U Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u petak 17. svibnja u 19 i 30 sati premijera je predstave „Leica format” u produkciji Hrvatske drama u suradnji s Talijanskom dramom i studijem Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Predstavu je prema istoimenom romanu Daše Drndić za scenu adaptirao Goran Ferčec, a režirala Franka Perković.
Na konferenciji za novinare intendant riječkog Kazališta Marin Blažević, prije predstavljanja nove premijere Hrvatske drame, istaknuo je kako je upravo ova umjetnička grana najizloženija negativnoj kritici lokalnih medija te sudu kako zaostaje za ostalim programima riječkog Kazališta. „ Prateći način na koji su predstave Hrvatske drame primljene u široj regiji, ovaj nesporazum postaje mi posve neobjašnjiv i neshvatljiv. Predstave kao što su Michelangelo, Woyzeck, Mizantrop, Predsjednice i ostale, ne doživljavaju samo sjajne kritike, nego i ovacije publike gdje god gostuju.
I naši podaci nedvojbeno pokazuju da velika većina publike u Rijeci itekako prati i cijeni sve ono što Hrvatska drama producira. Od početka ove sezone, Hrvatska drama imala je preko 100 izvedbi, a pratilo ih je više od 25 000 gledateljica i gledatelja dok prihod od prodaje ulaznica za te programe u istom razdoblju iznosi preko milijun kuna”, kazao je intendant riječkog Kazališta. Govoreći pak o predstavi „Leica format“, istaknuo je: „Leica format” najavljena je sloganom „Rijeka u predstavi – predstava o Rijeci”. Postali smo svjesni, osluškujući upravo našu publiku, da bismo trebali postaviti predstavu koja se bavi lokalnim temama, našim gradom, njegovim građanima i građankama. Učinilo nam se da je nakon velikih predstava koje su se u povijesti našeg Kazališta bavile Rijekom, kao što su „Vježbanje života” i „Karolina Riječka”, došlo vrijeme da na scenu postavimo i predstavu koja kritički govori o našem gradu, drugačije od uvriježenih mitova koji se uz njega vežu. To je izazov što smo ga prihvatili kao kazalište koje ne želi biti samo odraz društva nego i kritički odraz tog društva i zajednice u kojoj djeluje.“
Ravnateljica Hrvatske drame Renata Carola Gatica nadovezala se rekavši kako riječko Kazalište otvara dijalog sa svojom publikom. „Slušamo publiku, otvaramo dijalog s njom, razgovaramo, s njima smo i na društvenim mrežama, a ovom predstavom činimo i korak dalje. Vrijeme je da Rijeka govori o Rijeci na specifične načine. Dugo nisam sjedila u gledalištu i imala osjećaj da se predstava obraća baš meni, da sam sugovornik predstave, kao što je sada slučaj s predstavom „Leica format“. A živim u Rijeci samo godinu dana! Mogu misliti kako će se osjećati oni koji su ovdje cijeli život ili već generacijama. Ova predstava će na razini Hrvatske predstavljati Rijeku kao grad koji o sebi može govoriti suvremeno i pametno, pa i na ženski način”, kazala je ravnateljica Hrvatske drame.
Dramaturginja Hrvatske drame i dramaturginja predstave Nataša Antulov kazala je: „ Čast nam je na scenu postavljati tekst jedne od najznačajnijih europskih književnica, Daše Drndić. Riječ je o vrlo kompleksnom romanu, teškom za adaptaciju, a time i za postavljanje na scenu, no, samim time i genijalnom. Dugo smo tražili tko bi se uhvatio u koštac s njim. Kraj potrage vremenski se poklopio, nažalost, i s krajem autorična života, a jako bismo voljeli čuti što Daša ima za reći o poslu kojeg smo napravili. Nadamo se da će publika prepoznati koliko je ova predstava velika i koliko je Dašin tekst važan za sve nas.”
O suočavanju s velikim djelom i adaptaciji romana „Leica format” govorio je Goran Ferčec: „Htio bih da se osvijesti odnos Daše Drndić i Rijeke koji su u jednom trenutku postali nerazdvojni par. Zašto je ona izabrala Rijeku? Vjerojatno zato što je Rijeka bila otvoreno mjesto i ničime označeno, odnosno mjesto gdje je mogla biti outsajderica, bez svih veza koje život i povijest nose. Ovdje je bila samo Daša, imala je čisti pogled i perspektivu na ono što je bilo i ono što dolazi. Outsajderska pozicija za nju je značila poziciju one koja kritički promišlja ovaj grad, ljude, povijest itd. Rekao bih da je ‘Leica format’ njen najriječkiji roman. No, nije lagan ni za čitanje ni za razumijevanje, pa prema tome ni adaptacija nije jednostavna, a ni predstava ne može pratiti tradicionalni linearni narativni pravac. Trebalo je dramaturški pronaći tri, četiri najjače jasne linije, kičme romana. Trebalo je pronaći scensku logiku u onome što ni po čemu nije scensko.
Trebalo je imati hrabrosti za adaptaciju, režiju i scensko postavljanje ovako kompleksnog materijala. HNK Zajc donio je hrabru i važnu odluku”.
Redateljica Franka Perković kazala je kako do sada nije radila ni u ‘Zajcu’ ni s ansamblom Hrvatske drame, a znala je samo kako ovaj ansambl svi smatraju najboljim ansamblom ne samo u Hrvatskoj nego i u regiji. „Naišla sam na izuzetne profesionalce, slobodne u svojoj umjetnosti. Beskrajno su me inspirirali. Ovu predstavu mogla bih napraviti samo s njima ili s ansamblom ZKM-a, to su jedina dva ansambla spremna za susret s ovako zahtjevnim poslom. Trebamo moći prepoznavati ono što je zaista dobro, vrijedno i kvalitetno, a to ansambl Hrvatske drame jest. Osjećam da ovaj grad nije svjestan koga i što ima. Nakon što se pročulo da radimo ovu predstavu, pričalo se da je neprihvatljivo što mi, koji nismo iz Rijeke, radimo predstavu o Rijeci, te pitalo zašto se Dašino djelo u kojem ona ‘pljuje’ po Rijeci postavlja na scenu ‘Zajca’. Daša je bila brutalno iskrena, govorila je otvoreno o svemu što je vidjela, provocirala je dijalog, zato što joj je bilo važno, jer joj je bilo stalo! Ali jednako bi pisala i o bilo kojem gradu u kojem bi živjela. Međutim, Daša je izabrala Rijeku, odlučila je živjeti ovdje, a ne negdje drugdje”, kazala je redateljica te zaključila „Ova predstava je ljubavna priča Daše i Rijeke, sa svime onime što ljubav podrazumijeva. Ona je brutalna, gruba, ponekad nepodnošljiva, ali i izrazito lijepa”.
Tanja Smoje u ulozi Nje, autorice Daše Drndić, rekla je: „Sve više osjećam stapanje s Dašom Drndić. Sretna sam što mogu biti medij kroz koji će njene riječi doprijeti do publike”.
Scenski pokret radila je Ivana Kalc koja je kazala: „Ovaj roman čita se u jednom dahu, istovremeno otvara jako puno prostora za vlastito razmišljanje i stvaranje introspekcija. Dobila sam težak zadatak kako na scenu postaviti ovaj grad”.
„Na Frankin prijedlog napravili smo soundtrack predstave koji je i soundtrack grada. To je ljubavna tema Daše i Grada, u jednom je trenutku dobro, a u drugom nije”, kazao je skladatelj Josip Maršić.
Reprize predstave na rasporedu su 18., 29., 30. i 31. svibnja te 14. lipnja.