(Split, 14. studenoga 1937. – Rijeka, 4. kolovoza 2018.)
Jedna od središnjih osobnosti suvremene hrvatske književnosti. Iz rodnoga Splita 1947. s roditeljima seli u Rijeku gdje završava osnovnu školu, potom Prvu riječku gimnaziju, a pohađa i glazbenu školu. Diplomirao je jugoslavistiku i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Rijeci je predavao na riječkom Narodnom sveučilištu, bio je dramaturg u Narodnom kazalištu „Ivan Zajc“ (1965. – 1971.), urednik i tajnik časopisa „Riječka revija“, te osnivač i urednik znamenitoga riječkog časopisa „Kamov“. Od 1971. živio je i djelovao u Zagrebu gdje je postao urednik u Dramskome programu Radio televizije Zagreb, zatim profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika, član Društva hrvatskih književnih prevoditelja, Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa, Hrvatskoga centra PEN, Matice hrvatske, a redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) bio je od 1997. godine.
Objavljuje pjesme, novele, dramske tekstove, romane, kazališne i književne studije, eseje, književne i glazbene kritike te feljtone i polemike. „Jadranska trilogija” temeljena je, između ostalog, i na sudbinama Fabrijeve obitelji – povijesni romani „Vježbanje života” (1985.), „Berenikina kosa” (1989.) i „Triemeron” (2002.) problematiziraju temu obiteljske i političke drame generacijskog konflikta i hrvatsko-talijanske odnose u razdoblju koje obuhvaća 200 godina, od Napoleona do Domovinskog rata. „Smrt Vronskog” je maniristički ratni roman u kojem autor postmodernistički spaja različna doba i prostore sa sadržajima iz iracionalnih predjela svijesti, a panoramu svjetskih tema suočava s tragikom hrvatskog Vukovara. U dramskom dijelu Fabrijeva opusa prevladava povezivanje povijesnih tema i suvremenih iskustava, najčešće u obliku sukoba između istaknutoga pojedinca i svjetovne ili duhovne vlasti: „Reformatori” (1967.), „Admiral Kristof Kolumbo” (1968.), „Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara?” (1969.), „Meštar” (1970.), „Kralj je pospan”(1971.), „Magnificat” (1978.).
Uz brojne prijevode talijanskih klasika, poput C. Goldonija, L. Pirandella, L. Fiorentina, A. Moravije, P. Chiare, L. Martinija, S. Slatapera, preveo je i sastavio antologiju talijanske pripovijetke 1945. – 1980. u dva sveska naslovljenu „Posljednji dio puta” (1984.), za koju je dobio nagradu Društva hrvatskih književnih prevoditelja.
Dobitnik je niza inozemnih i domaćih nagrada: za književni i prevoditeljski rad Nagrada „Vladimir Nazor“ (1985.) i za životno djelo (2007.), za promicanje suživota u srednjoistočnoj Europi nagrada ugledne mađarske zaklade „Bethlen Gábor“ (Budimpešta, 1993.), prestižna europska „Herderova nagrada“ za obnovu europskog kulturnog identiteta (Beč, 2002.), „Stella solidarietà Italiana” (Rim, 2007.), Nagrada „Ksaver Šandor Gjalski“ (1989. za „Berenikinu kosu”, 2002. za „Triemeron”), Nagrada fonda „Miroslav Krleža“ (za proučavanje, populariziranje i interpretiranje djela M. Krleže; nagrada za najbolji objavljeni roman „Vježbanje života” i „Berenikina kosa”, 1990.), Nagrada za životno djelo Grada Rijeke (2007.), „Crikveničko sunce” (2013.).
Neka od njegovih postavljenih djela: „Reformatori”, NK „Ivan Zajc“, Rijeka, (1968.), „Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara?”, NK, „Ivan Zajc“, Rijeka, (1970.) i ZKM, Zagreb, (1977.), „Meštar”, SEK, Zagreb, (1971.), „Vježbanje života”, NK „Ivan Zajc“, Rijeka (1990.), „Smrt Vronskog”, HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka (1994.) „Berenikina kosa”, HNK Zagreb, (1995.)…
Riječko uprizorenje Fabrijeva „Vježbanja života” u dramaturgiji Darka Gašparovića i režiji Georgija Para, praizvedeno 27. veljače 1990., nagrađeno je Nagradom Grada Rijeke za značajan doprinos kulturnom identitetu Grada i ugledu Rijeke u kulturnom životu Republike, a na „Marulovim danima” u Splitu 1991. nagrađeni su Georgij Paro za „lucidno” prepoznavanje duhovnog identiteta trenutka, Neva Rošić za ulogu Mafalde, Galiano Pahor za ulogu Fumula. Potom je Elis Lovrić za ulogu Fanice dodijeljena nagrada Sveučilišta u Zagrebu, dok je u tradicionalnoj anketi Hrvatskog društva kazališnih kritičara i časopisa „Prolog” u sezoni ’89./’90. predstava proglašena najboljom, kao i redatelj (Georgij Paro), kostimograf (Marija Žarak), skladatelj (Igor Savin), tekst (Nedjeljko Fabrio) i dramatizacija (Darko Gašparović). Na Hrvatskom festivalu tržišnih komunikacija 19992. „Vježbanje života” osvojilo je nagradu Grand Prix Promo zbog iznimno uspjelog spoja svih propagandnih medija i disciplina u javnoj prezentaciji.