Luka Dragić

Nakon mature upisuje studij glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Glumi u kazalištu i tijekom studija te debitira 2002. u zagrebačkom HNK-u ulogom Arkadija Nikolajeviča Kirsanova u “Očevima i sinovima” Briana Friela u režiji Ivice Kunčevića. Iduće godine tumači naslovnu ulogu u Shakespeareovoj tragediji “Romeo i Julija” u režiji Petra Večeka, a stalnim članom ansambla Drame HNK-a u Zagrebu postaje 2004. Otada je u matičnoj kazališnoj kući ostvario mnoge zapažene uloge među kojima se ističu John Worthing u komediji “Važno je zvati se Ernest” Oscara Wildea u režiji Tomislava Pavkovića, Peter Niles u tragediji “Elektri pristaje crnina” Eugenea O’Neilla u režiji Mateje Koležnik, Gospodin sa šarenim prslukom u djelu “Pustolov pred vratima” Milana Begovića u režiji Tomislava Pavkovića, Hamlet u Shakespeareovoj tragediji “Hamlet” u režiji Ivice Kunčevića, Knez Lav Nikolajevič Miškin u “Idiotu” Fjodora Mihajloviča Dostojevskog u režiji Vasilija Senjina, Aleks u “64 Tene Štivičić” u režiji Arije Rizvić, Stefano u “Genijalnoj prijateljici” Elene Ferrante u režiji Marine Pejnović i druge.

Osim na sceni HNK-a u Zagrebu uspješno nastupa u zagrebačkim kazalištima poput DK Gavella, Teatar &TD, Kazalište “Komedija”, Kazalište “Planet Art” uz Dubrovačke ljetne igre te ostvaruje zapažene uloge na filmu i televiziji. Dobitnik je nagrade “Dubravko Dujšin” za uloge u predstavama “Očevi i sinovi” HNK-a u Zagrebu i “Buđenje proljeća” u Teatru &TD 2003., nagrade F.R.K.A. za najbolju mušku ulogu u filmu “Nije bed” Mladena Dizdara, 2005. te godišnje nagrade HNK-a u Zagrebu “Mila Dimitrijević” za ulogu Johna Worthinga u predstavi “Važno je zvati se Ernest” u izvedbi Drame HNK-a u Zagrebu, 2007.