Mate Matišić

U ovoj sezoni

(Ričice kraj Imotskog, 1965.) Dramski pisac, scenarist, skladatelj i glazbenik, multiinstumentalist, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a zaposlen je kao urednik u Dramskom programu Hrvatskoga radija i izvanredni je profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku za dramaturgiju. Na čelu je poznatog sastava Hot Club Zagreb, sklada filmsku i kazališnu glazbu, bavi se književnošću. Svira u jazz sastavima (“Hot club Zagreb”), nastupa na jazz koncertima i festivalima te svira nekoliko narodnih instrumenata: samicu, tamburicu, bisernicu, bas prim…

Dramski prvijenac “Namigni mu, Bruno!” napisao je 1985. godine (praizveden je dvije godine kasnije pod naslovom “Bljesak zlatnog zuba”). Tijekom godina, nizali su se tekstovi, nizala se originalna glazba, pa uz to i predstave prema njegovim tekstovima u hrvatskim i inozemnim kazalištima, glazba za predstave, za film, scenariji, itd. Napisao je “Posmrtnu trilogiju”, koju čine drame “Sinovi umiru prvi”, “Žena bez tijela” i “Ničiji sin”. Upravo “Ničiji sin” crno-humorni je psihološki triler u režiji Vinka Brešana što ga je publika u Rijeci gledala 2006. na Riječkim ljetnim noćima i u “Zajcu”.

Dobitnik je niza nagrada za dramske tekstove, za glazbu i scenarije:
Nagrada “Zlatni smijeh”, Dani satire, Zagreb (za dramski tekst “Cinco i Marinko”, 1993., za glazbu 2008.); Godišnja nagrada “Jure Kaštelan” Slobodne Dalmacije za umjetnost (2007.); Zlatna arena za glazbu, Filmski festival, Pula (filmovi “Maršal”, 2000.; “Svjedoci”, 2003.; “Ničiji sin” 2008.); Nagrada publike za dramu “Žena bez tijela”, Stückemarkt, Heidelberg (2008.); Nagrada za najbolji tekst, dramu “Balon”, Internacionalni festival komedije “Mostarska liska”, Mostar (2011.); Nagrada za glazbu u filmu “Životinjsko carstvo”, Dani hrvatskog filma, Zagreb (2012.); Nagrada Hrvatskog glumišta za dramu “Fine mrtve djevojke” (2013.); Nagrada “Veljko Maričić” za najbolji suvremeni dramski tekst “Fine mrtve djevojke”, Međunarodni festival malih scena, Rijeka (2013.); Nagrada “Marul” za suvremeni dramski tekst “Žena bez tijela”, Marulićevi dani, Split (2013.).
Djela:

Drame: “Bljesak zlatnog zuba”, 1985.;” Legenda o svetom Muhli”, 1988.; “Božićna bajka”, 1989.; “Cinco i Marinko”, 1992.; “Anđeli Babilona”, 1966.; “Svećenikova djeca”, 1999.; “Sinovi umiru prvi”, 2005.; “Ničiji sin”, 2005.; “Žena bez tijela”, 2005.; “Balon”, 2009.; “Fine mrtve djevojke”, 2012.; “Ljudi od voska”, 2017.

Glazba za filmove i tv–serije: “Svećenikova djeca”, 2013.; “Cvjetni trg”, 2012.; “Halimin put”, 2012.; “Zabranjeno smijanje”, 2012.; “Životinjsko carstvo, 2012.; “U zemlji čudesa”, 2009.; “Ničiji sin”, 2008.; “Stipe u gostima”, tv serija (2008.); “Tužni bogataš”, tv mini–serija, 2008.; “Dva igrača s klupe”, 2007.; “Lopovi prve klase”, 2005.; “Ta divna splitska noć”, 2004.; “Infekcija”, 2003,.; “Svjedoci”, 2003.; “Duga ponoć”, 2003.; “Novo doba”, tv mini–serija, 2002.; “Ajmo žuti”, 2001.; “Maršal”, 1999.; “Kako je počeo rat na mom otoku”, 1996.; “Zajednički ručak”, kratki dok. film, 1993.

Scenarist ili koscenarist dugometražnih igranih filmova: “Život sa stricem” (red. K. Papić); “Kad mrtvi zapjevaju” (red. K. Papić); “Fine mrtve djevojke” (red. D. Matanić); “Priča iz Hrvatske” (red. K. Papić); “Infekcija” (red.K. Papić); “Ničiji sin” (red. Arsen Ostojić); “Nije kraj” (red. Vinko Brešan); “Cvjetni trg” (red. K. Papić); “Svećenikova djeca” (red. Vinko Brešan).

Snimio je desetak nosača zvuka s najznačajnijim hrvatskim jazz glazbenicima. Nastupao je i s uglednim svjetskim jazz glazbenicima kao što su Birelli Lagrene, Stochelo Rosenberg, Angelo Debarre, Florin Nicolescu, Christian Escoude, Fiona Monbet, Costel Nitescu, Adrien Moingnard…

Njegove su drame prevedene na engleski, ruski, njemački, makedonski, poljski, slovenski, turski, finski, litvanski, srpski…, izvođene su u inozemstvu (Slovenija, Rusija, Bugarska, Makedonija, Litva, Finska, Njemačka, Srbija, Bosna i Hercegovina…) i objavljene u nekoliko hrvatskih i inozemnih antologija.

Član je Društva hrvatskih književnika, PEN–a, Hrvatske glazbene unije, Hrvatskog društva skladatelja i Europske filmske akademije.