U srijedu 5. kolovoza u HNK Ivana pl. Zajca izveli smo dokumentarnu predstavu “Drugi rat“, u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem i Documentom – Centrom za suočavanje s prošlošću.
Pet žena različitih nacionalnosti ispričalo je svoje ratne priče. Unatoč svim medijskim pritiscima i agresiji kojom je radikalna desnica pokušala spriječiti izvedbu, ove žene nisu se povukle i hrabro su odlučile podijeliti s nama svoja potresna sjećanja na ratne dane.
U nastavku pročitajte govor Bojana Glavaševića, pomoćnika Ministra branitelja Republike Hrvatske, kojim smo započeli dokumentarnu predstavu “Drugi rat”:
“Rat je najgora stvar koja se može dogoditi čovjeku. Širi smrt. Uništava imovinu. Pali domove. Ali nije najgori zbog toga. Najgori je jer čovjeku oduzima ljudskost. Dok vas dojučerašnji dobar susjed preko nišana tjera iz doma, ne osjećate se kao ljudsko biće. Istovremeno, svjesno ili nesvjesno, i taj čovjek gubi svoju ljudskost. Ne osjećate se kao ljudsko biće niti u progonstvu, nagurani u 15 kvadrata hotelske sobe s dvoje ili više članova obitelji. Ljudi koji su bili u zatočeništvu u logorima, žrtve seksualnog nasilja u ratu, svi govore – “nisam bio gospodar svog tijela, nisam se osjećao kao čovjek”. Ali rat dehumanizira dugoročno. Nakon nekog vremena, otupimo na svjedočanstva žrtava. Važemo, mjerimo, brojimo. Sudimo prije nego što čujemo. Zatvaramo se, i kao pojedinci i kao društvo. Zato je rat najgori. Jer čovjeku oduzima ono najvrijednije: ljudskost. O ratu trebamo govoriti i trebamo se sjećati rata. To trebamo činiti zbog nas koji smo rat preživjeli, zbog ukradenih djetinjstava, školskih godina provedenih u skloništima i studentskih dana provedenih u rovovima. Trebamo to činiti i zbog onih koji nisu dočekali završetak rata i novi početak jer ih tako čuvamo od zaborava. Na kraju, a zapravo najvažnije, trebamo to činiti zbog onih koji rat nisu doživjeli i nemaju vlastite uspomene na patnju i bol. I dobro je da nemaju – na taj način u njihovim srcima ostaje više mjesta za ljubav, neiskvarenu i ničime uvjetovanu. Jedino takvi ljudi mogu izgraditi svijet bez
rata. Trebamo se sjetiti suosjećanja, ljudskosti, junaštva u vremenu koje je ljudskost oduzimalo, i trebamo se sjetiti žrtava. U ratu samome nema ničeg dobrog. Dobrote ima samo u ljudima. Zato se, u biti, i ne sjećamo rata, nego ljudi.”
Bojan Glavašević