Osman Eyublu

Rođen je 1994. godine u gradu Baku, Azerbajdžan. Violinu i klavir počinje svirati u dobi od 5 godina.

Svoje školovanje započinje u Moskvi gdje je od 2009. do 2013. godine pohađao srednju glazbenu školu koja djeluje pod Moskovskim glazbenim konzervatorijem „P. I. Čajkovski“. Diplomu prvostupnika, smjer violina stekao je na Glazbenoj akademiji u Bakuu 2015. godine, a onu magistarsku 2019. godine na Fakultetu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Grazu, Austrija (magistar umjetnosti – violinist).

Kao violinist i pijanist nastupao je u Njemačkoj, Rusiji, Grčkoj, Izraelu, Francuskoj, Švicarskoj. Godine 2007. na Međunarodnom natjecanju za mlade glazbenike u gradu Zalau u Rumunjskoj osvojio je prve dvije nagrade. Nakon prijave za ljetnu školu u Bergenu (Nizozemska), dodijeljene su mu dvije stipendije – za program violine i za program klavira.

Trenutno je usredotočen na ostvarivanje svoje glazbene karijere u različitim aspektima, što osim sviranja u simfonijskom orkestru i komornim sastavima uključuje i stvaranje improvizirane (scenske) glazbe za kazalište, sviranje uživo uz uporabu novih medija (poput V.R.-a), kao i produciranje kazališnih djela i/ili organiziranje koncerata u kojima se akademska glazba stavlja u nekonvencionalni format i podvrgava različitim kulturalnim kontekstima.

Godine 2010., u dobi od 16 godina, u svom je rodnome gradu Bakuu (Azerbejdžan) osmislio koncertni projekt pod nazivom „Studija ljudskih temperamenata”, u kojemu je svirao solističku dionicu u „Četiri temperamenta” P. Hindemitha na klaviru i solističku dionicu iz Koncerta za violinu br. 5 W. A. Mozarta. Njegov solistički projekt „Night fancies: Caprices and Nocturnes Re-visited“ izveden je u Muzeju suvremene umjetnosti YARAT u Bakuu 2017. godine, a 2019. godine u koncertnoj dvorani Moskovskog nacionalnog konzervatorija „P. I. Čajkovski“.

Trenutno živi i radi u Hrvatskoj, od 2018. godine zaposlen je u Riječkom simfonijskom orkestru HNK Ivana pl. Zajca Rijeka. Kao glazbenik redovito sudjeluje u raznim komornim projektima kao i u produkcijama Hrvatske i Talijanske drame te Baleta. Također, redovito surađuje s Podium Festivalom (Njemačka), Puppenfilarmonie (Njemačka), Schallfeld ansambl (Austrija) – muzičkim platformama koje aktivno propitkuju nove granice akademske glazbe u post-suvremenom društvu.

Godine 2020. sa svojim kolegom Pedrom Rosenthalom Campuzanom napravio je audio/vizualni esej  „IM’PROBABLE INTERPRETARIONS“ u suradnji s  Muzejom moderne i suvremene umjetnosti na izložbi Davida Maljkovića „With the Collection”  (u sklopu Rijeka EPK 2020 – Europska prijestolnica kulture).

 

Nastupio je i na sljedećim događanjima:

• Festival glazbenog centra Keshet Eilon; 2009. godine; Kibutz Eilon, Haifa, Tel Aviv (Izrael)
• Dani azerbajdžanske kulture u Njemačkoj; siječanj 2013. godine; Hamburg (Njemačka)
• Koncert komorne glazbe, Bachova sonata za violinu solo u G-molu; 2013. godine; Chablis, Crkva svetog Martina (Francuska)
• Dani azerbajdžanske kulture u Francuskoj, od 2013. do 2015. godine; Paris, Strasbourg, Nice, Mulhouse (Francuska)
• Midem Festival; veljača 2014. godine; Cannes (Francuska)
• Internationales Violinfestival junger Meister; travanj 2014. godine, Lindau (Njemačka)
• Montreux Jazz Festival; 2014. godine; Montreux (Švicarska)
• Crans Montana Classics ; 2014. godine; Crans Montana (Švicarska)
• Tybor Varga Festival; 2015. godine; Sion (Švicarska)
• Podium Festival; od 2015. do 2017. godine; Esslingen , Stuttgart, Berlin (Njemačka)
• Puppenfilarmonie; 2018. godine; Ziegelhof, Berlin (Njemačka)