Rođen je u Zagrebu 1973, plesač, koreograf i redatelj, bivši prvak Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Diplomirao je u Školi za klasični balet u Zagrebu u klasi prof. Tatjane Lucić-Šarić. Usavršavao se u Sankt Peterburgu na Akademiji Vaganova, gdje je diplomirao kod V. K. Onoške.
Od 1989. bio je član Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu gdje je radio s brojnim koreografima svjetskog glasa kao što su: Milko Šparemblek, Martino Müller, Ted Brandsen, Vasco Wellenkamp, Gagik Ismailian, Peter Breuer, Dinko Bogdanić, Patrick Delcroix i drugi.
Igrao je glavne uloge u baletima: Orašar, Trnoružica, Coppelija, Čudesni mandarin, Faust, Trijumf Afrodite, Cantata 66, Balade koje donosi vjetar, Dragocjeni život, Nepoznata pustolovina i dr. Nastupao je u Portugalu, Italiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Republici Češkoj, Mađarskoj, Austriji, Sloveniji, Makedoniji, Turskoj, SAD-u, Kini i Brazilu.
U kazališnim sezonama 1995/96. bio je dobitnik Godišnje nagrade Hrvatskog narodnog kazališta Oskar Harmoš za najbolju mušku ulogu u baletima Dragocjeni život (Martino Müller), Nepoznata pustolovina (Ted Brandsen), Usporedni putnici (Gagik Ismailian) i Cantata 66 (Vasco Wellenkamp).
Od 1996. godine počinje se baviti koreografijom i autorskim radom.
Njegove prve dvije koreografije New Beginning (1996) i Cantara (1997) izvedene su u sklopu 1. i 2. koreografske radionice članova Baleta HNK u Zagrebu. Kasnije su obje koreografije izvođene kao dio redovnog repertoara HNK u Zagrebu.
Od 1996. do 1999. godine kao plesač je gostovao u plesnoj trupi Compania Portuguesa de Bailado Contemporaneo čiji je umjetnički direktor bio portugalski koreograf Vasco Wellenkamp. S tom trupom postavio je i svoje koreografsko djelo San zaručnice (na glazbu Jeana Marca Zelwera i Tom Waitsa) koje je izvedeno na svjetskoj izložbi EXPO 98 u Lisabonu. Godine 1999. s istom trupom ostvario je i svoje koreografsko djelo Molim te, probudi me! (glazba Tom Waits), koje je potom izvedeno i u HNK u Zagrebu, a za koju je 2000. godine dobio Nagradu Hrvatskog glumišta za najbolje ostvarenje mladog umjetnika do 28 godina.
Godine 2001. s koreografom Markom Boldinom osnovao je Atelier Coréographique, te u koprodukciji s HNK u Zagrebu i INK u Puli postavio koreografiju Bogovi su ljuti (Les Dieux sont fâchés, glazba Jean Marc Zelwer).
Iste godine napravio je novu verziju Sna zaručnice za gostujuću predstavu baletne trupe Croatia u Covent Gardenu u Londonu, za koju je dobio izvrsne kritike.
U svibnju 2001. godine osvojio i 1. nagradu kao i nagradu publike za koreografiju Sna zaručnice na Petom festivalu koreografskih minijatura u Beogradu.
U lipnju 2003. godine, za koreografiju Sna zaručnice osvojio je 2. nagradu na 17. međunarodnom koreografskom natjecanju u Hanoveru.
Tijekom 2003. godine San zaručnice izvođen je kao dio redovnog repertoara HNK u Zagrebu.
Godine 2003. postavio je svoj prvi cjelovečernji balet Cirkus primitif balet na glazbu Jeana Marca Zelwera, za Balet HNK u Zagrebu prilikom Međunarodnog dana plesa iste godine.
U kolovozu 2003. godine na 49. Splitskom ljetu, u okviru triptiha, s Leptirima Ramija Be’era, postavio je koreografiju dvaju baleta Bogovi nisu ljuti i Daj Daj koje su osvojile Peristil, nagradu Jutarnjeg lista za najbolje glazbeno-scensko djelo.
U listopadu 2003. godine u okviru ISCM Svjetskih glazbenih dana u Sloveniji postavio je dva baleta, Purgatorio (H. Nakamura) i Kiklos (S. Hong) i osvojio Nagradu međunarodnog žirija za najbolje baletno djelo.
U studenom 2003. postao je ravnatelj Baleta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Tu je dužnost obnašao do travnja 2012. godine.
U svibnju 2004. godine postavio je cjelovečernji balet Volite li Brahmsa? za Balet HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, koji je osvojio nagradu Boris Papandopulo za najbolji balet u sezoni 2004/2005.
U prosincu 2004. godine postavio je cjelovečernji balet Ko to tamo peva?, prema istoimenom filmu Slobodana Šijana i scenariju Duška Kovačevića te na glazbu Vojislava Vokija Kostića, za Balet Narodnog pozorišta u Beogradu. Za tu je predstavu nagrađen Nagradom Dimitrije Parlić Udruženja baletskih umetnika Srbije, Nagradom grada Beograda i Godišnjom nagradom Narodnog pozorišta u Beogradu. Balet Narodnog pozorišta u Beogradu ovu predstavu kontinuirano izvodi već trinaestu godinu, igrala je preko 170 puta, a obišla je i svjetske pozornice.
U veljači 2005. godine postavio je cjelovečernji balet Marquezomania, prema motivima romana Sto godina samoće G. G. Marquesa, za Balet u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
U kolovozu 2005. godine na 51. Splitskom ljetu postavio je cjelovečernji balet Daїssa-Istočno od Raja na glazbu Jean Marca Zelwera. Za ovaj je balet dobio Peristil, nagradu Jutarnjeg lista za najbolje glazbeno-scensko djelo.
U ožujku 2006. godine za Balet Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu postavio je cjelovečernji balet Božanstvena komedija (Paradiso, Purgatorio, Inferno), na odabranu glazbu Wagnera, Puccinija, Arvoa Pärta, Schuberta, Jean Marca Zelwera.
U svibnju 2006. godine obnovio je svoj balet Cirkus primitif balet za Balet HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci za koji je osvojio Nagradu Hrvatskog glumišta.
U studenom 2007. postavio je cjelovečernji balet Romeo i Julija za Balet HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci za koji je osvojio nagradu riječkog Kazališta Boris Papandopulo za najbolje baletno ostvarenje u cjelini.
U ožujku 2008. godine postavio je cjelovečernji balet Danse macabre na glazbu Marjana Nećaka, inspiriran romanom Hazarski rječnik M. Pavića, za Balet HNK u Zagrebu.
U srpnju 2008. godine postavio je 35 minutnu plesnu predstavu Pjesma nad pjesmama na glazbu Marjana Nećaka, za portugalsku plesnu trupu CeDeCe (Companhia de Danca Conntemporanea) u koprodukciji s HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
U veljači 2009. godine postavio je cjelovečernji balet Woyzeck, prema istoimenom djelu Georga Büchnera, na glazbu Marjana Nećaka, za Balet SNG-a u Mariboru.
U ožujku 2009. godine dobio je Nagradu Grada Rijeke za izuzetna dostignuća i izuzetni procvat Baleta HNK Ivana pl. Zajca.
U travnju 2009. godine postavio je cjelovečernji balet Proces na glazbu Berislava Šipuša, prema istoimenom romanu F. Kafke, u koprodukciji Baleta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i Muzičkog Biennala Zagreb.
Za ovo djelo osvojio je najviše državno priznanje u kulturi, godišnju nagradu Vladimir Nazor Ministarstva kulture RH.
U rujnu 2009. napravio je koreografiju za dramu Medeja, u Los Angelesu na UCLA Roys Hallu, s Annette Bening u glavnoj ulozi i u režiji Lenke Udovički.
U svibnju 2010. godine postavio je cjelovečernji balet Daphnis i Chloe (M. Ravel) za Balet HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
U ožujku 2011. godine postavio je cjelovečernji balet prema istoimenom filmu Luisa Buñuela Diskretni šarm buržoazije na glazbu Marjana Nećaka, za Balet HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
U travnju 2011. godine režirao je predstavu Blue Butterfly nastalu kao produkt koreografske radionice riječkog baletnog ansambla na autorske skladbe i obrade u gypsy swing stilu sastava Molto Cortese.
U srpnju 2011. godine napravio je koreografiju za dramu Zadrživi uspon Artura Uija (B. Brecht) u režiji Lenke Udovički za Kazalište Ulysses.
U rujnu 2011. godine režirao je i koreografirao glazbeno-scenski spektakl Makedonium na glazbu Marjana Nećaka za svečanost 20. godišnjice nezavisnosti Makedonije s više od 250 izvođača. Događaj je uživo pratilo oko 200 000 ljudi.
U prosincu 2011. godine postavio je cjelovečernji balet Severna bajka (Peer Gynt, E. Grieg) za zemunski Opera & Theatre MADLENIANUM.
Također u prosincu 2011. godine za Makedonsku Operu i Balet postavio je svoje djelo Pjesma nad pjesmama.
U travnju 2012. godine postavio je cjelovečernji balet Mileva Ajnštajn na glazbu Marjana Nećaka prema motivima drame Vide Ognjenović, za Balet Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu.
Za svečano otvaranje Ohridskog ljeta, u srpnju 2012. godine napravio je koreografiju za spektakl u režiji D. Projkovskog (Shakespeare, Prokofjev, Gounod) Romeo i Julija.
U kolovozu 2012. godine napravio je koreografiju za dramu Pokojnik B. Nušića, u režiji Lenke Udovički u produkciji Kazališta Ulysses.
Od rujna 2012. godine radio je na Sveučilištu u Rijeci kao gostujući predavač u sklopu postdiplomskog studija Gluma, mediji i kultura.
U prosincu 2012. godine režirao je dramu Makedonska krvava svadba V. Černodrinskog za Dramski teatar Skopje, na glazbu Marjana Nećaka.
U siječnju 2013. održao je tjedni tematski workshop (Alisa u zemlji čudesa) za baletni ansambl Gradskog kazališta Darmstadt u Njemačkoj.
U travnju 2013. godine postavio je 35 minutni balet Nycthemeron na glazbu Sande Majurec, u koprodukciji Muzičkog Biennala Zagreb i Baleta SNG iz Maribora.
U srpnju 2013. godine napravio je koreografiju i scenski pokret za dramu Sheakespeare u Kremlju (I. Štivičić), u režiji Lenke Udovički, u koprodukciji Kazališta Ulysses i SNP-a iz Novog Sada.
U listopadu 2013. režirao je dramu Sluškinje Jeana Geneta, diplomsku predstavu poslijediplomskog sveučilišnog studija Gluma, mediji i kultura na Sveučilištu u Rijeci.
U prosincu 2013. napravio je koreografiju i scenski pokret za dramu Vječna kuća Jordana Plevneša povodom otvaranja nove zgrade Makedonskog narodnog teatra u Skopju.
U ožujku 2014. bio je koreograf drame Višnjik (A. P. Čehov) u režiji Borisa Kobala, u HNK u Varaždinu.
U srpnju 2014. režirao je i koreografirao glazbenu dramu u vlastitoj adaptaciji Sprovod u Theresienburgu po istoimenom proznom tekstu Miroslava Krleže, na glazbu Marjana Nećaka, u koprodukciji Kazališta Ulysses, HNK Split i Splitskog ljeta.
U kolovozu 2014. treći put je postavio svoje cjelovečernje djelo Cirkus primitif balet za HNK u Splitu i Splitsko ljeto.
U veljači 2015. napravio je koreografiju i scenski pokret za Razbijeni krčag u režiji Igora Vuka Torbice, u Jugoslavenskom dramskom pozorištu. Na Danima satire Fadila Hadžića dobio je posebno priznanje za koreografiju i scenski pokret.
U ožujku 2015. napisao je, koreografirao i režirao dramski dječji mjuzikl Sami u kući na glazbu Marjana Nećaka, za nezavisno kazalište Tvornica lutaka u Zagrebu.
U ožujku 2015. napravio je koreografiju i scenski pokret za predstavu Jučer sam se sjetio plave u režiji Petre Radin za Kazalište slijepih i slabovidnih Bolji život u Zagrebu.
U kolovozu 2015. u sklopu 66. Dubrovačkih ljetnih igara režirao je dramu Dubrovačka trilogija (Allons enfants, Suton, Na taraci) Ive Vojnovića.
U listopadu 2015. postavio je svoj Cirkus primitif balet četvrti put, za nizozemsku trupu Introdans u Arnhemu.
U studenom 2015. postavio je cjelovečernji balet Modrobradi na glazbu Marjana Nećaka, za Balet HNK u Zagrebu.
U siječnju 2016. režirao je i koreografirao dječju predstavu Puž prema tekstu Maje Hrgović i na glazbu Marjana Nećaka, za kazalište Mala scena u Zagrebu.
U lipnju 2016. na 33. Tjednu suvremenog plesa postavio je cjelovečernju autorsku predstavu Satovi plesa za odrasle i napredne na glazbu Marjana Nećaka, prema istoimenom romanu Bohumila Hrabala.
U srpnju 2016. napravio je koreografiju i scenski pokret za predstavu Sheakspeare – ljetne noći – varijacije za Kazalište Ulysses u režiji Lenke Udovički.
U studenom 2016. napravio je koreografiju i scenski pokret za Bert Cabaret (izbor iz djela B. Brechta), ispitnu predstavu studenata 2. godine preddiplomskog studija Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, u režiji Lenke Udovički.
U ožujku 2017. napravio je koreografiju i scenski pokret za ispitnu predstavu Dobri čovjek iz Sečuana (B. Brecht) studenata 2. godine preddiplomskog studija APURI Gluma i mediji, u režiji Lenke Udovički.