Rosanna Bubola

Glumica

U ovoj sezoni

Rođena je u Kopru 27.06.1975, živi u Bujama u Istri gdje je pohađala osnovnu i srednju školu s nastavom na talijanskom jeziku gajeći od malena strast prema kazalištu.
Tijekom godina pohađala je plesnu skupinu „ Ars Dubiae“, na natjecateljskoj razini se bavila atletikom i odbojkom, pohađala je tečajeve slikarstva, grafike i glasovira nikad ne zanemarujući pisanje, svoju veliku ljubav, u početku izražavajući se u stihu a zatim u prozi.
Godine 1993. njemački redatelj i skladatelj Detlef Heusinger izabrao ju je za ulogu Pandore u video produkciji umetnutoj kao dio baletne izvedbe „Pandora I+II“ kazališta Bochum (Njemačka) koja je bila prikazana na scenama u raznim kazalištima diljem Europe. Rosannu je upravo taj skladatelj savjetovao da stekne klasičnu diplomu jer „kazalište je poput igre na lotu. Tko ne uspije, ostaje na ulici“.
Rosanna slijedi savjet i 1993. seli se u Trst kako bi pohađala Filozofski fakultet te usavršava glumu priključujući se i djelujući u kazališnoj skupini Teatro Incontro pod vodstvom redatelja Spira Dalla Porte Xydiasa. Narednih godina pohađa „Teatro degli Asinelli“, amatersku kazališnu skupinu mladih zahvaljujući kojoj stječe cjelokupno znanje o stvaranju predstavu. Za Rosannu tada kazalište postaje zanat, grupni rad što polazi od sirovine kako bi postalo umjetničko djelo.
U Trstu surađuje s kazališnom skupinom Gruppo Teatrale per il Dialetto (Kazališna skupina za dijalekt) što su ga osnovali redatelji Mimmo Lo Vecchio i Gianfranco Saletta, Rosannini novi učitelji u podučavanju scenskog govora (ne glume) okušajući se u tipičnim ulogama protagonista „maldobrie“.
U sezoni 1999/2000. počinje surađivati s Talijanskom dramom Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci i nakon audicije pridružuje se ansamblu kao stalna članica.
Godine 2003. diplomirala je Modernu književnost na Filozofskom fakultetu u Trstu, jezični smjer s diplomskim radom iz Dijalektologije jezika – podudarnost tekstova odabranih iz korpusa pjesama („Favalando col cucal Filéipo“) rovinjskog pjesnika Ligia Zaninija.
U međuvremenu se nastavlja njena strast prema književnosti te nakon što je osvojila razne nagrade na nacionalnoj i međunarodnoj razini (Nagrada «Pola Poesia» Novara, «Istria Nobilissima»,…), 2004. objavljuje „Vivere il carso“ (Živjeti krško područje), knjigu-vodič o ljepotama tršćanskog krškog područja.
Priroda za Rosannu predstavlja još jednu veliku strast i privlači ju iz dubine duše te 2010. pohađa tečaj speleologije gdje otkriva kako primijeniti ovu disciplinu u kazalištu i počinje koristiti prirodne postave u svojim predstavama u Istri.
Autorica i redateljica tekstova kojima je tema Istra, njene legende i njena povijest, želeći pobuditi u publici strast prema kazalištu, stvara predstave na sugestivnim mjestima usred prirode.
Zajedno s kazališnom pedagoginjom Anom Pelko od 2010. godine vodi „ZIID Teatar“, kazališne tečajeve i skupinu mladih, koja ruše jezične barijere i predrasude i pomaže djeci u rastu u kreativnom i konstruktivnom ambijentu. S tom skupinom sudjeluje na Hvaru na radionici „Mali grad Faros“ u režiji glumca Kristijana Ugrine kojem se priključuje kao trener djece.
U svojoj kratkoj ali intenzivnoj karijeri radi s redateljima kao što su Nino Mangano, Pierluca Donin, Toni Cafiero, Paolo Magelli, Lary Zappia, Neva Rošić, Damir Zlatar Frey i drugi i od svakog ponešto „krade“ jer kazalište je promatranje i istraživanje.
Život, kao i kazalište, treba živjeti u potpunosti, neprekidni je eksperiment, konstantna potraga za samim sobom, svojim vlastitim sposobnostima i svojim granicama, a znatiželja je sredstvo koje nikada ne smije nedostajati.
U posljednje se vrijeme Rosanna zabavlja ubijajući imaginarne likove u svojim noir pričama….sve ostalo je tišina.