Goran Filipec

Pijanist „tehničke briljantnosti koja mu omogućuje izraziti se na elektrizirajući način, kreativnošću i bujnošću zamišljaja, te senzibilnošću i blistavošću koju nismo navikli čuti u današnje vrijeme” (Ritmo, 2019), Goran Filipec je očigledno „talent za gledanje i slušanje” (MusicWeb International).

Suvereni pijanist žestoke energije i jasno profilirane umjetničke osobnosti, Filipec je glazbenik koji uvijek uspijeva zarobiti srca međunarodne publike i kritike. Poznat po visoko virtuoznim izuzetnim interpretacijama djela Franza Liszta te klasičnog i romantičnog repertoara, Goran Filipec zagovara kreativnost i subjektivnost u izvedbi, promatrajući je kao kokreaciju glazbenog djela. Ovakav pristup vodi ga i aranžmanima i adaptacijama koje povremeno producira. Za njega se smatra da ima „tri najvažnija atributa koja čine velikog pijanista: on je umjetnik, arhitekt i akrobat.” (Gramophone, 2018).

Osvojena nagrada Grand Prix International du Disque Društva Ferenz Liszt iz Budimpešte za album Paganini Studies (Naxos, 2016), Gorana Filipeca upisala je među laureate ove prestižne nagrade, kao što su primjerice Vladimir Horowitz, György Cziffra, Alfred Brendel, Claudio Arrau, Zoltán Kocsis i Maurizio Pollini. Izdao je 2018. godine pet međunarodno priznatih CD-a za Naxos Music Group, uključujući dva albuma samo Lisztovih djela (Plesovi, Poeme), te tri albuma s rijetkostima klavirskog repertoara koje su skladali virtuozni pijanisti s početka 20. stoljeća (Friedman, Hambourg, Zadora, Bersa, Braga Santos).

Ranije u karijeri Goran Filipec bio je laureat nekoliko međunarodnih klavirskih natjecanja, poput „José Iturbi” u Los Angelesu, Mario Zanfi – Premio „Franz Liszt” ili Parnassos u Meksiku. Nakon debija u Carnegie Hallu u 2006. godini, pojavio se u najvažnijim međunarodnim koncertnim dvoranama kao recitalist i solist s najprestižnijim simfonijskim orkestrima u Europi, Americi i Japanu. Nastupio je s Liverpulskom filharmonijom, Moskovskim simfonijskim orkestrom, Berlinskim simfonijskim orkestrom, Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom Teatra Reggio, Simfonijskim orkestrom Teatra Colón i Filharmonijom Kodály, te je više puta pozvan na Festival suvremenih lica klavira u Kazalište Mariinski, na Projekt Marthe Argerich, te na Dubrovačke ljetne igre.

Svoje glazbeno obrazovanje započeo je Rijeci, u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova, studirao je klavir i muzikologiju u Visokoj školi za glazbenu umjetnost „Ino Mirković” u Lovranu u klasi Marine Ambokadze i Evgenija Zarafiantsa, te nastavio na Moskovskom konzervatoriju i Kraljevskom konzervatoriju u Haagu u klasi Oxane Yablonskaye, Natalie Trull i Nauma Gruberta. Doktorirao je na Glazbenom istraživanju i izvedbi, na Sorbonni Sveučilištu u Parizu te Nacionalnom konzervatoriju za glazbu i ples u Parizu. Njegova istraživanja ispituju izvore i karakteristike tzv. „finih manira” sviranja klavira, te identificiraju korijene orkestralne, polifonične i asimilirajuće pijanističke kulture u Paganinijevoj violini.