KAKO JE STVARANO NARODNO KAZALIŠTE / TEATRO DEL POPOLO
danas
HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE IVANA pl. ZAJCA RIJEKA

3. 10. 1885.
Helmer-Fellnerova zgrada data je na korištenje riječkim građanima pod nazivom Teatro comunale.
Prve su predstave bile Aida Giuseppea Verdija i La Gioconda Amilcara Ponchiellija.

1913.
Dobiva naziv Teatro comunale Giuseppe Verdi.

1913.-1943.
Od osnutka redovito se, osim neko vrijeme u razdoblju prvoga svjetskog rata, daju operne i dramske predstave. Razdoblje od 1913. do 1943. ispunjeno je burnim političkim događajima i promjenama što se odražavalo na djelatnost riječkoga Kazališta. Bilo je to doba „teatro stagione“, prvenstveno opernih a manje dramskih gostujućih predstava, ali nikad se s pozornice nije progovorila hrvatska riječ. Do prvoga svjetskog rata, pa i za vrijeme rata, hrvatska se umjetnička riječ mogla čuti samo u Narodnoj čitaonici riečkoj, a u međuraću djeluju razne kazališne družine u Sušaku, od kojih je najznačajnija Društvo hrvatskih kazališnih dobrovoljaca koje je vodio budući prvi intendant Narodnog kazališta u Rijeci dr. Đuro Rošić.

1945.
Dan nakon oslobođenja Rijeke 4. svibnja 1945. Gradski Narodni odbor Sušaka zadužuje „druga Dr. Rošića Đura… da sa ostalim nekim drugovima iz Primorske kazališne družine (Popović, Cunt, Ružić) preuzme Verdievo kazalište na Rijeci“. Bombardiranjem teško oštećena zgrada u nekoliko je dana „uređena“ toliko da već 10. svibnja 1945. građani Rijeke prisustvuju svečanoj priredbi. Toga je datuma, u tad još Općinskome kazalištu Giuseppe Verdi prvi put u njegovoj šezdesetgodišnjoj povijesti odjeknula hrvatska riječ! Ugledni pokretač kazališnoga djelovanja u Sušaku, dr. Đuro Rošić, prvi govori na pozornici, a zatim simfonijski orkestar pod ravnanjem Nina Serdoča svira hrvatsku himnu, dok članovi Okružne kazališne družine „Nikola Car“, u kojoj su i neki iskusni glumci-amateri odgojeni u Hrvatskome kazališnom društvu u Sušaku, izvode recitacije, a omladinski zbor pjeva borbene i rodoljubne pjesme.
Slijedi vrijeme izmjenjivanja dramskih i glazbenih priredbi, a prvi puta u povijesti kazališnoga života u Rijeci gostuje Hrvatsko narodno kazalište iz Zagreba s priredbama i koncertima sastavljenim od ulomaka opera i baleta iz svog repertoara.
Spajanjem kazališnih družina „Nikola Car“ i „Otokar Keršovani“ nastaje jezgra buduće Hrvatske drame, iz talijanske kazališne družine „Filodrammatica fiumana“ jezgra Dramma Italiano / Talijanske drame, a glazbenici Simfonijskoga orkestra stvaraju jezgru orkestra buduće Opere s baletom. Ulaganjem najvećega napora svih angažiranih članova umjetničkih sastava, tehnike i administracije priprema se osnivanje stalnoga narodnog kazališta u Rijeci.

4.1. 1946.
Po uzoru na tradicionalno razvijen kazališni život u svim hrvatskim većim središtima, gdje su osim stalnoga nacionalnog kazališta u Zagrebu, tijekom prve polovine 20. stoljeća djelovala i stalna gradska kazališta (Split, Osijek, Varaždin, Karlovac i dr.) odlučeno je da se i u Rijeci utemelji stalno kazalište. Odlukom Prosvjetnog odjela Oblasnoga N.O.O. za Istru i Gradskog N.O. za Rijeku osnovano je 4. siječnja 1946. Narodno kazalište sa sjedištem u Rijeci s dramama: Hrvatskom i Talijanskom, te Operom i baletom. Istim aktom imenovana je i privremena uprava Narodnog kazališta / Teatro del popolo na čelu s intendantom dr. Đurom Rošićem, direktorom Opere Slavkom Zlatićem, direktorom Hrvatske drame Ivanom Cuntom, direktorom Talijanske drame Tulliom Fonda i članom uprave Osvaldom Ramousom s osnovnim zadatkom da umjetnički, tehnički i personalno formira buduće kazalište.
Krajem svibnja 1946. imenovana je prva stalna uprava kazališta:
Dr. Đuro Rošić, intendant
Ferdinand Pomykalo, glavni tajnik
Riccardo Moresco, zamjenik intendanta
Boris Papandopulo, direktor Opere
dr. Marko Fotez, dorektor Hrvatske drame
Tullio Fonda, direktor Talijanske drame
Josip Pomykalo, tajnik Opere
Osvaldo Ramous, tajnik Talijanske drame

20.10.1946.
Započinje prva riječka kazališna sezona premijerom Dubravke Ivana Gundulića u izvedbi Hrvatske drame. To je prva predstava Narodnoga kazališta u Rijeci na hrvatskome jeziku. Redatelj je bio dr. Marko Fotez, a glazbenom je pratnjom ravnao maestro Boris Papandopulo.

2.11.1946.
Izvedena je prva operna premijera, Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca. Dirigent je Boris Papandopulo, redatelj dr. Marko Fotez, a u naslovnoj ulozi nastupio je Milan Pichler.

26.11.1946.
Svoju prvu sezonu u Narodnome kazalištu / Teatro del popolo otvara Dramma Italiano / Talijanska drama premijernom izvedbom komedije Carla Goldonija Il Burbero benefico.
Ostaju u trajnome sjećanju riječi intendanta dr. Đure Rošića na otvorenju prve kazališne sezone:
…u skladu s našim osnovnim stavom po pitanju ravnopravnosti nacionalnih manjina, u našem Kazalištu djeluju usporedo dvije narodnosne grupe – hrvatska i talijanska…

1946.-1947.
Bili su to počeci puni entuzijazma, požrtvovanja i stvaralačkog duha, i tako sve do danas. I tako u budućnosti.

Umjetnici i kazalištarci nikad ne sustaju
Svi ulažu naljbolji i najljepši dio sebe
u svoj dom na Rječini
od 1991. jedno od četiriju nacionalnih kazališta u Republici Hrvatskoj

HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE IVANA pl. ZAJCA RIJEKA