slikaru Robertu. U središtu radnje, Maja, supruga slijepoga Ive, bori se između osjećaja dužnosti i fascinacije prizmatičnim univerzumom. Liniju priče uravnotežuju još dva lika: Ivina majka; ozbiljna i turobna Ana; te dvosmisleni i zagonetni Pajo… Unatoč vanjskoj strukturi priče, glavni lik je RIJEČ.

Kamovljevo pisanje preplavljuje stranicu, stoji iznad priče, pravila. U tim likovima nema mjesta za građansku dramu, verizam, pa čak ni za ljudsku psihologiju likova: oni postaju oličenje njegova pisanja – likovi sazdani od riječi. Apokaliptično bogatstvo Kamovljeva jezika gradi simbolički svemir oko likova uzdižući pripovijedanje do neizmjerne metaforične igre.

Ako slučajno radnji suprotstavimo neke činjenice iz autorovog privatnog života, odjednom se pojavljuju zapanjujuće rendgenske slike. Što ako “preklopimo” Kamovljevu voljenu Katarinu (spominjanu kao Kitty u mnogim njegovim pjesmama) s likom Maje? Što ako shvatimo da Robert svoju strastvenu i fascinantnu kreativnost ne izražava kistom već samo riječima? Što ako odnos između Roberta i Ive čitamo kao prijevod prijateljstva Kamova i njegovog najboljeg prijatelja Mate Malinara, koji se oženio Katarinom? Perspektiva cijele priče se mijenja; preklapanje postaje prizma koja osvjetljava svaki nedostatak realizma ili psihologije, dajući nam ključ za prodiranje u gustoću figurativnog jezika.

Vezanost s priborom za pisanje – tintom, papirom – esencijalna je supstanca u Kamovljevom kreativnom procesu. Prolog opere (skladan na tekst pjesme “Post-scriptum”) uvodi u kontroverzni odnos između pjesnika i njegova pisanja. Pajin lik – cinično gorki izvjestitelj priče – stoji uz bok divljem stvorenju, alegorijskoj personifikaciji Kamovljeva pisanja iz utrobe. Klupko riječi bori se za pronalaženje identiteta s autorovom sjenom u pozadini. Prolog i opera, povezani kroz Pajine oči kao Kamovom samim, postaju tijek višestrukih slojeva: simbolične snage teksta, transparentnosti dirljivih epizoda pjesnikova života, unutarnjeg putovanja autora kao pripovjedača, promatrača. Brzina pjesnikova pulsa ritam je priče napisane krvlju. Iako ne njegovim venama, tinta je smjesta potekla.

Caterina Panti Liberovici

Cantus – Praizvedba Opere po Kamovu Zorana Juranića

Moja Rijeka – U riječkom HNK-u praizvedena opera po libretu Janka Polića Kamova

Vijenac – Kamov u operi

La Voce del popolo – «Opera secondo Kamov». Accento sulla parola

HRT Radio Rijeka – Praizvedba “Opere po Kamovu” izazvala veliko zanimanje kulturne javnosti

Novi list – Opera po Kamovu: Operno djelo koje emanira Kamovljev duh

Jutarnji list – U riječkom HNK praizveden donedavno nepoznati libreto Janka Polića Kamova

Tportal.hr – Praizvedena ‘Opera po Kamovu’ u riječkome HNK

HRT Radio Rijeka – Praizvedba “Opere po Kamovu” izazvala veliko zanimanje kulturne javnosti

Trend51.net – Praizvedba ‘Opere po Kamovu’ u riječkom HNK!

Film-mag.net – Praizvedbu opere po donedavno nepoznatom libretu Janka Polića Kamova

SoundGuardian – Praizvedba Opere po Kamovu 20.5. u HNK Zajc

Extravagant – Praizvedba “Opere po Kamovu” u riječkom HNK! Zoran Juranić uglazbio donedavno nepoznati libreto Janka Polića Kamova

Kigo.hr – PRAIZVEDBA „OPERE PO KAMOVU“ U RIJEČKOM HNK!

Liburnija – Praizvedba “Opere po Kamovu” u riječkom Zajcu

Akademija Art – Praizvedba opere Zorana Juranića po nepoznatom libretu Janka Polića Kamova

Riportal – Praizvedba ,,Opere po Kamovu” u riječkom HNK! Zoran Juranić uglazbio donedavno nepoznati libreto Janka Polića Kamova

Nacional – U riječkom HNK praizvedba opere Zorana Juranića po donedavno nepoznatom libretu Janka Polića Kamova

Torpedo – PRAIZVEDBA „OPERE PO KAMOVU“ U RIJEČKOM HNK

Fiuman.hr – Ovog tjedna u Zajcu praizvedba Opere po Kamovu

Culturenet.hr – Praizvedba ‘Opere po Kamovu’ u riječkom HNK

Svijet kulture – Opera po Kamovu – na programu riječkog HNK Ivana pl. Zajca

Moja Rijeka – Praizvedba „Opere po Kamovu“ 20. svibnja u HNK Ivana pl. Zajca

Novi list – Piše Kim Cuculić: Sjećanje na braću Polić

Teklić – Praizvedba „Opere po Kamovu“ u riječkom HNK! Zoran Juranić uglazbio donedavno nepoznati libreto Janka Polića Kamova

Lanterna – PRAIZVEDBA „OPERE PO KAMOVU“ U RIJEČKOM HNK!

Rijeka danas – Praizvedba ‘Opere po Kamovu’ u riječkom HNK!

Novi list – Domagoj Dorotić uoči premijere “Opere po Kamovu”: ‘Juranićeva glazba odlično dočarava Kamovljev mentalitet’

HRT Radio Rijeka – Praizvedba u HNK Zajcu: “Opera po Kamovu”

Večernji list – Misija naših kazališta treba biti produciranje opera, pogotovo hrvatskih

Jutarnji list – Opera na koju smo čekali 114 godina konačno će biti izvedena u riječkom HNK Ivana pl. Zajca

Novi list – U HNK-u Ivana pl. Zajca praizvedena “Opera po Kamovu”: Uspomena na braću Polić i njihov udes

HRT – U Rijeci praizvedba “Opere po Kamovu”

Novi list – ZORAN JURANIĆ Kamov stvara situacije i stihove koji pružaju zahvalni izazov skladatelju

La Voce del popolo – «Kamov parla sempre in prima persona»

Foto & Video galerija

 

Medijski pokrovitelj / Partner mediatico

https://rijeka2020.eu/