Kritički glas nakon 4 bolera: PREDSTAVA JE VELIKO VESELJE, SJAJNA I DUHOVITA

13. studenoga 2018.

Premijera „4 bolera” riječkog Baleta u koreografiji Maše Kolar, Kristiana Levera, Shote Inoue i Andonisa Foniadakisa održana je u petak 9. studenoga 2018. Već nakon druge reprize, održan je Kritički glas. „Jedan od razloga pokretanja ovog programa je i taj što je u Rijeci gotovo nestalo kritike. Deficit kritičkog mišljenja o onome što produciramo postao je i nama samima kritičan. Važan nam je svaki glas i kritike i publike”, kazao je Marin Blažević.

Plesna kritičarka Maja Đurinović piše 25 godina, docentica je na osječkoj Umjetničkoj akademiji i povjesničarka plesa. „Predstava je za mene veliko veselje. Fascinantni su različiti načini stvaranja u ‘4 bolera’ – pametno uokvireno Mašinim i Andonisovim ‘bolerima’. Poetični, vrckasti ‘Bolero’ Maše Kolar s erosom koji mora postojati kada je bolero u pitanju – duhovito, pametno, lijepo i odlično otplesano. A zadnji ‘Bolero’ s pet trampolina je beskrajno šašav! Pod dojmom sam! Vjerujem da je to iznimno teško. Sjajni su. Trampolin svima izaziva asocijacije, poigrava se s Bolerom Mauricea Béjarta i njegovim okruglim stolom na kojeg asocira skakutavi stolić Andonisa Foniadakisa. Trampolin kao mali svemir. Trampolin kao novi cirkus koji ulazi u kazalište. Opet, taj je ‘Bolero’ vrlo uredan, struktura je vrlo precizna, slijedi se Ravelov obrazac.

Možda imam primjedbu na drugi bolero ‘Zid tišine’ Kristiana Levera koji je drugačiji, sviđa mi se, ali mi je bio premračan. To je možda smirilo i prigušilo atmosferu između prvog i posljednjeg bolera. Zanimljivo mi je što treći dio Shote Inouee nije otplesan, nego otpjevan. Izgleda kao bolero nekog scenskog radnika, osobe koja čeka svojih 5 minuta, govori o ljudskim težnjama, međutim, zastor se zatvara, glamur je ispred zastora, a on je ostao iza. Intervencija s pjevačicama je odlična. Gledatelj se zapravo ne može opustiti i uljuljati u stalnost i očekivanost”, kazala je Maja Đurinović.

Plesna kritičarka i teoretičarka Ivana Slunjski osvrnula se na zajedničko i različito ovim četirima djelima, kako glazbeno tako i koreografski: „Bolero je stalno u konstrukciji i rekonstrukciji. Osjeća se tenzija težnje ekstazi, a s druge strane kontrola. Mašin ‘Bolero’ me podsjeća na film Paula Verhoevena „Showgirls“, na kontrast između svijeta blještavila i onoga što se krije iza toga. Zlatne niti koje vise, plesačice u korzetima, spektakl na neki način. Maša je uspjela u ‘Boleru’ spojiti svijet spektakla i svijet rivalstva, pad morala. Kristian Lever u „Zidu tišine” bavi se dvostrukošću u smislu onoga što se događa ispred zida i iza zida. Treći dio Shote Inoue u velikom je kontrastu između breakdancea i opernog pjevanja. Žao mi je što su ta dva svijeta ostala odvojena. Koncept je opravdan, ali sam očekivala da će se više pozabaviti plesom. Posljednji ‘Bolero’ sadrži dvojnost težnje skoku i gravitaciji koja nas vuče dolje”.

Mlada riječka plesna kritičarka Nika Krajnović osim o koreografiji, govorila je o senografskim rješenjima „Nestatična, nego vrlo interaktivna scenografija je kao produžetak plesača, vidim to kao zajednički element u sve četiri koreografije. Izvedba ‘Bolera’ Andonisa Foniadakisa je nevjerojatno energična. Tko god se bavio plesom, zna da je pod esencijalni element, a onda vidite izvedbu punu skokova na elastičnoj podlozi. Bolero Shote Inoue možda sam najmanje shvatila, ali mi je uspješan u svojoj neočekivanosti”, osvrnula se Krajnović.

Uslijedili su i kritički glasovi iz publike: „Oduševljena sam sa svakim dijelom podjednako. Večerašnji program odgledala sam čvrsto se držeći za plišani stolac. Moji su osjećaji težine i divljenja, što i jest život plesača.”, kazala je gospođa iz publike.

„’Bolero’ Maše Kolar visoko je artikulirano djelo – od glazbe do koreografije. U drugom je snažna traumatska priča. U trećem je djelu plesač fenomenalna juksta-pozicija pjevačicama. Trampolini Andonisa Foniadakisa su genijalni, jedva čekam vidjeti sljedeće što će napraviti. Stvarno sam se izvrsno zabavila”, bio je još jedan komentar iz publike.

„Meni je, kao nekome tko tek počinje intenzivno ići u kazalište, divno bilo u trećem dijelu, onom Shote Inouee, i čuti glas baletana što još nikada nisam doživio”, rekao je mladi gledatelj iz publike.

Iz publike javila se za riječ i gledateljica s riječima: „Sva četiri dijela svidjela su mi se i sami za sebe i kao cjelina. Osvrnula bih se na osobnost plesača, osobnost baletnog umjetnika u trećem dijelu. Fascinirao me jer ne samo da je odličan plesač nego je i odličan potpuni izvođač. Meni je ta činjenica izrazito važna – vidjeti potpunog izvođača na sceni, što god radio”.