Uoči premijere opere “Madama Butterfly” 21. listopada, u sklopu Puccini trilogije, u režiji Dražena Siriščevića, razgovarali smo s kostimografom Jurjem Zigmanom, slavnim hrvatskim modnim dizajnerom. Razgovarali smo o iskustvu rada u kazalištu i njegovoj usporedbi sa suradnjama sa svjetski poznatim zvijezdama, o “Madami Butterfly” i tajnama ove romatične Puccinijeve opere.
Tijekom svoje bogate karijere radili ste s mnogim svjetskim zvijezdama. U čemu se rad na kazališnoj kostimografiji razlikuje od takvog modnog dizajna?
U oba slučaja, cilj je isti. Svaki dizajn koji napravim u službi je zabave i privlačenja publike, prikazivanja izvođača, bio on pop zvijezda ili operna diva, u najboljem mogućem svjetlu. Uvijek želim da se izvođač osjeća dobro na sceni, ali i da kostim pridonosi izgradnji priče. Operni pjevač mora izgledati jednako dobro kao i zvijezda u šoubiznisu – u oba slučaja kostim gradi onu ulogu koju izvođači na sceni predstavljaju. Kostim, šminka i frizura ne samo da pomažu u izgradnji uloge, već daju samopouzdanje, jer svi žele dobro izgledati na sceni, kada su oči uprte u njih. To su umjetnici shvatili još kod prvih kazališnih predstava, davnih vjekova, a isti princip i potreba za kostimom traje i dan danas. Ovdje sam da stvorim čaroliju, ljepotu, a sve u službi stvaranja određenog dojma za publiku.
Već ste, osim u modnom svijetu, dobro poznati i u onom kazališnom zahvaljujući svojim kostimografijama. Koja je posebnost ovog projekta? Što je za vas “Madama Butterfly”?
Rad na “Madami Butterfly” bio je specifičan jer smo se zaista držali tradicionalnog uz, naravno, neke odmake. To ne znači da su moji kostimi reprodukcija tradicionalnih japanskih nošnji, jer onda to ne bi bila kostimografija, ali suština moje inspiracije zaista je bio Daleki istok i Japan. Dražen Siriščević i ja so imali istu viziju – stvoriti istinsku “Madamu Butterfly”, baš onakvu kakvom ju je zamislio sam Puccini. To je bezvremenska priča koja mora dirnuti publiku, biti im mila i draga, a tome moraju pridonijeti i zaista lijepi kostimi. Osobno, “Madama Butterfly” je ujedno i moja omiljena opera. Zato nisam imao druge doli nastojati se držati estetskog i umjetničkog izraza kojeg mi je postavio Puccini. Nisam često imao priliku raditi takve predstave, uvijek se od mene očekuje suvremenost, ali baš me zato ovaj projekt toliko veseli. Siguran sam da će se publici kostimi svidjeti i da će ih očarati ono tradicionalno koje sam nastojao zadržati.
Rekli ste kako ste se držali tradicije, uz određene odmake. Gdje te odmake možemo očekivati? Gdje će u kostimografiji publika moći prepoznati Zigmana?
Definitivno će biti bogat kolorit, posebno u sceni vjenčanja. Ta me scena najviše inspirirala. Imao sam mogućnost poigrati se s raznolikim kostimima ženskog i muškog zbora i stvoriti bogate ansambl slike. Vjerujem da će se u tome ponajviše prepoznati moj rukopis. Istaknuo bih i vjenčanicu Cio-Cio San koja me posebno nadahnula – vidjet ćete koliko je posebna! Japanska tema, koliko god bila tradicionalna, zaista pruža mnogo mogućnosti interpretacija i izazova.
Riječanin ste koji je već radio kostimografije za riječke predstave. Kakvo je iskustvo suradnje s ansamblom i riječkim Kazalištem?
Ova je predstava nastala u koprodukciji sa splitskim HNK pa su i ovi kostimi nastali u Splitu. No, kada sam ih stvarao, bio sam siguran da će funkcionirati na bilo kojoj sceni u Hrvatskoj. Riječki se ansambl stopio s kostimima i energija koja je nastala zaista je posebna. Uvijek me raduje povratak u riječko kazalište i vjerujem da s “Madamom Butterfly” publiku očekuje nešto zaista posebno i istinski lijepo.