VEČER LIEDA: WAGNER & STRAUSS

Adolf Friedrich von Schack (1815. – 1894.)

OTKAD POGLEDA ME

Otkad pogleda me oko tvoje
i ljubav, kao s neba baš,
iz njega slije se u moje,
što svijet mi može pružit još?

Već najbolje mi on udijeli
i srca tihom srećom svom
prepuni mi se život cijeli
u jednom kratkom trenu tom.

Adolf Friedrich von Schack (1815. – 1894.)

PODOKNICA

Otvori, daj! Al’ tiho sad
da nikog iz sna ne probudiš!
Ni žubora zvuk, ni trepeta znak
lista u grmlju i živici;
Stog tiho, ništa ne sm’je se pomaći,
Sad tiho, mila, kvaku uhvati!

Korakom, ko što korak vila je lak
da prelaze cvijeće u trku,
izleti u mjesecom obasjan mrak
k meni koji čekam u vrtu!
Uz potok sad snivaju cvjetići svi,
mirišu u snu, samo ljubav bdi.

Sad sjedni! Tajanstveno sviće dan
pod lipovim stablima.
Slavuj, uz glavu nam, usnit san
o našim će poljupcima,
a ruža će, kad jutrom se probudi,
od noćnih se naslada žariti.

Prepjevala s njemačkog
Maja Oršić Magdić

Karl Henckell (1864. – 1929.)

MIRUJ, DUŠO MOJA

Tu ni daška vjetra nema,
blago sniva cijeli gaj;
a kroz ovoj tamnog lišća
prikrada se sunca sjaj.

Miruj, miruj, dušo moja,
uskovitlana si sva,
divljala si i drhtala
ko val kad se razbija.

Vremena su ova strašna,
um i srce muči se,
miruj, miruj, dušo moja,
zaboravi prijetnje sve!

Heinrich Hart (1855. – 1906.)

CECILIJA

Kada bi znala
što znači sanjat o žarkim poljupcima,
o pješačenju i odmaranju s ljubljenom,
oči u oči,
o nježnostima, čavrljanju,
kada bi znala,
bila bi sklona!

Kada bi znala
što znači čeznut u samotnim noćima,
uzdrhtan olujom, a nitko ne tješi
blagom riječju dušu od borbe umornu,
kada bi znala,
došla bi mi.

Kada bi znala
što znači živjet okružen božanstva
svjetotvornim dahom,
uzdizati se, nošen svjetlom,
do visova sreće,
kada bi znala,
sa mnom bi živjela!

John Henry Mackay (1864. – 1933.)

TAJNI POZIV

Daj, svjetlucavu tu kupu
k ustima podigni
i pij na tom veselom skupu,
srce si ozdravi.
A kad je podigneš,
potajno mahni mi,
osmjehnut ću se
i piti bez riječi ko ti.

Bez riječi ko ja
motri mnoštvo okolnih
pijanih brbljavaca –
no nemoj prezreti njih.
Ne, digni sad kupu vina
blistavu tu,
a oni nek’ u bučnom skupu
uživaju.

Ali kad naužiš se u jelu,
utažiš žeđ,
ostavi glasnu družinu cijelu,
nek’ buči sveđ,
pa u vrt se sama uputi,
k ružama,
ondje ću te po običaju
čekat ja,

u zagrljaj ću ti pasti,
zaskočit te,
upijat cjelova slasti
ko često već,
u kosu ti upletati
ruža tih sjaj.
O, dođi, žuđena noći,
pohitaj!

John Henry Mackay (1864. – 1933.)

SUTRA

I sutra sunce ponovno će sjati,
i na putu kojim ja ću kročit
nas će, sretne, ponovno sjedinit
na ovoj zemlji koja suncem diše.

Na žal, širok, plavetan ko vali,
tiho i polako ćemo sići,
bez riječi gledat ćemo se u oči
i na nas će se spustit šutnja sreće.

Prepjevala s njemačkog
Maja Oršić Magdić

Mathilda Wesendonck (1828. – 1902.)

ANĐEO

U djetinjstva svog danima
čula sam o anđelima,
što uzvišeno neba milje
zemaljskim suncem zamijene,

da kad srce briga prati,
skriveno od svijeta pati,
kad tiho bi iskrvarilo,
u suzama se utopilo,

da usrdnom kad molitvom
nada se tek spasu svom,
da anđeo tad spusti se,
blago ga k nebu uzdigne.

I k meni anđeo siđe tako
pa bez boli, posve lako
na blistavim krilima
duh mi k nebu vodi sad!

STANI!

Kotaču vremena što zujiš i brujiš ti,
nožu vječnosti;
kugle u svemiru blistave
što Zemlju okružujete;
prastvaranje, zaustavi se,
dosta postajanja, daj mi biti!

Obuzdaj se, tvorna silo,
pramisli što vječno stvara!
Zadržite dah, nagon stišajte,
bar na časak zašutite!
Zahuktala bila, sputajte kucanje;
stani, htijenja vječni dane!
Da u sretno slatkom zaboravu
sve milje izmjerit mogu!

Kad oko se u oku opije,
kad duša se u dušu slije;
kad biće u biću se pronađe
i svem nadanju kraj se nazire,
usta u čudu i šutnji zanijeme,
a u nutrini željâ nestane:
čovjek spozna trag vječnoga
i riješi tvoj rebus, prirodo sveta!

U STAKLENIKU

Svodovi od zelenlišća,
badahini smaragdni,
djeco krajeva dalekih,
zašto tužite se vi?

Tiho spuštate luk grana,
u zrak znake crtate,
a nijemi svjedok vaših rana,
miomiris, se uzdiže.

Pružate u žarkoj žudnji
ruke sada široko
i grlite u zabludi
praznine ništavilo.

Znam to, mila biljko jadna:
istu dijelimo sudbinu,
makar svjetlom obasjana,
domaja nam nije tu!

Ko što Sunce vedro krati
taj isprazni dana sjaj,
tako se tko zaista pati
u mrak šutnje zavija.

Tiho je, tek zvuk šuštanja
tjeskobno ispunja mrak:
na zelenom rubu lišća
vidim teških kapi trag.

BOLI

Sunce, navečer ti kano
plač će lijepe oči strt
kad, u moru okupano,
sustiže te rana smrt;

al’ krasi te stari sjaj,
svjetlo svijeta mračnog ti,
kad jutrom sav budiš kraj
ko pobjednik ponosit!

Sudba zar je moja gora,
mučiš li se, srce, ti,
kad i sunce klonut mora,
kad i ono zalazi?

Ako smrt tek život rađa,
boli nose l’ radosti,
svaka od njih već mi slađa,
hvala na njim’ prirodi!

SNOVI

Reci, kakvi divni snovi
svijest su to mi obavili,
da se poput prazne pjene
u ništa nisu raspršili?

Snovi koji svakim trenom,
svakim danom ljepši su
i viješću svojom nebeskom
sretno dušu prožimlju!

Snovi što ko svete zrake
u dušu se spuštaju
da vječnu sliku slikaju:
svezaborav, svesjećanje!

Snovi ko kad sunca zjena
cvat iz snijega poljubi
da do milja neslućena
novi dan ga pozdravi,

da sve raste i da cvjeta,
snatreć širi miris svoj,
usahne ti na grudima,
a tad utone u grob.

Prepjevala s njemačkog
Maja Oršić Magdić

Herman Hesse (1877. – 1962.)

PROLJEĆE

U rakama tamnim
dug san je moj
o stablima, o zrakama plavim,
o mirisu tvom uz ptica poj.

Ležiš ozarena,
ljeskaš se sva,
svjetlom prelivena,
preda mnom čudesna.

Opet tebi znan sam,
nježno mamiš me,
i drhatjima prožet sav sam
od blažene ti pojave.

RUJAN

Vrt tužan drijema,
hladno u cvijeće kiša tone.
S jezom se sprema
i ljeto svršetku svome.

List po list zlaćano
s bagrema visokog kapa na tlo.
Ljeto smješka se smeteno
u snenog vrta mrtvilo.

Kod ruža ono dugo
stajati zna, željkuje muk.
Velike oči s tugom
polako, umorno sklapa tu.

NA POČINAK KADA POĐEM

Dan me taj umorio,
željno bih se čežnji pred’o,
rado zvjezdanu da noć
ko umorno primim čedo.

Ruke, nema činjenja,
nestanite, misli, s čela,
osjetila moja sva
u san bi utonut htjela.

Nesputano duša ta
svuda lebdeć bi letjela,
sred čarobna vrtloga
tisuć ljeta bi živjela.

Joseph von Eichendorff (1788. – 1857.)

U VEČERNJEM RUMENILU

Kroz nevolju i radost
skupa smo išli tad;
od šetnje se odmaramo
nad tihom zemljom sad.

Doline niže su tamo
i zrak je tamniji.
Dv’je ševe lete samo
u beskraj mirisni.

Ah, neka cvrkuću samo,
već spavat valja, oj!
Ne daj da zalutamo
u noći samotnoj.

Sve dalje, mir sveđ vlada!
U ruju večernjem.
Umor nas hodom svlada –
Nije l’ to smrti tren?

Prepjevao s njemačkog
Sead Muhamedagić

Pred nama je „Večer lieda: Wagner & Strauss“, komorni koncert posvećen umijeću solo pjesme. Što krasi vještinu lieda?

Maida Hundeling: „Za mene je lied čistokrvna umjetnička forma koja njeguje staru, dugu tradiciju, na različite načine prisutnu u svakoj kulturi, od samih početaka kada je pjesma bila okrenuta komunikaciji te očuvanju pamćenja. Umjetničke pjesme su naprednije i složenije, oslanjajući se uglavnom na tekstove poznatih pisaca.

Kod lieda je potrebno razumjeti i tekst, i glazbu. Izuzetno je važna minucioznost u radu na pjesmi kako bi razumjeli značenje iza svake riječi, svakog stiha, a onda i proniknuli u svaku notu, pauzu i ritmički obrazac. Uvijek se postavlja pitanje zašto je pisana kako je pisana. Istovremeno je nužno pjesmu približiti publici, približiti ju toliko da se čini su pjesme pisane da se pjevaju zajedno. Stoga je bitno imati dobrog korepetitora, osobu na koju se uvijek možeš osloniti te joj vjerovati.

Pjevač i pijanist moraju znati predvidjeti svaki korak jedan drugoga. Jako sam sretna što mi je klavirska pratnja Valentin Egel obzirom na to da se znamo od njegovih prvih dana u „Zajcu“. S njim se mogu u potpunosti povezati te stvoriti umjetničku simbiozu.“

Uz samo ime Richarda Wagnera veže se mnoštvo legendi i mitova. Što prvo pomislite na spomen skladateljeva imena?

Maida Hundeling: „Pomislim na prekrasnu glazbu, na skladatelja u čijim sam operama imala prilike nastupati u različitim ulogama. Pomislim kako se domišljao vlastitih riječi te njegove velike stvaralačke teme, želje za spasenjem.“

Neodoljivo, zadivljujuće, to su samo neki od pridjevi koji naznačuju veličinu i dubinu opusa Richarda Straussa. Što predstavlja njegova glazba u Vašem životu?

Maida Hundeling: „Kao i glazba Richarda Wagnera, Straussova glazba je velika radost za mene. Teško pronalazim različite epitete za svakog od tih skladatelja. Za mene je glazba i Wagnera i Straussa euforična, to je glazba koja nas zapljuskuje zadivljujućim glazbenim valovima, istodobno erotična i romantična u svojoj srži. Ipak, ako bi ih morala razlikovati, kazala bih kako je Strauss napredniji, moderniji u svojim skladbama, iako je i Wagner tijekom svojeg života bio gledan istim očima. Za nas je najbolje jednostavno slušati i sami osjetiti njihovu glazbu.“

Koji izazovi se kriju iza izvođenja solo pjesama Richarda Wagnera i Richarda Wagnera?

Maida Hundeling: „Ako želite izvesti program nalik našem, morate biti u odličnoj kondiciji. Uz to, važno je razumjeti ono što izvodite, od same riječi do pjesme u cjelini. Nadalje, važno je razumjeti povezanost glazbe i teksta. Morate uvidjeti o čemu pjesmu progovara, a onda pronaći pravi glas kojim ćete ju moći interpretirati, hvatajući željene nijanse djela koje želite podijeliti s publikom. Richard Strauss imao je posebno mjesto u svojem opusu za solo pjesme, dok je Richard Wagner autor solo pjesama na stihove Mathilde Wesendonck.“

Kada biste morali opisati što njihovu glazbu čini autentičnim i drugačijim iskustvom nekome tko ih prvi put sluša, za kojim riječima biste posegnuli?

Maida Hundeling: „Ono što ih izdvaja jest način na koji nastoje opisati svijet oko sebe. Obojica se „igraju“ harmonijom, namjerno koristeći neugodne akorde kako bi uspjeli stvoriti posebne, oslobađajuće trenutke. I jedan i drugi svojom glazbom doživljavaju same granice; unatoč svemu, svako njihovo djelo prožima harmonija, ne prepuštajući se nikad u potpunosti neslušljivom kaosu.“

Razgovarao David Čarapina

SoundGuardian – VEČER LIEDA WAGNERA I STRAUSSA: POVRATAK VELIKE SOPRANISTICE MAIDE HUNDELING U RIJEČKI HNK

Extravagant – Večer lieda Wagnera i Straussa: Povratak velike sopranistice Maide Hundeling u riječki HNK-a

Kigo.hr – HNK Zajc; Slavna Maida Hundeling vraća se u “Zajc” pjesmama Wagnera i Straussa

Moja Rijeka – Povratak velike sopranistice Maide Hundeling u riječki HNK-a

Svijet kulture – Slavna Maida Hundeling vraća se u “Zajc” pjesmama Wagnera i Straussa

ArtKvart – Večer lieda Wagnera i Straussa u HNK: Povratak velike sopranistice Maide Hundeling

Teklić.hr – Večer lieda Wagnera i Straussa: Povratak velike sopranistice Maide Hundeling u riječki HNK-a

Nacional.hr – Večer lieda Wagnera i Straussa: Povratak sopranistice Maide Hundeling u riječki HNK

Torpedo – Večer lieda Wagnera i Straussa: Povratak velike sopranistice Maide Hundeling u riječki HNK-a

Riportal – OVOG ČETVRTKA Večer lieda Wagnera i Straussa: Povratak velike sopranistice Maide Hundeling u riječki HNK-a