Rođen u Beogradu 1958., sin glazbenika, Ivo Pogorelić započeo je svoje glazbeno obrazovanje kada je imao sedam godina, debitirajući na solo koncertu u vrlo ranoj dobi od 10 godina. Nakon glazbenog razvoja u Beogradu, seli se u Moskvu 1970. gdje nastavlja školovanje. Ondje provodi sljedećih deset godina, najprije pohađajući Središnju specijalnu glazbenu školu na Konzervatoriju P. I. Čajkovski, a potom, između 1975. i 1980., studirajući na Moskovskom konzervatoriju. Radikalan zaokret u njegovu umjetničkom razvoju događa se nakon susreta s istaknutom gruzijskom pijanisticom i pedagoginjom Alisom Kezeradze s kojom 1976. započinje intenzivnu i plodnu profesionalnu suradnju. Zahvaljujući njezinoj pouci o osnovama zapadne tradicije ruske pijanističke škole, temelje za koje je krajem devetnaestog stoljeća postavio posljednji Lisztov učenik, Alexander Siloti, a koje su Nina Plesceeva i Alisa Kezeradze nadogradile u dvadesetom stoljeću, Pogorelić je redefinirao svoju tehniku usvajajući znanja stečena iz mnogih slojeva iskustva razne generacije istaknutih klavirskih umjetnika. Ekskluzivnost tog stečenog znanja, temeljena na generacijskoj liniji, sedmoj nakon Beethovena i petoj nakon Liszta, izdvojit će Pogorelića i zajamčiti mu posebno mjesto u povijesnoj plejadi svjetskog pijanizma.
Prvi u nizu većih uspjeha Ivo Pogorelić doživio je već sredinom sedamdesetih, kada je 1975. godine pobijedio na državnom natjecanju u Zagrebu, nakon čega je uslijedilo snimanje prvog LP albuma za diskografsku kuću Jugoton s izvedbama djela Debussy, Prokofjev i Kelemen. Koncertnu aktivnost Pogorelić intenzivira 1978. godine, kada kao solist odlazi na dvomjesečnu turneju po SAD-u s Dubrovačkim festivalskim orkestrom. Samo nekoliko mjeseci kasnije doživio je svoje prvo važno međunarodno postignuće kada je pobijedio na pijanističkom natjecanju Alessandro Casagrande u Terniju. Ova pobjeda otvorila je put nizu koncerata tijekom 1978. u talijanskim glazbenim središtima poput Napulja i Milana, na Festivalu u Spoletu, kao i brojnim drugim.
Još veću pozornost svjetske glazbene javnosti Pogorelić je privukao 1980. godine kao laureat prestižnog 14. međunarodnog pijanističkog natjecanja u Montrealu, gdje je u finalu spektakularno izveo Treći klavirski koncert Sergeja Prokofjeva. Iste godine Pogorelić je sudjelovao i na 10. međunarodnom pijanističkom natjecanju Fryderyk Chopin u Varšavi, gdje je iz nikad do kraja razjašnjenih razloga eliminiran prije finalnog kruga. Ova kontroverzna i neutemeljena odluka izazvala je nezadovoljstvo pojedinih članova žirija koji su iz protesta napustili natjecanje, dok je pijanistica Martha Argerich svoju odluku o odlasku obrazložila proglašavanjem Pogorelića genijem. Ovaj događaj, kao nijedan do sada u povijesti glazbenih natjecanja, odjeknuo je u svjetskoj glazbenoj javnosti koja je Pogorelića smatrala pravim pobjednikom ovog natjecanja.
Na valu golemog interesa koji je izazvao na Chopinovom natjecanju nesvakidašnjim interpretacijama, zadivljujućom tehnikom i inovativnim pristupom interpretaciji književnosti, Pogorelić je stekao priznanje kao pijanist iznimnih kapaciteta i nadasve suvremenog duha, čime je odgovorio na pozive brojnih prestižnih koncertnih kuća, trebao je započeti intenzivan niz koncerata u Europi, Sjevernoj Americi, Australiji i Japanu. Nakon njegovog debija u njujorškom Carnegie Hallu 1981. uslijedili su senzacionalni solo nastupi na najvažnijim svjetskim pozornicama, kao i oni s renomiranim orkestrima kao što su Bečka filharmonija i Berlinska filharmonija, Londonski, Bostonski i Čikaški simfonijski orkestri, filharmonije New Yorka i Los Angelesa te orkestri Tonhalle i Cocertgebouw da spomenemo samo neke.
U isto vrijeme Pogorelić se posvetio i studijskom snimanju. Njegov debitantski LP album “Chopin Recital”, snimljen za Deutsche Grammophon 1981., postao je bestseler ubrzo nakon izlaska, a sljedeće godine, kao ekskluzivni izvođač izdavačke kuće, Pogorelić je počeo kontinuirano snimati. Bogata diskografija Ive Pogorelića, koja do danas broji ukupno 16 albuma i 3 videospota s interpretacijama djela širokog stilskog raspona, od glazbe baroknih skladatelja do glazbe umjetnika 20. stoljeća, jedinstvena je po dosljednosti interpretativnog koncepta u svaki pojedini album. Ova izvanredna izdanja antologijske vrijednosti i kultnog statusa u diskografiji klasične glazbe stekla su ogroman broj slušatelja diljem svijeta, ostajući u katalogu izdavačke kuće godinama, kroz razna reizdanja, neka čak i desetljećima nakon inicijalnog izdanja.
Njegujući umjetnikov kultni status, Deutsche Grammophon je 2006. izdao dvostruki CD s kompilacijama njegovih interpretacija pod nazivom „The Genius of Pogorelich”, nakon čega je 2015. uslijedio box set s albumima koje je Pogorelić snimio za ovu izdavačku kuću između 1981. i 1998. Ovaj integralni uvid u izvanrednu diskografiju ovog pijanista nagrađen je prestižnom francuskom nagradom Diapason d’Or ubrzo nakon objavljivanja.
Godinu dana kasnije, 2016., maestro Pogorelić je u suradnji sa streaming platformom Idagio napravio nove snimke djela Ludwiga van Beethovena i tako postao prvi klasični glazbenik koji se fokusirao na ovaj oblik tehnološki visokokvalitetne produkcije i distribucije glazbenih zapisa.
Uz svoju četrdesetogodišnju bogatu i raznoliku profesionalnu karijeru na svjetskim pozornicama, Ivo Pogorelić je i društveno angažiran, prvenstveno humanitarnim radom i pomaganjem mladim umjetnicima. U svrhu potpore mladim glazbenicima, Pogorelić je 1986. godine u Zagrebu osnovao Fond za mlade glazbenike s ciljem financiranja njihovog stručnog obrazovanja u inozemstvu. Utemeljio je i međunarodni glazbeni festival „Ivo Pogorelich” u Bad Wörishofenu u Njemačkoj 1989. godine, koji je kroz devet godina postojanja ispunio misiju podrške velikom broju mladih glazbenika, ali i ansambala i orkestara, na njihovim put međunarodne afirmacije. Za svoj svestrani angažman u promicanju najviših vrijednosti kulture, umjetnosti i obrazovanja u najširem međunarodnom kontekstu, Pogorelić je bio prvi klasični glazbenik koji je 1988. godine dobio čast biti proglašen UNESCO-vim veleposlanikom dobre volje. profesionalnih kriterija i vrijednosnog sustava u području pijanističke umjetnosti, Pogorelić je 1993. godine u Pasadeni, SAD, pokrenuo „International Solo Piano Competition Ivo Pogorelich International Solo Piano Competition”.
Nastavljajući se na ideje iza manifestacija u Bad Wörishofenu i Pasadeni, „Manhattan International Music Competition“ osnovano je u njujorškom Carnegie Hallu 2016.. U znak poštovanja prema pionirskom radu velikog pijanista, natjecanje je imenovalo Ivu Pogorelića svojim počasnim predsjednikom te je po njemu imenovana glavna nagrada.
Njegujući duh europske kulturne tradicije kojoj pripada svojim pijanističkim naslijeđem i umjetničkim doprinosom, maestro Pogorelić nastavlja s izvođenjem kapitalnih djela solističke i koncertne pijanističke literature na pozornicama Europe, Sjeverne i Južne Amerike te Dalekog istoka. Ovaj impresivan repertoar, kojem se neprestano dodaju nova djela, posljednjih se nekoliko godina usredotočio na opsežne klavirske cikluse Schumanna, Brahmsa, Debussyja, Ravela, Rahmanjinova i Stravinskog, kao i one Chopina, Schumana i Rahmanjinova, oduševljavajući razne kritičare i publike diljem svijeta.
U sezoni 2018/2019, u kojoj je virtuoz Pogorelić proslavio i 60. rođendan, i 40 godina karijere, japanska državna televizija NHK dovršila je dugometražni dokumentarni film posvećen kultnom pijanistu, snimljen na povijesnim mjestima grada Nara , koji je te godine proslavio 20 godina na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.
U kolovozu 2019. Ivo Pogorelić objavio je svoju prvu studijsku snimku nakon 20 godina za izdavačku kuću Sony Classical. Album uključuje dvije sonate Ludwiga van Beethovena – br. 22, op. 54, i br. 24, op. 78 i Drugu klavirsku sonatu Sergeja Rahmanjinova op. 36. Maestro Pogorelich odabrao je ova djela kako bi istražio duboki utjecaj Beethovenove revolucionarne skladateljske tehnike na kasniju generaciju skladatelja. Na nedavno objavljenom albumu za Sony Classical u veljači 2022. predstavio je izbor kasnih remek-djela Frédérica Chopina: Nocturne Op. . 48, br. 1, nokturno op. 62, br. 2, Fantaisie op. 49 i Klavirska sonata br. 3 u h-molu op. 58.