Glavni gost nove koncertne sezone HNK Ivana pl. Zajca, pijanist Goran Filipec, nastupio je u dvorani kazališta predstavivši se ovaj put nadasve atraktivnim pijanističkim recitalom odabranih skladbi Franza Liszta. Rođeni Riječanin, Filipec već godinama gradi internacionalni umjetnički renome posebice na virtuoznom klavirskom repertoaru te proučavanju i oživljavanju stila muziciranja velikih, danas pomalo i zaboravljenih pijanista virtuoza – kompozitora s kraja devetnaestog i prve polovine dvadesetoga stoljeća.
Kad se susreću zahtjevna djela i izniman pijanizam
Liszt svakako ne pripada toj kategoriji slabo poznatih, ali neosporno pripada kategoriji velikih skladatelja-pijanista, koji su revolucionirali klavirsku tehniku i do danas sačuvali mjesto u samom vrhu razvoja pijanističkog virtuoziteta.
Goran Filipec za svoje je interpretcije Liszta dobio i visoka međunarodna priznanja, od kojih je najvažnije prestižna diskografska nagrada Grand Prix International du Disque društva Liszt Ferenc iz Budimpešte za album Paganini Studies (izdanje Naxos, 2016), koja ga je uvrstila u probrano društvo dobitnika te iste nagrade, među kojima su – neka budu spomenuti tek neki – Vladimir Horowitz, György Cziffra, Claudio Arrau i Kocsis Zoltan.
Za recital u riječkom kazalištu Flipec je od Lisztovih djela odabrao Les cloches de Genève, Vallée d’ Obermann, Dante – sonatu i šest Velikih Paganinijevih etida. Program tako tehnički zahtjevnih djela stavlja na najveću kušnju svakog interpreta, pa je tako pokazao i iznimne kvalitete Filipecova pijanizma.
Sabranost, sigurnost, koordinacija pokreta, kontrola tona, pedalizacija (koja potcrtava, a ne prekriva zvučnost instrumenta), oslobođena agogika u maniri onog grandioznog stila svirke, što ga je sam Liszt, prema iskazima suvremenika, posjedovao u najvećoj mjeri, sve se to u Filipecovu izvođenju amalgamiralo u jedinstveni pijanistički izričaj. Koji je, povrh svega odisao lakoćom i elegancijom, prepoznatljivim značajkama Filipecova muziciranja.
Interpretova maštovitost i mjera
Osim impresivno virtuoznih Paganinijevih etida, Filipec je osobitom maštovitošću izveo Dante sonatu, djelo autentičnog romantičarskog daha, rukovođenog izvanglazbenom niti vodiljom unutar jedne savršeno logično razvijene slobodne glazbene forme. U amplitudi krajnosti dramatično -lirskog izričaja, Dante sonata je pod Filipecovim prstima zazvučala punom sonornošću gotovo orkestralnog zvuka, ali i očarala delikatnošću svojih lirskih epizoda. No uvijek s onim za njega karakterističnim odmakom interpreta, koji savršeno balansira između izboja virtuoznosti i ekspresije, ne prelazeći ni u jednu krajnost.
Taj doživljaj spoja potpune pijanističke suverenosti i elegancije dugo će se pamtiti s ovog riječkog recitala Gorana Filipeca.