Uvodno, samo nekoliko najočiglednijih primjera:
PGS tvrdi da HNK-a financira isključivo i samo Grad. Ne, HNK se financira iz još deset, a u nekim godinama i više izvora.
PGS tvrdi da je „vrlo upitna kvaliteta i racionalnost upravljanja kazalištem.“ Kako, ako je u 2020. godini riječki HNK ostvario 2.723.024 kn viška prihoda u odnosu na rashode, a u 2021. još dodatnih gotovo milijun kuna viška prihoda (točnije 940.446 kn), te nastavio sanaciju manjka naslijeđenog još iz mandata prethodnih intendanata? Sva godišnja programska i financijska izvješća aktualne uprave prihvaćana su od svih saziva Kazališnog vijeća i u svim konstelacijama Gradskoga vijeća. Tako je i izvješće za 2021. godinu jednoglasno najprije prihvatilo Kazališno vijeće, a potom i Odbor za kulturu i Odbor za financije i proračun Gradskog vijeća. Naglašavamo – jednoglasno!
Aktualna uprava toliko je „nekvalitetna“ da je o od 2016. do 2022. riječki HNK iz fondova povukao ukupno 1.553.085 kn za europske projekte, a novih 233.764 eura je upravo odobreno za novi ciklus financiranja iz programa „Kreativna Europa“ (u projektu DECONFINING, 12 partnera iz Europe i Afrike, s ukupnim budžetom od preko 3 milijuna eura!!!), o čemu je PGS-ova političarka mogla čitati nedavno u medijima.
PGS tvrdi da je „za tek dvije otpjevane role u “Tosci” počasnoj članici ansambla Maidi Hundeling isplaćeno 100.000,00 kuna honorara.“ Netočno – za četiri nastupa u naslovnoj ulozi opere „Tosca“, a ne dva, isplaćeno je 89.000 kuna, a ne 100.000.
PGS tvrdi da se nepotrebno angažiraju gostujuće umjetnice i umjetnici. Netočno, jer gostujuće umjetnike angažira se samo kada je apsolutno neophodno, a i tada uvijek prednost imaju hrvatske i posebno riječke umjetnice i umjetnici. Ima li PGS nešto protiv legendarne Neve Rošić i nezaboravne Mire Furlan, protiv Zrinke Kolak-Fabijan, Elis Lovrić, Giorgia Suriana, Dubravke Šeparović Mušović, Diane Haller, Emilije Rukavine?
PGS tvrdi da se „sredstva bespotrebno i iracionalno troše“. Kako, ako aktualna uprava unatoč svojoj „rastrošnosti“ uspijeva u dvije godine ostvariti preko tri i pol milijuna kuna viška prihoda u odnosu na rashode (točnije: 3.663.473!!!), te kontinuirano sanirati manjak koji je naslijedila? Samo u 2021. smo ostvarili 78% veće vlastite prihode od ulaznica, gostovanja, najmova i sponzorstava u odnosu na 2020. Od toga: 94% su porasli prihodi od ulaznica u odnosu na 2020., a 57% prihodi od najma, sponzorstava i gostovanja.
PGS upozorava na „pad interesa i posjećenosti kazališnim programa“. Netočno: prije pandemije, od 2016. do 2019., bilježili smo stabilan broj publike na svim programima Kazališta (u Rijeci i na gostovanjima): 2016. – 92062; 2017. – 92019; 2018. – 94633; 2019. – 91838 gledateljica i gledatelja. Prvo tromjesečje u 2022. već bilježi značajan rast u usporedbi s istim periodom 2021., tako da smo u 2022. već imali 14.000 gledateljica i gledatelja, dok smo u periodu od siječnja do ožujka 2021. imali njih 7053. Rast bi u navedenom periodu 2022. bio i veći da nismo bili prisiljeni, zbog petog OMIKRON vala pandemije, otkazati mnoge programe u prvom i neke u drugom mjesecu.
PGS se pita „… koliko je rasla silna administracija nauštrb umjetnika, onih koje gledamo i radi kojih pohodimo kazalište?“ Administracija uopće nije rasla „nauštrb umjetnika“, što zorno pokazuju brojke zaposlenih u pojedinim segmentima kazališnog kolektiva. Ukupno gledano, na koncu 2016. od 316 aktivnih zaposlenica i zaposlenika imali smo 175 umjetnica i umjetnika, a na koncu 2021. njih 174, s time da je samo u Hrvatskoj drami ubrzo potom zaposleno još dvoje glumaca, a krenula su i zapošljavanja na oslobođena radna mjesta u Baletu i Riječkom simfonijskom orkestru.
PGS tvrdi da je 2016. godine u stalnom angažmanu bilo zaposleno dvadesetoro glumaca, a danas ih je doslovno 13 i pol, odnosno dvanaest plus njih troje na pola radnog vremena.“ Netočno! Kao prvo, nije troje nego samo jedna glumica zaposlena na pola radnog vremena, a to je nacionalna prvakinja Olivera Baljak, koja je po vlastitoj želji ostala na „polovici“ nakon odlaska u mirovinu. Drugo, trenutno je na tzv. „stalnom angažmanu“ u riječkom HNK-u aktivnih 24 glumaca i glumica. Za usporedbu: HNK Split – 26 glumice i glumca, Osijek – 21, a Zagreb – 40.
PGS tvrdi: „Danas u orkestru više nema tko svirati pa se za honorar angažiraju umirovljenici.“ Netočno, u proteklih 6 mjeseci angažirana su samo dvojica (2!) umirovljenika kao vanjski suradnici, i to u situacijama kada smo iznenada, zbog pandemije, ostali bez potrebnog broja izvođača. Među tom dvojicom je i legendarni koncertni majstor RSO-a – Romeo Drucker. Zar u PGS-u misle da je Romeo Drucker s prvim danom umirovljenja odjednom zaboravio muzicirati?
PGS tvrdi da je „do ožujka 2022. godine Hrvatska drama u našem kazalištu imala četiri prvaka, ali smo sada spali na jednoga jer su ostali otišli iz svoje kuće” Netočno, Hrvatska drama dan-danas ima dva prvaka i dvije prvakinje (Tanja Smoje, Jelena Lopatić, Dražen Mikulić i Denis Brižić), kao što ih je imala i do ožujka 2022.
PGS tvrdi: “razvidno je da se javni novac, a HNK “Ivana pl. Zajca” građani ovoga grada plaćaju 50-ak milijuna kuna godišnje, troši neracionalno…“ Netočno! Kako je moguće da političarka PGS-a promaši iznos sredstava u proračunu Grada namijenjenih HNK-u za, ni više niti manje, nego 8.000.000 kuna!?!?
PGS tvrdi „… jasno je i da su međuljudski odnosi ili odnosi intendanta s velikim dijelom zaposlenika duboko narušeni što uzrokuje odljev umjetnika u druge sredine… „ Mi pitamo:
koliko je umjetnika političarka PGS-a uopće intervjuirala pa da može govoriti o „velikom dijelu zaposlenika“? Je li razgovarala s nacionalnom prvakinjom Oliverom Baljak? Je li joj Kristina Kolar ispričala kako se dvoje intendanata danima usklađuje kako bi joj omogućili da u mjesec dana nastupi u dvije premijerne operne produkcije u dva nacionalna kazališta? Je li razgovarala s prvakinjama kazališta Leonorom Surian i Anamarijom Knego? Je li razgovarala s prvakinjama drame Jelenom Lopatić i Tanjom Smoje, ili prvakom drame Aleksandrom Kajom Cvjetkovićem? Je li intervjuirala koncertnog majstora Antona Kyrylova, ili Petra Kovačića, Mateja Pavića, Ivana Vagroša, Luciju Kovačević, Pedra Rosenthala Campuzana, Antonia Ceravola, Alessandra Saraconia, Antonija Hallera, ako uopće zna tko su oni; ili šefa-dirigenta Valentina Egela, ako je ikada bila na nekom koncertu Riječkog simfonijskog orkestra? Što su joj rekli, ako uopće zna tko su, prvaci Baleta Michele Pastorini, Nicola Prato, Maria Matarranz de las Heras, Valentin Chou, Tilman Patzak, Ksenija Krutova, Marta Kanazir?
Nevjerojatno je da PGS govori o „odljevu umjetnika u druge sredine“ tek nekoliko mjeseci nakon što se preko 500 plesnih umjetnika i umjetnica iz cijeloga svijeta prijavilo na audiciju za 2 mjesta u riječkom Baletu.
U tijeku je najveća smjena generacija u „Zajcu“ još od osamdesetih i ranih devedesetih godina, a internacionalni sastav naših ansambala nikada nije bio tako raznolik. O svome Gradu „Zajc“ ne govori samo (u) svome gradu, nego i – više nego ikada ranije – u cijeloj regiji, Europi i svijetu. Pred nama su gostovanja i koprodukcije diljem Hrvatske (Zagreb, Osijek, Split, Pula, Karlovac, Hvar, Šibenik, Varaždin…), u Sloveniji, Crnoj Gori, Finskoj, Italiji, Češkoj, Njemačkoj, Grčkoj, Senegalu, Argentini, Čileu. Je li problem možda u tome što postajemo preveliki, što gledamo predaleko, i što mislimo preduboko?
U nastavku – detaljnije, točku po točku, neistinu po neistinu.
- „…riječ je o nacionalnom kazalištu kojega, međutim, financira isključivo i samo Grad.“
Netočno! HNK u Rijeci uz Grad su u 2021. financirali i: Ministarstvo kulture i medija RH, Savjet za nacionalne manjine Vlade RH, Primorsko-goranska županija, Unione Italiana, Istarska županija, Grad Pula, Ured Vlade Republike Slovenije za narodnosti, Fondacione Fitzcarraldo – EU projekt ADESTE+, Turistička zajednica grada Pule, sponzori (INA kao najveći među njima, HEP i drugi), donatori – fizičke i pravne osobe, te naravno i naša publika.
- „…vrlo upitna kvaliteta i racionalnost upravljanja kazalištem.“
Proizvoljna interpretacija očigledno je temeljena na krivim ili namjerno zataškanim informacijama. U 2020. godini riječki HNK ostvario je 2.723.024 kn viška prihoda u odnosu na rashode, a u 2021. još dodatnih gotovo milijun kuna viška prihoda (točnije 940.446 kn), te nastavio sanaciju manjka naslijeđenog još iz mandata Nade Matošević-Orešković i Olivera Frljića. Sva godišnja programska i financijska izvješća ove uprave prihvaćana i od svih saziva Kazališnog vijeća i u svim konstelacijama Gradskoga vijeća. Tako je i izvješće za 2021. godinu jednoglasno najprije prihvatilo Kazališno vijeće, a potom i Odbor za kulturu i Odbor za financije i proračun Gradskog vijeća. Naglašavamo – jednoglasno!
O kvaliteti upravljanja riječkim HNK-om govori niz nacionalnih i festivalskih nagrada u 2021. godini (nominacije i nagrade hrvatskog glumišta, Nagrada „Milka Trnina“, Nagrada „Judita“, Grand Prix Festivala „Zlatni lav“), gostovanja u cijeloj državi i usto inozemstvu tijekom 2021., unatoč pandemiji (Bonn, Milano, Ljubljana, Trst, Maribor, Beograd, Novi Sad), brojne izvrsne kritike predstava i koncerata. Potvrda „kvalitete upravljanja“ i uloga je koju su sve intendantice i intendanti nacionalnih kazališta prošloga tjedna u Osijeku dodijelili riječkom intendantu kao prvom koordinatoru Konzorcija hrvatskih nacionalnih kazališta (K-HNK), inicijative koju je osmislila i predložila upravo – uprava „Zajca“. Da ne govorimo o četiri dosad odobrena projekta financirana iz europskih fondova, internacionalnim koprodukcijama, otvaranju Galerije „Zajc“ kao začetka budućeg prvog kazališnog muzeja u Hrvatskoj, te programima za djecu i mlade u sklopu Riječkog kazališta mladih „Kamov“, još jednog projekta aktualne uprave i intendanta Blaževića. Prije samo nekoliko dana, po broju članova u svijetu najveća asocijacija opernih kuća i baletnih kazališta – OPERA EUROPE (preko 200 članova), uvrstila je projekt riječkog HNK-a i mariborskog SNG-a (DON CARLO 4R: PILOTING 4R IN THEATRE PRODUCTIONS AND DEVELOPMENT OF YOUNG AUDIENCES) među samo petnaest odabranih koji konkuriraju za NEXT STAGE GRANT od 250.000 eura, pa su se riječki HNK i Opera našli u istom klubu s – pročitajte dva puta – Teatro alla Scala di Milano, Opéra national de Paris, Finnish National Opera and Ballet, Volksoper Wien, Sadler’s Wells u Londonu i drugima.
- „Gostujuća kostimografkinja Sandra Dekanić u sezoni 20/21 zaradila je respektabilnih 180.000,00 kuna.„
Kao prvo, kostimografkinja Sandra Dekanić uopće nije gost u Rijeci nego jedna od najistaknutijih slobodnih umjetnica – Riječanki, koja je u svojoj karijeri surađivala s gotovo svim kazalištima u Hrvatskoj i Sloveniji te nekima od najvažnijih europskih kazališta i festivala: Wiener Festwochen, Teatro Municipal do Almada (Lisabon), Teatar Powzechny (Varšava), Theater Maxim Gorki (Berlin), Schauspiel Stuttgart, Schauspiel Köln, Munich Residenztheater, Atelje 212 (Beograd), Dubrovačke ljetne igre itd. Sandra Dekanić jedna je od niza slobodnih umjetnica i umjetnika iz Rijeke i Hrvatske s kojima je tijekom pandemijskih godina riječki HNK intenzivirao suradnju, slijedom vlastite poslovne etike i strategije, kao i preporuka Ministarstva kulture i medija, a s ciljem pomoći slobodnim umjetnicima u Hrvatskoj tijekom pandemije. Aktualna uprava ne smatra riječke umjetnice i umjetnike „gostima“ u riječkom Kazalištu, nego stalnim suradnicima. Tijekom sezone 2020./21. Sandra Dekanić surađivala je na devet projekata, no među njima su bile samo tri nove produkcije, a sve drugo obnove i prilagodbe produkcija iz prethodnih sezona, ili pak koncertne izvedbe opera odnosno gala koncerti, obzirom da je u pandemijskoj sezoni, upravo s ciljem ušteda, Kazalište često recikliralo ili izvodilo programe prilagođenih formata. Gledano tako, i jedino ispravno, svaki projekt na kojem je radila Riječanka Sandra Dekanić plaćen je u navedenom bruto iznosu daleko ispod njezinih honorara u inozemstvu.
- „… u “Zajcu” postoji zaposlena kostimografkinja koja je u čitavoj sezoni odradila tek dva projekta.“
Kada bi se „kućnoj kostimografkinji“ također brojale sve njezine i nove i obnavljane produkcije, prilagodbe i reprize u istoj 2020./21. sezoni, također bismo došli do broja – devet. No, stjecajem pandemijskih okolnosti tri od devet projekata nisu realizirani (pomaknuti su u sljedeću sezonu ili otkazani). Da je kojim slučajem „kućna kostimografkinja“ zapravo bila također „gostujuća Riječanka“, premda daleko skromnije karijere u međunarodnim relacijama, Kazalište bi za sve njezine projekte (nove produkcije, prilagodbe obnove itd.) isplatilo sličan bruto iznos. Kada bi političarka PGS-a imala ikakvo stručno znanje o kazališnoj umjetnosti i produkciji, onda bi jednostavnom matematikom mogla utvrditi da su drugi kostimografi realizirali još samo 8 preostalih premijernih ili obnavljanih produkcija u sezoni, što znači da je značajna ušteda (također i u troškovima smještaja i puta) ostvarena upravo time što su u toj pandemijskoj sezoni za dvije trećine predstava bile angažirane odnosno zadužene dvije kostimografkinje iz – Rijeke, jedna kao vanjska suradnica, a druga kao zaposlenica Kazališta.
- „… za tek dvije otpjevane role u “Tosci” počasnoj članici ansambla Maidi Hundeling isplaćeno je 100.000,00 kuna honorara.
Niz netočnih tvrdnji! Maida Hundeling nije pjevala bilo koje „dvije role u Tosci“ nego naslovnu i ujedno jedinu žensku ulogu u toj operi. Maida Hundeling nije pjevala Toscu s riječkom Operom niti samo dva puta, ako se to htjelo reći, nego četiri puta, dva puta u Rijeci, jednom u Puli u sklopu festivala Summer Classics te jednom na gostovanju u Mariboru. Za te četiri, a ne dvije izvedbe (4 a ne 2!), isplaćen je ukupni iznos honorara od 89.000 kuna (a ne 100.000), s time da je honorar za „Toscu“ u Puli plaćen iz vlastitih prihoda festivala Summer Classics, a „Tosca“ u Mariboru uvelike je financirana dodatnim sredstvima Ministarstva kulture i medija za međunarodna gostovanja. Upravo je nevjerojatno da se političarka PGS-a ne samo upliće u umjetničke odluke i kreativno-produkcijske odluke uprave (i to, interesantno, isključivo u Operi), nego pritom i potpuno ignorira izvore financiranja pojedinih segmenata produkcije, u ovom slučaju solističkog honorara. Pa neće valjda PGS ili njegovi informatori u opernom zboru odlučivati čije honorare će financirati Grad Pula ili Ministarstvo kulture, ili publika „Zajčevih“ predstava na gostovanjima u drugim gradovima?
- „… a u matičnoj kući na raspolaganju imamo opernu prvakinju koja “Toscu” pjeva širom svijeta.“
Kristina Kolar, naša sjajna nacionalna prvakinja, u prvoj polovici 2021. nastupala je u glavnoj ulozi Santuzze u operi „Cavalleria rusticana“, a trebala je pjevati i glavnu žensku ulogu u „Operi po Kamovu“ Zorana Juranića, no zbog dugotrajnog bolovanja umjesto nje je ulogu Maje pjevala gostujuća slovenska sopranistica Mojca Bitenc. Kristina Kolar trebala je i u ljeto i u jesen 2021. pjevati iznimno zahtjevnu sopransku dionicu u Verdijevu „Requiemu“ (zbog čega je također za „Toscu“ bila angažirana Maida Hundeling), no obje izvedbe „Requiema“ morale su biti otkazane zbog pandemije. Samo u mandatu Marina Blaževića, Kristina Kolar pjevala je „Toscu“ u Rijeci čak pet puta, pa je angažiranje gostujuće sopranistice (kao i tenora u izvedbama s Maidom Hundeling) bilo motivirano i obnavljanjem interesa publike za već odgledanu predstavu. Tako je uvriježeno u kreiranju opernog programa svugdje u svijetu. U proteklih sedam sezona Kristina Kolar nastupila je u čak devet glavnih i većinom iznimno zahtjevnih uloga (uključiv i naslovne: Tosca, Aida, Norma), a još dvije nisu realizirane njezinom odlukom (Izolda) ili zbog bolovanja (već spomenuta Maja). Usto, nastupala je i u nizu koncertnih programa, pa samo oni koji pojma nemaju o operi mogu misliti da je mogla i više, a da istovremeno ne odustane od niza svojih angažmana „širom svijeta“. Sljedeću opernu sezonu, naslovnom ulogom u operi „Turandot“, otvorit će upravo Kristina Kolar, a zbog težine uloge i njezinih nastupa u drugim kazalištima, alternirat će joj u toj ulozi Maida Hundeling. Ta ista Maida Hundeling upravo ovih dana nastupa u Kraljevskoj Operi u Londonu (Royal Opera House), jednoj od pet najznačajniji opernih kuća u svijetu, gdje se nadamo da ćemo jednom gledati i našu Kristinu Kolar.
- „… U “La Traviati” je, za ulogu Giorgija, angažiran Kevin Greenlaw za što je dobio 100.000,00 kuna, a u našem kazalištu imamo više opernih pjevača, prvaka opere, koji su je mogli iznijeti bez problema…“
Nove netočne teze. Kevin Greenlaw angažiran je za ulogu Germonta, koju je pjevao u Rijeci i na gostovanjima u Zagrebu i Puli čak 11 puta, upravo zato što u ansamblu riječke Opere nema „više opernih pjevača, prvaka opere“ koji bi mogli pjevati tu ulogu. Točno je da imamo samo jednog baritona (jednog, a ne „više“) u ansamblu riječke Opere koji može otpjevati tu ulogu, Roberta Kolara. Međutim, Robert Kolar je istovremeno nastupao u čak tri uloge u drugim produkcijama riječke Opere: „Carmen“, „Cavalleria rusticana“ i „Opera po Kamovu“, te je sam upozorio da ne može istovremeno pripremati tri glavne uloge (u „Cavalleriji rusticani“, „Operi po Kamovu“ i „Traviati“), zbog čega je i bilo neophodno angažirati gostujućeg solista. Taj isti Kevin Greenlaw osvojio je potom i Nagradu publike „Enrico Caruso“ za najbolje ostvarenje gostujućeg umjetnika upravo za ulogu Germonta.
- „… Primjera je još jako puno i svi su oni vrlo simptomatični, a jasno nam govore da se sredstva bespotrebno i iracionalno troše, nabrajala je Mičić Badurina.“
Ako je „primjera još jako puno“ te se „sredstva bespotrebno i iracionalno troše“, nije li neobična da aktualna uprava unatoč svojoj „rastrošnosti“ uspijeva u dvije godine ostvariti preko tri i pol milijuna kuna viška prihoda u odnosu na rashode (točnije: 3.663.473!!!), te kontinuirano sanirati manjak koji je naslijedila? Zna li uopće Mičić Badurina da se ništa od svih tih „bespotrebnih i iracionalnih troškova“ produkcije programa ne plaća iz proračuna Grada Rijeke, dakle niti iz „džepova“ skromnog broja njezinih glasača, jer Grad Rijeka uopće ne podmiruje troškove produkcije programa (izuzetak su bili isključivo EPK projekti u 2019. i 2020. godini). U 2021. i 2022. iz gradskog proračuna izdvojeno je nula (0!) kuna za program Kazališta. Troškovi produkcije programa u najvećoj se mjeri podmiruju iz prihoda od prodaje ulaznica, prihoda od gostovanja, sponzora i, naravno, prihoda iz državnog proračuna, odnosno Ministarstva kulture i medija. S tih adresa nikada nismo čuli da „bespotrebno i iracionalno trošimo“. Štoviše, osigurali smo nove sponzore, a radimo i na modelu dodatnog financiranja iz sredstava Ministarstva. Pa kako, dakle, „bespotrebno i iracionalno trošimo“, ako smo u 2021. ostvarili 78% veće vlastite prihode od ulaznica, gostovanja, najmova i sponzorstava u odnosu na 2020. Od toga 94% su porasli prihodi od ulaznica u odnosu na 2020., a 57% prihodi od najma, sponzorstava i gostovanja.
Kako bi itko mogao glasati protiv takvog izvješća o poslovanju u 2021. godini na sutrašnjem Gradskom vijeću?
- Zamjera se potom „nabujalo administrativno osoblje“, „primjerice u promociji i prodaji: voditelj marketinga, voditelj promidžbe, referent promidžbe, organizator prodaje predstava, referent prodaje i protokola, voditelj programa razvoja publike…
Ono što je možda zbunilo osobe koje su informirale PGS jest činjenica da su od 2016. godine do danas, uslijed nekoliko ciklusa unutarnje reorganizacije, mnoga od već postojećih radnih mjesta preimenovana ili ukinuta, a nova uvedena, kako bi se nazivi i opisi radnih mjesta uskladili s aktualnom jezičnom i poslovnom praksom. Primjerice, radno mjesto „voditelj promidžbe“ nekada je nosilo naziv „upravitelj propagande“. Drugi riječima, svo to „bujanje osoblja“ zapravo je samo – promjena i redefiniranje već i prije mandata aktualne uprave postojećih radnih mjesta. Usto, riječki HNK danas je i vodeća kazališna ustanova u Hrvatskoj i široj regiji po svojim programima razvoja publike, a koji su uvelike financirani iz europskog projekta ADESTE + (Audience Development Strategies for Cultural Organizations in Europe).
- „Rezultat sve te silne administrativne vojske, naglasila je PGS-ova vijećnica, jest pad interesa i posjećenosti kazališnim programa “Ivana pl. Zajca”.“
Nevjerojatno koliko je, samo mjesec dana nakon relativnog kraja pandemije, zlonamjerna i netočna ova teza. Prije pandemije, od 2016. do 2019., bilježili smo stabilan broj publike na svim programima Kazališta (u Rijeci i na gostovanjima): 2016. – 92062 (ne računajući Riječke ljetne noći PLUS koje su te godine objedinile programe svih ustanova u kulturi Grada i Županije); 2017. – 92019; 2018. – 94633; 2019. – 91838 gledateljica i gledatelja.
Uspoređujući odnos dviju pandemijskih godina (sa svim specifičnostima i ograničenjima gledališta zbog protuepidemijskih mjera), također bilježimo rast u 2021.: 2020. – 36550; 2021. – 42268, dakle oko 50 % u odnosu na predpandemijske godine. Idemo i dalje: prvo tromjesečje u 2022. već bilježi značajan rast u usporedbi s istim periodom 2021., tako da smo u 2022. već imali 14.000 gledateljica i gledatelja, dok smo u periodu od siječnja do ožujka 2021. imali njih 7053. Rast bi u navedenom periodu 2022. bio i veći da nismo bili prisiljeni, zbog petog OMIKRON vala pandemije, otkazati mnoge programe u prvom i neke u drugom mjesecu.
- “U vrijeme epidemioloških mjera smanjen je kapacitet gledališta pa je tako maksimalan dozvoljeni broj gledatelja bio 196, ali je čak i taj broj bio prevelik da bi se gledalište ispunilo pa je u prosjeku operu gledalo njih 170, predstave Hrvatske drame 127, a Talijanske drame tek 111.“
U gotovo cijelome svijetu tijekom 2020. i 2021. kazališta su mjesecima, a mnoga i duže od godinu dana bila zatvorena. Kada su otvarana, broj gledatelja bio je u mnogim državama reduciran na 50 i manje. Osim u travnju 2021. riječki HNK je kontinuirano radio, pa smo već u siječnju 2021., prvi u Hrvatskoj i regiji, započeli ponovno izvoditi operne predstave prilagođene epidemiološkim mjerama, nakon gotovo tri mjeseca potpune suspenzije opernog programa. PGS-a manipulira službenim podacima i očito namjerno propušta u izračun prosjeka unijeti faktor promjenjivosti epidemioloških mjera. Nije točno da je maksimalni broj gledatelja tijekom 2021. uvijek bio 196. Mijenjao se nekoliko puta, a mjere su bile naročito kritične za izvedbe opernih predstava i koncerata, pa je tako u nekim periodima u maksimalni broj osoba u zatvorenom prostoru trebalo, pored publike, uračunati i sve izvođače i tehniku, što za operne izvedbe znači i preko 100 izvođača. Također, PGS-ova kalkulacija je promašena jer nije uzela u obzir da se dramske predstave često izvode i u manjim prostorima s manjim kapacitetom, pa je tako izračun prosjeka (broj gledatelja podijeljen s brojem izvedbi) samo relativni pokazatelj popunjenosti gledališta. Kako čitatelji PGS-ova proglasa ne bi posumnjali u točnost kalkulacije prosjeka, potpuno su izbačene brojke o posjećenosti baletnih izvedbi i koncerata. Nevjerojatna je malicioznost, neodgovornost i nekompetentnost kojom se žonglira s brojkama u pamfletu PGS-a.
- „… osim spomenutih u prodaji i promociji, rastao je i broj zaposlenih u administraciji uopće pa imamo: voditelja službe nabave i pravnih poslova, pravnika, referenta nabave, administratora nabave (?), referenta za ljudske resurse…, da ne nabrajam dalje, a ima toga.
Netočno. Nema još „toga“… PGS se očito informirao kod onih kojima nije poznata razlika između optimalne strukture i popisa radnih mjesta te broja izvršitelja, od onoga koji je aktualno aktivan obzirom na raspoloživa proračunska sredstva. Također, u proteklih šest godina mandata aktualne uprave izmijenjen je cijeli niz propisa posebno u poslovima javne nabave, da ne govorimo o nedavno uvedenom, neusporedivo složenijem, ali i potpuno transparentnom aplikativnom sustavu gradske Riznice preko kojeg Kazalište danas obavlja cjelokupno svoje financijsko poslovanje. Uostalom, sve revizije (državna i gradska) još su u 2015. i 2016. upozoravale na kadrovsku potkapacitiranost upravo u službama pravnih poslova, javne nabave, plana i analize te računovodstva, a čak se i sindikalna prvakinja, Ljubica Pilić, svojedobno čudila kako Kazalište do 2016. nije imalo ni sistematizirana niti adekvatno popunjena neka osnovna radna mjesta u administraciji.
- „… koliko je rasla silna administracija nauštrb umjetnika, onih koje gledamo i radi kojih pohodimo kazalište?“
Ovo je retoričko pitanje potpuno promašeno! Administracija uopće nije rasla „nauštrb umjetnika“, što zorno pokazuju brojke zaposlenih u pojedinim segmentima kazališnog kolektiva.
U Operi je 2016. bilo 126 zaposlenih, a krajem 2021. – 125. Napominjemo i da su u tijeku natječaji i audicije za četiri slobodna umjetnička radna mjesta u orkestru, jedno u solističkom ansamblu i jedno u zboru. Na ta se mjesta javilo preko 50 kandidatkinja i kandidata.
U Hrvatskoj drami je 2016. bilo 23 zaposlenih, a krajem 2021. – 21, s time da je nedavno zaposleno još dvoje mladih glumaca.
U Baletu je 2016. bilo 28 zaposlenih, a krajem 2021. – 29.
U Talijanskoj drami je 2016. bilo 13 zaposlenih, a krajem 2021. – 15.
U Tehnici je 2016. bilo 98 zaposlenih, a krajem 2021. – 94.
U svim drugim službama (nazovimo ih – administrativnima), krajem 2016. bilo je zaposleno 28, a krajem 2021. – 7 više, dakle 35. Međutim, razlog povećanju nije „bujanje administracije“ nego nekoliko ciklusa reorganizacije kojima su 2 zapravo umjetnička radna mjesta iz Tehnike prebačena u Ured intendanta (te se formalno vode kao administracija odnosno uprava); 3 zaposlenika su iz Baleta, zbora i Tehnike prešla na druga radna mjesta u kazališnoj administraciji, a preostala jedno (1) radno mjesto u tom „bujanju“ povezano je s provođenjem i administriranjem projekata financiranih iz europskih fondova.
Aktualna uprava toliko je „nekvalitetna“ da je o od 2016. do 2022. riječki HNK iz fondova povukao ukupno 1.553.085 kn za europske projekte, a novih 233.764 eura je upravo odobreno za novi ciklus financiranja iz programa „Kreativna Europa“ (u projektu DECONFINING, 12 partnera iz Europe i Afrike, s ukupnim budžetom od preko 3 milijuna eura!!!), o čemu je PGS-ova političarka mogla čitati nedavno u medijima.
Potpuno suprotno tvrdnjama PGS-a, broj zaposlenih umjetnica i umjetnika u proteklih 6 godina postojano raste, a usto je velika većina umjetnica i umjetnika napredovala u statusima (sporedne uloge – glavne uloge – prvaci), ili su cijelim ansamblima povećavani koeficijenti (kao što je upravo osigurano za cijeli Riječki simfonijski orkestar). Konačno, zar ove brojke ne govore dovoljno same za sebe: na koncu 2016. od 316 aktivnih zaposlenica i zaposlenika (ne računajući neplaćene dopuste, rodiljne ili roditeljske dopuste i dugotrajna bolovanja) imali smo 175 umjetnica i umjetnika, a na koncu 2021. njih 174, s time da je samo u Hrvatskoj drami ubrzo potom zaposleno još dvoje glumaca, a krenula su i zapošljavanja na oslobođena radna mjesta u Baletu i Riječkom simfonijskom orkestru.
- „Recimo, 2016. godine u stalnom je angažmanu bilo zaposleno dvadesetoro glumaca, danas ih je doslovno 13 i pol, odnosno dvanaest plus njih troje na pola radnog vremena.“
Netočno! Kao prvo, nije troje nego samo jedna glumica zaposlena na pola radnog vremena, a to je nacionalna prvakinja Olivera Baljak, koja je po vlastitoj želji ostala na „polovici“ nakon odlaska u mirovinu. Drugo, nije jasno misli li se ovdje na glumački ansambl Hrvatske drame ili Talijanske drame, ili oba? U Hrvatskoj drami trenutno je zaposleno 14 glumica i glumaca (jedna je glumica na porodiljnom, a jedan glumac na dugotrajnom neplaćenom dopustu). Jedna je glumica iz Hrvatske prešla u ansambl Talijanske drame. U Talijanskoj drami djeluje 9 glumica i glumaca, a u tijeku je zapošljavanje nove glumice na mjesto oslobođeno umirovljenjem. Šestoro glumaca i glumica Talijanske drame redovito izvodi predstave i na hrvatskom jeziku. Dakle, trenutno je na tzv. „stalnom angažmanu“ u riječkom HNK-u aktivnih 24 glumaca i glumica. Za usporedbu: HNK Split – 26 glumice i glumca, Osijek – 21, a Zagreb – 40.
- „… poražavajuć je i podatak da je samo prošle godine deset umjetnika otišlo iz orkestra…“
Netočno. Prošle godine nije „10 umjetnika otišlo iz orkestra“ iz razloga za koje se odgovornost može pripisati upravi. Prošle godine troje je glazbenika otišlo u mirovinu, troje je uzelo neplaćeni dopust od godinu dana, od toga dvojica jer su se odbijali pridržavati epidemioloških mjera koje je za javne ustanove odredio Stožer (obavezno testiranje); pet je glazbenica i glazbenika zatražilo sporazumni raskid ugovor o radu zbog prelaska kod drugog poslodavca i na bolje plaćena radna mjesta, a još troje je započelo s rodiljnim ili roditeljskim dopustom. Orkestralne umjetnice i umjetnici u riječkom HNK-u među najslabije su plaćenima u Hrvatskoj. Aktualna uprava u dva je navrata pokušavala povećanjem koeficijenata smanjiti razliku, no povećanja plaća nisu moguća preko proračunskih limita koje ne određuje uprava „Zajca“ nego – uprava Grada. Trajanje natječaja i audicijska procedura za orkestralne umjetnice i umjetnike odvija se tijekom najmanje 3 mjeseca zbog čega je proces zapošljavanja u orkestru neusporedivo duži nego za druge ansamble.
- „… među njima i Igor Vlajnić koji se po svaku cijenu želio maknuti iz “Ivana Zajca” pa se, za osjetno manju plaću, zaposlio u Skradu…“
Sudskom nagodbom povodom sukoba s Umjetničkim vijećem Orkestra još iz 2015., Igor Vlajnić ishodio je zabranu obznanjivanja cijelog slučaja. No, isti Igor Vlajnić u međuvremenu se prometnuo u glazbenog kritičara, pa se pitamo je li – tragom minimuma svijesti o novinarskoj i posebno kritičarskoj etici – svojeg poslodavca, Novi list, obavijestio o konfliktu s tim istim Orkestrom o čijim izvedbama odnedavno revno piše. Također, pozivamo Igora Vlajnića i da sam objavi koji su bili osobni razlozi njegova uzimanja neplaćenog dopusta od godinu dana, tijekom kojih ga je čekalo radno mjesto u Kazalištu, kao i stvarni razlozi zbog kojih mu uprava nije mogla odobriti još jednu dodatnu godinu dana zatraženog neplaćenog dopusta, i čuvati to isto radno mjesto. Bilo bi korektno da za svoj odlazak iz Kazališta ne optužuje upravu koja se javno ne smije braniti od njegovih insinuacija.
- „Danas u orkestru više nema tko svirati pa se za honorar angažiraju umirovljenici.“
Potpuno je bizarna teza da „danas u orkestru više nema tko svirati“. Orkestar upravo izvodi balet „Romeo i Julija“ Sergeja Prokofjeva, a uskoro kreću pripreme za simfonijski koncert „Brahms, Schoenberg“ te obnovu nagrađivane predstave „Tristan i Izolda“ Richarda Wagnera (Nagrada hrvatskog glumišta da najbolju opernu predstavu u dvije protekle sezone; Nagrada „Milka Trnina“). Pred orkestrom su i turneja u Finskoj (Savonlinna Opera Festival), gostovanja u Ljubljani i Puli, sljedeće sezone u Mariboru, Ljubljani, naravno, i Zagrebu (čak dva puta u Koncertnoj dvorani „Lisinski“ i dva puta u Hrvatskom narodnom kazalištu), a od sljedeće sezone krećemo s novim ciklusom snimanja CD-a za europske diskografske kuće (već smo ih snimili pet, sve u mandatima Marina Blaževića, a niti jedan prije!). U proteklih 6 mjeseci angažirana su samo dvojica (2!) umirovljenika kao vanjski suradnici, i to u situacijama kada smo iznenada, zbog pandemije, ostali bez potrebnog broja izvođača. Među tom dvojicom je i legendarni koncertni majstor RSO-a – Romeo Drucker. Zar u PGS-u misle da je Romeo Drucker s prvim danom umirovljenja odjednom zaboravio muzicirati?
- „Zatim, do ožujka 2022. godine Hrvatska je drama u našem kazalištu imala četiri prvaka, ali smo sada spali na jednoga jer su ostali otišli iz svoje kuće”, sipala je žuč Tea Mičić Badurina. (…) Retorički se zapitala zbog čega se sve to događa, zbog čega nezadovoljni umjetnici napuštaju Rijeku, zašto se za velike novci angažiraju glumci, pjevači i ostali sa strane, a ono zaposlenih što je ostalo u HNK biva marginalizirano, želimo li takvo kazalište…?“
Nevjerojatne laži! Hrvatska drama dan-danas ima dva prvaka i dvije prvakinje (Tanja Smoje, Jelena Lopatić, Dražen Mikulić i Denis Brižić), kao što ih je imala i do ožujka 2022. Žučljiva Tea Mičić Badurina potpuno nepotrebno i neutemeljeno obmanjuje javnost i konstruira dojam da glumice i glumci bježe iz „Zajca“, i to samo nekoliko tjedana nakon što smo predstavili cijelu novu klasu mladih glumica i glumaca koji su nedavno diplomirali na glumačkoj školi Sveučilišta u Rijeci.
U riječkom HNK-u na današnji dan djeluje 175 stalno zaposlenih umjetnica i umjetnika, isto koliko i krajem 2016. Za razliku od drugih nacionalnih kazališta, u riječkom HNK –u nema umjetnice ili umjetnika koji tijekom sezone nisu kontinuirano u procesu proba ili izvedbi. Postoji samo jedna iznimka u Hrvatskoj drami i jedna u Talijanskoj drami. Riječ je o glumcu i glumici koje, unatoč svim naporima ravnateljice i ravnatelja, većina redateljica i redatelja odbija angažirati u svojim predstavama. Tijekom pandemijske 2020. i 2021. naročito su operne solistice i solisti imali duže periode u kojima nisu smjeli (operno pjevanje smatralo se izvedbom visokog stupnja rizika od zaraze), ili zbog zdravstvenih razloga neki nisu mogli redovito nastupati. Kao i u svakom Kazalištu na svijetu, naravno da postoje oni koji smatraju da bi trebali pjevati ili glumiti ove ili one, naravno uvijek glavne uloge, te biti prvakinje i prvaci. U riječkom HNK-u o podjelama uloga odlučuju umjetnički i stručni kriteriji, a ne lobiranje, spletke i kuloarska korupcija. Gostujuće umjetnike angažira se samo kada je apsolutno neophodno, a i tada uvijek prednost imaju hrvatske i posebno riječke umjetnice i umjetnici. Ima li PGS nešto protiv legendarne Neve Rošić i nezaboravne Mire Furlan, protiv Zrinke Kolak-Fabijan, Elis Lovrić, Giorgia Suriana, Dubravke Šeparović Mušović, Diane Haller, Emilije Rukavine?
- „Trenutačno su u fazi i postupci što su ih zaposlenici kojima je Blažević uručio otkaze o radu pokrenuli pred sudom. U svom izviješću Blažević spominje tek dva puta po 2.500,00 kuna mogućih troškova u slučaju gubitka spora.“
Tijekom već skoro šest godina mandata, intendant Blažević potpisao je tri izvanredna otkaza ugovora o radu (sva tri zbog neopravdanih nedolazaka na radno mjesto; u jednom slučaju radnik je naprosto – nestao), osam poslovno uvjetovanih otkaza ugovora o radu (uz ponudu drugog radnog mjesta ili otpremninu), te pet otkaza ugovora o radu zbog neudovoljavanja na probnom roku, a zajedno s ravnateljicama i ravnateljima odlučio je da jedanaest ugovora o radu na određeno vrijeme, sukladno odredbama Zakona o kazalištima, neće biti obnovljeno, što nisu otkazi, premda ih neupućeni tako „evidentiraju“. Do sada nije izgubljen niti jedan radni spor iz mandata aktualne uprave, čak niti na općinskom sudu. Od četiri aktivna radna spora, kod dva se radi o izvanrednom otkazu dvojici zaposlenika koji su neopravdano izostajali s radnog mjesta. Smatraju li u PGS da bi osobe koje ne dolaze na radno mjesto i dalje trebale biti plaćane iz proračuna Grada?
- “Razvidno je da se javni novac, a HNK “Ivana pl. Zajca” građani ovoga grada plaćaju 50-ak milijuna kuna godišnje, troši neracionalno…“
Netočno! Kako je moguće da političarka PGS-a promaši iznos sredstava u proračunu Grada namijenjenih HNK-u za, ni više niti manje, nego 8.000.000 kuna!?!?
- „… jasno je i da su međuljudski odnosi ili odnosi intendanta s velikim dijelom zaposlenika duboko narušeni što uzrokuje odljev umjetnika u druge sredine… „
Koliko je umjetnika političarka PGS-a uopće intervjuirala pa da može govoriti o „velikom dijelu zaposlenika“? Je li razgovarala s nacionalnom prvakinjom Oliverom Baljak? Je li joj Kristina Kolar ispričala kako se dvoje intendanata danima usklađuje kako bi joj omogućili da u mjesec dana nastupi u dvije premijerne operne produkcije u dva nacionalna kazališta? Je li razgovarala s prvakinjama kazališta Leonorom Surian i Anamarijom Knego? Je li razgovarala s prvakinjama drame Jelenom Lopatić i Tanjom Smoje, ili prvakom drame Aleksandrom Kajom Cvjetkovićem? Je li intervjuirala koncertnog majstora Antona Kyrylova, ili Petra Kovačića, Mateja Pavića, Ivana Vagroša, Luciju Kovačević, Pedra Rosenthala Campuzana, Antonia Ceravola, Alessandra Saraconia, Antonija Hallera, ako uopće zna tko su oni; ili šefa-dirigenta Valentina Egela, ako je ikada bila na nekom koncertu Riječkog simfonijskog orkestra? Što su joj rekli, ako uopće zna tko su, prvaci Baleta Michele Pastorini, Nicola Prato, Maria Matarranz de las Heras, Valentin Chou, Tilman Patzak, Ksenija Krutova, Marta Kanazir?
Nevjerojatno je da PGS govori o „odljevu umjetnika u druge sredine“ tek nekoliko mjeseci nakon što se preko 500 plesnih umjetnika i umjetnica iz cijeloga svijeta prijavilo na audiciju za 2 mjesta u riječkom Baletu. U međuvremenu, pored inicijalno planiranih samo dvoje, zaposlili smo dodatnih dvoje u naš baletni ansambl (dođite pogledati „Romea i Juliju“ pa ćete ih sve vidjeti), a u Riječki simfonijski orkestar uskoro dolazi nova trombonistica čak iz Japana, koja će se pridružiti nedavno zaposlenim glazbenicima i glazbenicima iz Italije, Portugala, Azerbejdžana i naravno – Ukrajine. U tijeku je najveća smjena generacija u „Zajcu“ još od osamdesetih i ranih devedesetih godina, a internacionalni sastav naših ansambala nikada nije bio tako raznolik. Riječki HNK danas doista utjelovljuje ideju Rijeke kao „luke različitosti“ i može biti na ponos građankama i građanima našeg Grada i Županije, pa i cijele Hrvatske. O svome Gradu „Zajc“ ne govori samo (u) svome gradu, nego i – više nego ikada ranije – u cijeloj regiji, Europi i svijetu. Pred nama su gostovanja i koprodukcije diljem Hrvatske (Zagreb, Osijek, Split, Pula, Karlovac, Hvar, Šibenik, Varaždin…), u Sloveniji, Crnoj Gori, Finskoj, Italiji, Češkoj, Njemačkoj, Grčkoj, Senegalu, Argentini, Čileu. Je li problem možda u tome što postajemo preveliki, što gledamo predaleko, i što mislimo preduboko?
