Pred sam kraj sezone orkestar Opere HNK Ivana pl. Zajca pružio je riječkoj publici nesvakidašnji susret s poznatim, no u nas dosta rijetko izvođenim djelima. Riječ je o Dvostrukom koncertu za violinu, violončelo i orkestar u a-molu Johannesa Brahmsa i Petoj simfoniji u Es-duru Jeana Sibeliusa, u kombinaciji s uvodnom skladbom programa, simfonijskom pjesmom Ad Astra, dirigenta večeri Villea Matvejeffa.
Kako su i solisti, violinist Jukka Merjanen, te violončelist Tuomas Ylinen također Finci, može se govoriti o koncertnoj večeri koja je na impresivan način predstavila finsko glazbeno stvaralaštvo i finske glazbenike. U cijelom programu, između jedne suvremene skladbe (Ad Astra) i vjerojatno najpopularnije simfonije klasika finske glazbe Jeana Sibeliusa, savršeno se uklopio Johannes Brahms sa svojim Dvostrukim koncertom, kao jedan od predstavnika njemačkog kasnoromantičarskog stila druge polovine 19. stoljeća. Njemačka glazba spomenutog razdoblja imala je velik utjecaja na Sibeliusov skladateljski razvoj, a njeni su odbljesci čujni i u skladbi Villea Matvejeffa.
Spoj suvremenog finskog stvaralaštva i izvrsnih interpreta
Riječka je publika do sada upoznala Matvejeffa kao izvrsnog dirigenta, no ovaj ga je koncert predstavio i kao nadahnutog skladatelja. Priloživši vlastiti komentar o skladbi inspiriranoj slikom Ad Astra A. Gallen-Kallele, Matvejeff je, neovisno o snažnom izvanglazbenom poticaju – glazbenim izričajem oslonjenim na tonalitetna uporišta i finim osjećajem za orkestralni kolorit – ostao na tragu tradicije simfonijske poeme (koju je inaugurirao prvak romantičarske novonjemačke glazbene škole Franz Liszt) i transparentnosti orkestralnog zapisa čiji je korijen u briljantnoj instrumentaciji Richarda Straussa. Jednog od velikih uzora samog Jeana Sibeliusa!
Spajajući uzorak suvremenog finskog stvaralaštva s izvrsnim finskim interpretima, poput spomenutih solista Merjanena i Ylinena u Brahmsovu Dvostrukom koncertu za violinu i violončelo, uz Petu Sibeliusovu simfoniju, kao primjer majstorova možda ipak najuspjelijeg simfonijskog ostvarenja i jednog od vrhunaca simfonijske glazbe prve polovine 20. stoljeća, Matvejeff je programski, sadržajno i interpretativno realizirao koncert za pamćenje. Zanimljiv, seriozno pripremljen i nadasve dojmljiv!
Izniman glazbenik: i dirigent i skladatelj
Orkestar riječke operne kuće se evidentno dobro osjeća pod ravnanjem Villea Matvejeffa, što se i ovoga puta očitovalo u sabranosti i angažiranosti muziciranja svih sekcija.
Oba solista u Brahmsovu koncertu svakako su pridonijela tom općem dojmu: bili su sigurni, usklađeni i elegantno opušteni u izvođenju svojih dionica. Matvejeff se ponovno dokazao kao dirigent velikog formata, a izvedba njegove skladbe samo je upotpunila sliku glazbenika iznimne darovitosti i izvrsnog školovanja, ukratko sliku kompletnog muzičara, koji nas svakim nastupom oduševljava svojim temperamentom, znanjem i muzikalitetom.