Poznata je kanadska pijanistica rođena u Montrealu, otac je bio poljski imigrant, a majka Kanađanka. Fialkowska, kako piše Frankfurter Allgemeine, „već pedeset godina očarava publiku i kritiku diljem svijeta. Hvaljena je zbog svog glazbenog integriteta, osvježavajućeg, prirodnog pristupa i jedinstvenog zvuka klavira čime je postala jedna od Grandes Dames pijanistica”.
Posljednja učenica i „umjetnička nasljednica” Arthura Rubinsteina počela je svirati klavir s četiri godine. U prestižnoj glazbenoj školi Ecole Vincent-d’Indy bila je već s devet godina, a s Montrealskim simfonijskim orkestrom debitirala je s dvanaest goina. Učila je kod Yvonne Hubert, studentice Alfreda Cortota u svom rodnom Montrealu. Nastavila je studij kod druge Cortotove studentice, Yvonne Lefébure u Parizu, kao i na njujorškoj školi Julliard gdje ju je podučavao Sascha Gorodnitzki koji je bio učenik Josefa Lhévinnea, čime ju je uronio u veliku rusku klavirsku školu koja nas vraća unatrag do Antona Rubinsteina. Osvojila je prvu nagradu na CBC radijskom natjecanju za mlade izvođače.
Fialkowska je pobijedila na prvom Pijanističkom natjecanju Arthura Rubinsteina 1974. kada ju je impresionirani legendarni pijanist proglasio „rođenom interpretatoricom Chopina”. Postao je njezin mentor do svoje smrti 1982. godine postavivši temelje za njezinu doživotnu identifikaciju s glazbom Frédérica Chopina. Postala je jednom od najslavnijih kanadskih pijanistica.
Janina Fialkowska svoj je koncertni debi imala 1975. uz Izraelsku filharmoniju pod ravnanjem Zubina Mehte u Tel Avivu, od tada očarava publiku od Londona do Los Angelesa, od Toronta do Tokija. Nastupala je s najpoznatijim orkestrima pod dirigentskim palicama najvećih dirigenata svijeta kao što su: Zubin Mehta, Bernard Haitink, Lorin Maazel, Sir Georg Solti, Sir Roger Norrington i Yannick Nézet-Séguin. Dobitnica je posebnih priznanja za niz praizvedbi, osobito za Lisztov novootkriveni Treći klavirski koncert s Čikaškim simfonijskim orkestrom i nekoliko suvremenih koncerata za klavir.
Njezina diskografija uključuje brojne nagrađivane radove poput nagrade BBC Music Magazine za instrumentalni CD godine 2013. kao i kanadsku nagradu „Juno” 2018. godine.
Kanada joj je dodijelila najviša priznanja: Časnik kanadskog reda, Nagrada glavnog guvernera 2012. za životno djelo u klasičnoj glazbi, te tri počasna doktorata.
Svoje bogato glazbeno iskustvo prenosi na majstorskim tečajevima, te na svojoj godišnoj Međunarodnoj pijanističkoj akademiji u Bavarskoj gdje trenutno boravi. Česta je članica žirija na najprestižnijim svjetskim pijanističkim natjecanjima.
Vrhunci proteklih sezona uključuju koncerte sa Simfonijskim orkestrom BBC-ja u Engleskoj i u Poljskoj, kao i dva recitala u Londonu. Recitale i koncerte održavala je u Austriji, Španjolskoj, Švicarskoj nakon čega se vratila u rodnu Kanadu na proljetnu i ljetnu festivalsku turneju.
O njezinom CD-u objavljenom u rujnu 2019. s francuskom klavirskom glazbom, Gramophone je pisao: „Jednostavno nitko nije kao ona”.
Godina 2020. započela je obećavajuće s novom koncertnom turnejom u Sjevernoj Americi koja je uključivala i nastupe u pet kanadskih provincija, međutim posljedice pandemije zaustavile su je usred finala turneje, posljednja dva koncerta su bila otkazana. Zatvaranja su spriječila i brojne daljnje dogovorene angažmane, iako je kratko popuštanje omogućilo povratak na prestižni Klavirski festival Ruhr s hvaljenim recitalom, te na Međunarodni umjetnički festival u Belfastu gdje je nastupila s Beethovenim Trećim i Četvrtim koncertima za klavir.
U studenom 2021. londonska izdavačka kuća objavila je njezinu autobiografiju „A Note in Time”.