Novogodišnji koncerti, od kojih je svakako najpoznatiji onaj iz Beča, odavno su postali popularnim dijelom novogodišnjih proslava, a udomaćili su se i u Rijeci, gdje se već mogu smatrati tradicijom kazališne glazbene produkcije.
Ove godine, Orkestar Opere HNK-a Ivana pl. Zajca, pod ravnanjem svog novog šefa dirigenta Yordana Kamdzhalova, pripremio je seriozni program djela Smetane, Bizeta, Mascagnija, Borodina, Enescua, Elgara, de Falle i Johanna Straussa ml., koji svakako opravdava svoj naslov “Putujemo Europom”.
Programski vrlo šarolik, s ozbiljnim simfonijskim ostvarenjima poput Smetanine Vltave, baletnim insertima kao što su Polovjecki plesovi iz Borodinova Kneza Igora ili Ples vatre iz de Falline Ljubavi čarobnice, ovaj je program bio dopunjen i popularnim ulomcima iz Bizetove Carmen, spojenim u prvu suitu Carmen, zahvaljujući njegovu prijatelju i suradniku Ernestu Guiraudu, koja je objavljena tek nakon skladateljeve smrti. Vrlo strastveni tumač Bizeta, dirigent Yordan Kamdzhalov, vratio se operi Carmen na samom kraju koncerta, izvevši kao posljednji “bis” i popularnu uvertiru. Time je, uz divni Intermezzo iz Cavallerie rusticane Pietra Mascagnia, u glazbenom pogledu dosegnut vrhunac ove koncertne večeri. Obogatili su je još dva izrazito folklorno inspirirana djela, prva Rumunjska rapsodija Georgea Enescua i brza polka Eljen a Magyar, neizostavnog Johanna Straussa juniora, čijim je poznatim valcerom Bečka krv službeni dio programa bio doveden kraju. Program je bio začinjen i s ponešto svjetlucavog kolonijalnog sjaja prvog od šest marševa iz op. 39 “Pomp and Circumstance Military Marches” Edvarda Elgara.
Ako se uzmu u obzir kontekst događanja i prepuna dvorana kazališta, orkestar se držao vrlo dobro i sve su sekcije pokazale svoju dobru formu, premda ne uvijek i u potpunosti usklađen u volumenu zvuka i zajedničkom muziciranju.
No ostaje činjenicom da su posebice drveni puhači (prva flauta, prva oboa, klarineti i fagoti) uz moćne “limenjake” svoj dio posla obavili besprijekorno, kao i harfistica orkestra Vlasta Hribar Barković. Vrlo angažirani gudači bili su ipak u malom disbalansu s količinom zvuka ostatka orkestra.
Meni osobno, u ovom je ozbiljno koncipiranom programu manjkao ljudski glas, kao neka dodatna kvaliteta boje, mekoće i ljepote. Istina je da se u većini novogodišnjih koncerata, pa tako i u bečkom, vokalni solisti rijetko angažiraju, no s obzirom na riječku opernu tradiciju, sigurna sam da je to moglo dodatno animirati, na ovom koncertu prilično suzdržanu riječku publiku.
Kakav lijepi Puccinijev arioso, primjerice “O mio babbino caro”, a da se i ne spominje neka Verdijeva arija (pa i Riječanin Ivan Zajc bio bio dobrodošao s ulomkom iz neke od svojih “talijanskih” opera !), lijepo bi se uklopili u program.
No pravi model riječkog novogodišnjeg koncerta još je na putu traženja i vjerojatno će se tek iskristalizirati kroz višegodišnju praksu.
Kako bilo da bilo, mnogo pozitivnog naboja i lijepih emocija pratilo je ovaj koncert, koji će, izgleda i svoje tri reprize zabilježiti pred prepunim gledalištem.
Sponzore se, u pravilu u ovakvim napisima ne spominje, no nema dvojbe da je svečanoj atmosferi novogodišnjeg koncerta kao društvenog događanja pridonijela i Poljoprivredna zadruga VRBNIK, osiguravši posjetiteljima degustaciju svoje čuvene Zlatne Vrbničke žlahtine.
Cheers!
Bosiljka Perić Kempf
Partner Novogodišnjih koncerata:
