Zoran e il cane di porcellana / Zoran i pas od porculana
Ispirato ai personaggi del film „Zoran, il mio nipote scemo“ di Matteo Oleotto/ Inspiriran likovima filma „Zoran, moj nećak idiot“ Mattea Oleotta

Testo di Aram Kian e Andrea Collavino, collaborazione ai testi di Matteo Oleotto/Tekst Aram Kian i Andrea Collavino u suradnji s Matteom Oleottom

Prima: 12 giugno 2015. / Premijera: 12. lipanj 2015.

La divertente commedia si ispira al film, nato da una produzione italo-slovena e diretto dal giovane regista Matteo Oleotto, proiettato nelle sale di tutto il mondo e vincitore di numerosi premi internazionali.
Il protagonista passa le sue giornate nell’osteria di un piccolo paese di confine dove i sentimenti, le ossessioni, le lingue e i destini dei personaggi si mescolano e si incrociano; ma all’improvviso scopre di aver “ereditato” un nipote speciale che, tra bottiglie di terrano e gare di freccette, gli cambierà la vita.

Zabavna komedija inspirirana istoimenim filmom nastalim u talijansko-slovenskoj produkciji, u režiji mladog Mattea Oleotta, prikazanim u kinima diljem svijeta i dobitnikom brojnih međunarodnih nagrada.
Glavni lik svoje dane provodi u gostionici malog pograničnog mjestu, gdje se i osjećaji, opsesije, jezici i sudbine likova spajaju i presijecaju; no, iznenada otkriva da je “naslijedio” posebnog nećaka, koji će Između boca terana i natjecanja u pikadu, promijeniti njegov život.

Zoran è un ragazzino che vive in un paese di confine tra Slovenia e Italia con sua nonna Anya, corrosa dal desiderio di vendetta per un torto subito anni prima da parte del compaesano Bogdan Potuli.

A complicare la vicenda ci si mette anche l’amore di Zoran per Maria Potuli, moglie di Bogdan e molto più grande di lui, e di Eugenio Plato, il dottore del paese, segretamente innamorato di Anya da sempre.

Zoran è un personaggio da fumetto, infatti lo zio Paolo Bressan lo battezza Zagor, e come tutti i personaggi da fumetto merita una serie. Per essere originali, invece che ad un sequel, abbiamo dato vita ad un prequel, cercando l’origine della storia, un po’ come “Batman Begins”.

È una commedia contemporanea e credo che ci sia bisogno di commedie oggi, di tragedie mancate. È una commedia che parla di gente di confine, dove il confine rappresenta una condizione di vita, più che una posizione geografica.

Zoran è un ragazzo di altri tempi in un mondo che va veloce, che non ha pazienza, che non attende chi resta indietro. Agli occhi di Zoran il mondo che lo circonda appare folle, e forse lo è. La cattiveria di Anya risulta grottesca se confrontata con l’innocenza di Zoran. Ma la commedia è un terreno di speranza, serve ad offrire una via alternativa, a mostrare una piccola fiammella quando il buio sembra coprire il tutto.

Zoran je dječak koji živi u pograničnom mjestu između Slovenije i Italije sa svojom bakom Anyom, nagriženom željom za osvetom zbog nepravde što ju je pretrpjela prije mnogo godina od sunarodnjaka Bogdana Potulija.

Da priča bude još složenija, upliće se i ljubav, Zoranova prema Mariji Potuli, Bogdanovoj supruzi, puno starijoj od njega; i ljubav Eugenija Platoa, lokalnog doktora koji je oduvijek bio potajno zaljubljen u Anyu .

Zoran je lik iz stripa, zapravo ga je ujak Paolo Bressan krstio imenom Zagor, i kao svi strip junaci zaslužuje serijal. Kako bismo bili originalni, oživjeli smo pred-epizodu umjesto nastavka, tražeći podrijetlo priče, nešto poput „Batman Begins“.

Predstava Zoran i pas od porculana je komedija, suvremena komedija i vjerujem da su danas komedije potrebne, poput propuštenih tragedija, s obzirom da je stvarnost puna pravih tragedija. Komedija o ljudima s granice, gdje je granica više način života nego zemljopisni položaj.

Zoran je dječak iz nekih drugih vremena u svijetu koji se brzo kreće, koji nema strpljenja, koji ne čeka one koji zaostaju. Iz Zoranove perspektive svijet koji ga okružuje čini se suludim, i možda jest takav, s obzirom da je zlo što iz njega izvire groteskno u odnosu na Zoranovu nevinost. Međutim komedija je tlo nade, služi kako bi ponudila alternativu, kako bi bila plamičak kada se čini da je mrak već prekrio sve.

Andrea Collavino