Sopran
Lirska ljepota glasa Karite Mattile i njezina nadarenost za kazališnu umjetnost izdvojili su je kao jednu od najtraženijih soprana na svijetu.
Među vrhuncima sezone ubrajaju se novoskladani odgovor na pandemiju Covid-19 „Covid fan tutte“ Finske nacionalne opere pod ravnanjem maestra Ese-Pekke Salonena; dugoiščekivani povratak u Teatro Real kao Strana princeza („Rusalka“) pod vodstvom Ivora Boltona i u produkciji Christoffa Loya, te u londonsku Kraljevsku operu kao Emilia Marty u dugo najavljivanoj novoj produkciji Katie Mitchell „Věc Makropulos” pod ravnanjem Tamasa Hanausa; na koncertnoj sceni izvedba „Wesendonck Lieder” /„Pjesme Mathilde Wesendonck” sa Simfonijskim orkestrom Finskog radija pod ravnanjem Hannua Lintua.
Na zahtjev svake velike operne kuće, tijekom posljednjih sezona dominiraju nove uloge uključujući Kabaniču („Katja Kabanova“) u berlinskoj Državnoj operi Unter den Linden; Ortrudu („Lohengrin“) u Bavarskoj državnoj operi pod vodstvom Lothara Koenigsa; Leokadju Begbick („Uspon i pad grada Mahagonija“) uz vodstvo Ese-Pekke Salonena na Festivalu d’Aix; Strana princeza („Rusalka“) u Pariškoj operi pod dirigentskom palicom Susanne Mälkki te Madame de Croissy („Razgovor Karmelićanki“) pod ravnanjem Yannicka Nézeta-Séguinija, a izvedba je emitirana uživo širom svijeta.
Među ostale istaknute uloge u njezinoj izvanrednoj karijeri ubrajaju se Emilija Marty („Věc Makropulos”) za Operu San Francisco, Metropolitan operu, Finsku nacionalnu operu i BBC Proms; Sieglinda („Valkire”) u Houston Grand Operi i Operi San Francisco; Marie („Wozzek“) u londonskoj Kraljevskoj operi i Covent Gardenu te naslovna uloga u „Arijadni na Naksosu“ u Bavarskoj državnoj operi. Nedavno je debitirala kao Kundry u koncertnoj izvedbi „Parsifala“ na Turku Music Festivalu.
Uz dva snimka nagrađena Grammyjima za najbolje operne snimke – „Majstori pjevači iz Nürnberga“ pod ravnanjem Sira Georgea Soltija (1998.) i „Jenufa“ pod vodstvom Bernarda Haitinka (2004.) – gđa Mattila snimila je brojne druge snimke, među kojima se izdvajaju Straussove „Četiri posljednje pjesme“, a dirigirao je Claudio Abbado (Deutsche Grammophon) – nedavno odabrane i izvedene u „Građenju knjižnice“ na BBC Radiju 3; Schönbergove „Pjesme o Gurreu“ i Šostakovičeva Simfonija br. 14 kojima je ravnao Sir Simon Rattle te njezin 40. rođendan pred 12 000 ljudi u Helsinkiju. Utjecajne umjetničke snage u razvoju nove glazbe, dala je svijetu premijerne izvedbe djela Kaije Saariaho „Quatre instats“, „Mirage“ i monodrame „Emilie“ koja je praizvedbu imala u Nacionalnoj operi u Lionu 2010. godine.
Tijekom istaknute karijere osvojila je brojne nagrade, uključujući onu za Glazbenicu godine koju dodjeljuje časopis Musical America, francuski Orden za umjetnost i književnost; u 2016. nagradilo ju je Kraljevsko filharmonijsko društvo za „nezaboravna utjelovljenja Kostelničke i Emilie Marty“. Rođena Finkinja, studirala je na Sibelius akademiji u klasi Liise Linko-Malmio i kasnije kod Vere Rózse s kojom je nastavila raditi gotovo 20 godina. Njezino je iskustvo sada najtraženije, a neki od posljednjih poziva na majstorske tečajeve uključuju Intitut Peabody Sveučilišta „Johns Hopkins“ i Lauluakatemia u Helsinkiju te Muzej „Birgit Nilsson“.