SAMO MOZART

Kako vi doživljavate Mozarta i njegovu glazbu? Što ima Mozart, a što nema nitko drugi? Susretali ste se s njim i kao violist i kao dirigent.

Mozart je jedinstven. Kompozitor koji može biti lagan, šaljiv i izrazito ozbiljan i sve to s jednakom genijalnošću. Dok sam svirao, uvidio sam njegovu veličinu u pisanju za instrument koje je besprijekorno. Naime, kompozicija koju bi napisao za određeni instrument bi pomogla da instrument, bila to viola, violina ili bilo koji drugi, procvjeta. To je kao da instrument prolazi kroz „zlatno doba”. Sviraču je puno teže to postići, jer kod Mozarta se sve čuje i sve se vidi. Izrazito je transparentan i nema se gdje sakriti. Vrlo je jasan i nema puno prostora za pojedinca ili orkestar da unese nešto svojega jer bilo kakav pomak može rezultirati „romantičnim” Mozartom koji isto tako dobro zvuči, ali se izgube ta njegova lakoća i lepršavost. Genije kakvog nismo niti ćemo više doživjeti.

Kako doživljavate Riječki simfonijski orkestar? Kako je došlo do suradnje?

Maestro Egel me pozvao i ovim putem mu se od srca zahvaljujem. O Riječkom orkestru sam slušao još od malih nogu od Mo. Voltolinija koji je bio na angažmanu u Rijeci. U zadnje vrijeme sve pratim preko interneta i moram kazati kako sam jako impresioniran te se žarko veselim radu s orkestrom.

Ako se ne varam, vaša se ljubav prema dirigiranju rodila ispred pulta, s violom u ruci i pogledom prema maestru Dešpalju. Čime vas je nadahnuo?

Maestro Dešpalj je bio inspiracija kakvu svaki glazbenik može poželjeti. Jedinstven u svakom pogledu, ali najviše u umjetničkom. Izuzetan talent, umjetnička duša i čovjek. Uz malu dozu humora krenula bi iz njega velika motivacija i na taj način bi se svaki glazbenik u orkestru oslobodio i predao njegovom vodstvu. Kod njega je sve izgledalo tako lako, međutim u dirigiranju je najteže postići da sve bude lako i prirodno. On je to mogao. Kod njega bih uvijek mogao naići na savjet i to ne savjet koji bi riješio problem ili umjetničku dilemu, nego savjet koji bi me uputio na put razmišljanja kojim bi kad-tad sâm došao do odgovora. Ponekad bih mu samo trebao čuti glas preko telefona i već bih znao odgovor na pitanje. Toliko je nadahnuće on bio. Nažalost, više ga nema, ali njegov je rad itekako prisutan u svim orkestrima Republike Hrvatske i svi ga se rado sjećaju.

Što volite kod dirigiranja? Svatko razvije svoj način, pristupa jedinstveno. Kakav je vaš način funkcioniranja s orkestrima, pripreme, probe i koncert? Motivacija, emocije…

Dirigiranje je iznimno kompleksna profesija. Najviše zbog opasnosti da se dirigent bavi samo samim sobom. Da objasnim. Što više iskustva imam i što se više razvijam, dolazim do zaključka da je dirigiranje zapravo čista psihologija. Naime, dirigenti nisu napisali djelo niti ga izvode. Kada se prijeđe preko toga onda zaista ostaje sloboda za slušanje svega što se događa oko vas. Ne samo glazbe nego i riječi. Tu dolazi do pristupanja glazbenicima kao ljudima kojima treba inspiracija da taj dan daju sve od sebe i da budu slobodni. Može se reći da treba biti profesionalan, ali mi glazbenici ipak djelujemo emocijama pa mi nekako taj pridjev ne odgovara. Na kraju je najvažnije imati zadovoljan orkestar pred sobom i paziti da se izvodi što je kompozitor zamislio uz neke svoje male dodatke koji ne smetaju ili ne mijenjaju kompoziciju.

Često surađujete s orkestrima u zemlji i inozemstvu. Kada dolazite prvi put pred brojne glazbenike orkestra koje prvi put susrećete i kojim ćete ravnati, kakav je to osjećaj?

Zapravo, vjerovali ili ne, gdje god došli glazbenici su univerzalni. Najviše me veseli tišina na probi, jer to onda govori koliko vas slušaju. Uglavnom, razlike se prepoznaju u mentalitetu samog orkestra i zemlje u kojoj se nalazite. Svi orkestri jednako „grizu”, ali način kako doći do toga je drugačiji. Svakako jedina osoba koja se tu prilagođava jest sâm dirigent. Dirigent si može jako puno olakšati ako se približi orkestru tako da ga razumiju (ne samo jezik nego i način govora) i na taj način doći do željenog rezultata. Glazba je univerzalna i nema prepreka pa se odnos najbolje njeguje dok se stvara glazba. Osjećaj je predivan gdje god došli, jer osjećate novu energiju. Kod svakog orkestra najviše nauči dirigent. Energija koja se postiže za vrijeme proba već priprema dirigenta za neki novi put. Kako energetski tako i bojom samog orkestra. Konkretno meni je najdraže na prvoj probi slušati boju koja je kod svakog orkestra jedinstvena.

Maestro Hut, zašto umjetnost, zašto glazba?

Zato što dira. Dirnula me kada sam bio dijete, kao što je dirnula svih koji su se odlučili biti glazbenici. Zapravo je umjetnost oduvijek služila tome da čovjek bude olakšan, uzvišen i slobodan. Previše je materijalnog na ovom svijetu i zato umjetnost, konkretno glazba, podsjeća ljudski rod da smo više od onoga kako se možda ponekad osjećamo. Mi smo slobodna bića, željna inspiracije, željni utjehe i slobode. Glazba to pruža. Kako nama koji je izvodimo, jednako tako i publici. Glazba je tu da nam pomogne u našim dnevnim brigama, da ne zaboravimo biti sretni, mirni i imamo više empatije. U današnjem svijetu materijalizma i nažalost kritičnom nedostatku empatije, treba što više ljubavi i razumijevanja. Mi glazbenici to možemo prenijeti kroz kompozitorove note i svoje emocije. Nitko od nas ne može toliko dobro to izgovoriti koliko glazba može pokazati i pokloniti.

Što vam je bitno pružati publici?

S akademske pozicije, informaciju što ju je kompozitor htio reći. Zbog toga se trudim biti što vjerniji partituri i na taj način pokušati biti kompozitorov ambasador (ponavljam, sa svjesnošću da nisam ja to napisao). S umjetničke pozicije želja mi je najveća postići momentum gdje orkestar poklanja paletu boja koje publici pomažu zaboraviti svoje trenutne brige i zajedno s nama krenuti u neki drugi svijet. Publika je nama inspiracija, a oni primaju produkt baziran na toj inspiraciji. Kao neki začarani krug jedno ne ide bez drugoga. Siguran sam da dok sluša glazbu, ona djeluje na osobu. Liječi, smiruje – što god treba. Čovjek lakše prima glazbu nego riječ. Stoga, najviše želim da svi u gledalištu budu rasterećeni i zadovoljni nakon koncerta, uz osmijeh, i da to podijele sa svima koje sretnu na putu do kuće.

Razgovarala Andrea Labik

Mozart ima posebno mjesto u srcima publike. Mozart je čudo. Pomalo je ludo što se dogodi svaki put kada slušam njegovu glazbu… uvijek iznova zadivljen sam koliko je Mozartova glazba velika i koliko – jednostavna. U jednostavnosti je majstorstvo. I drugi su se skladatelji trudili skladati jednostavno, ali nitko nije kao Mozart. Program koncerta odličan je presjek njegovog rada, od uvertire operi „Don Giovanni”, preko božanstvenog Drugog koncerta za flautu do najslavnije Četrdesete simfonije koju publika uvijek ponovno voli čuti na koncertima.

Po prvi put s nama surađuje maestro Ivan Hut, ravnatelj Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Važno je da dolaze i nova lica pred Riječki simfonijski orkestar, a i pred publiku.

Solistica na koncertu „Samo Mozart” je naša izvrsna, prekrasna Lucija Kovačević na flauti. Raduje me što će stati na pozornicu pred publiku kao solistica. To je kontinuitet kojega smo željeli zadržati: važno je da publika bude svjesna tko je u njihovom gradu i u njihovom orkestru, tko svira operni, simfonijski, koncertni program i da ih se to cijeni. Sve nas želim ohrabriti da budemo ponosni na ono što imamo.

Razgovarala Andrea Labik

Austrijski skladatelj Wolfgang Amadeus Mozart (1756. – 1791.) najpoznatija je ličnost glazbe druge polovice 18. stoljeća, jedinstveni skladatelj koji za kratkog života ima golemi opus od 626 djela. Ugled je stekao i kao skladatelj i kao interpret. Vrlo brzo nakon smrti djela su postala slavna, uvršten je među najizvođenije skladatelje na svijetu. Mozartovo skladateljsko djelovanje obuhvaća crkvenu glazbu (16 misa, rekvijem, misni stavci, druga vokalna i instrumentalna djela), raznovrsnu scensku glazbu (među kojima su 22 opere, glazba za igrokaze i dramatske kantate – neke su od njih nedovršene; baleti, mnogobrojne pojedinačne arije, dueti, scene i ansambli uz orkestralnu ili glasovirsku pratnju), manje vokalne forme (pjesme, kanoni) i mnogobrojne orkestralne skladbe (41 simfonija, divertimenti, orkestralni stavci i dr.), plesnu glazbu za različite sastave, koncerte i koncertne stavke, od kojih su neki zagubljeni (27 glasovirskih koncerata, 5 violinskih, 13 koncerata i koncertantnih simfonija za puhaća glazbala), komornu glazbu (pretežito gudačke kvartete i sonate za violinu i instrument s tipkama) te glasovirska djela (sonate, varijacije) itd. Prema izvorima (mnogo podataka potječe iz sačuvane korespondencije) skladao je brzo i lako. Najčešća metoda kojom je skladao sastojala se od toga da djelo dovrši u glavi, a tek potom ga zapiše. Unatoč uspjesima, skladatelj upada u siromaštvo i bijedu, umire iscrpljen u 35. godini i pokopan je u zajedničku grobnicu siromaha.

Mozartova je glazba u najvećem dijelu prožeta životnom vedrinom i optimizmom, dok u njegovim najzrelijim orkestralnim i instrumentalnim opusima, za što je izvrstan primjer Četrdeseta simfonija, do izražaja dolaze izvanredno ocrtane tragične strane ljudskih emocija. U Mozartovoj glazbi u središtu zanimanja je čovjek, sa svim svojim nijansama, očita je do savršenstva izbrušena briljantna sposobnost genija, čuda od djeteta što nakon toliko stoljeća oduševljava jednostavnom, majstorskom glazbom bez premca.

Priredila Andrea Labik

Po narudžbi praške Opere skladana je snažna glazbena drama s jasno profiliranim likovima originalno naslovljena „Kažnjeni razvratnik ili Don Giovanni” / „Il dissoluto punito ossia il Don Giovanni”, dramma giocoso u dva čina. Mozartova opera praizvedena je trijumfalno u Pragu, u Narodnom kazalištu grofa Nostitzschea, točno prije 235 godina, na današnji dan, 29. listopada 1787. godine. Libreto je prema staroj španjolskoj priči napisao Talijan Lorenzo Da Ponte, a dramatična i napeta, i komična i tragična, opera je jedno od središnjih djela Mozartovog opusa. Opera je postigla veliki uspjeh i ostala je jednom od najpopularnijih opera svih vremena. Pohlepan, nezasitan i manipulativan Don Giovanni je razuzdani španjolski plemić koji se zaljubljuje i ostavlja, slama srca brojnih žena. No, u ovoj operi, sreća kao da ga je napustila, amoralnog, ozloglašenog ljubavnika, serijskog ženskara stiže pravda…

Uvertira je majstorski orkestralni stavak u kojemu je zgusnut sav moralni sukob djela, različiti motivi stvaraju atmosferu povezanu sa suprotstavljenim likovima i temama opere. Impresivnu uvertiru je skladao noć uoči praizvedbe opere, nakon što je generalna proba već održana. Kako kaže jedan od Mozartovih biografa Ernest Newman, te večeri je Wolfgang svojoj supruzi rekao da ga razvedri i oraspoloži, budnog ga je održavala uz priče, on se smijao do suza, boreći se s drijemežom, pospan, ali uzbuđen u pet ujutro uvertiru je napisao, a u sedam je već bila u rukama prepisivača.

Nepogrešivo je ponirao u bit glazbene scene, Mozartovo glazbeno kazalište otvorilo je puteve novije povijesti opere.

Priredila Andrea Labik

Wolfgang je u pratnji svoje majke otputovao u potragu za angažmanima nakon što su zbog svojih nediplomatskih nepristanaka na uvjete na dvorovima u Münchenu, Augsburgu i Mannheimu poslovi bili nemogući i nakon što je kod nadbiskupa Salzburga razriješen dužnosti. Odabrali su Mannheim koji je bio važno glazbeno središte s vrhunskim orkestrom koji se ponosio novim zvukom, a dvor je oduševljeno volio glazbu. Na rubu siromaštva, u Mannheimu su davali satove klavira u zamjenu za hranu i smještaj. Jedan je kirurg i amaterski flautist naručio od Mozarta „tri skromna, jednostavna i kratka koncerta i četiri kvarteta za flautu” i to za otprilike vrijednost od današnjih 10,000 dolara. Pomislili bi da se takva ponuda prigrli raširenih ruku unatoč zahtjevnom zadatku, ali Mozartu taj instrument, koji je u to vrijeme bio izrazito popularan, nije bio omiljen. Imao je dvadeset i dvije godine tada, pisanje za flautu nije mu predstavljalo izazov. Isporučio je dva koncerta i tri kvarteta. Međutim „prepisao je” samog sebe, taj drugi koncert transponirani je Mozartov Koncert za obou u C-duru u Drugi koncert za flautu u D-duru. Tada to čak i nije bilo neuobičajeno, djela za obou postajala su djela za flautu, međutim flautist amater platio je mnogo manje jer djelo nije bilo originalno, ali i dijelom zato što je bilo toliko zahtjevno da ga nije mogao odsvirati. U konačnici, ljepota i šarm Koncerta su neosporivi, a stručnjaci su tijekom vremena zaključili da je preoblikovan u djelo koje izvođaču omogućuje pokazati najbolje kvalitete flaute u savršenom rasponu. Očaravajući Drugi koncert za flautu slijedi uobičajenu trostavačnu strukturu, solist dominira, drugi stavak prekrasan je lirski klasičan, ali ne i pretjerano sentimentalan, dok je posljednji stavak vrhunac virtuoznosti vješto prerušen u razigrani ples. Ovaj Koncert pun je glazbenih razgovora, gotovo da čujete pitanje i odgovor, kao da instrumenti međusobno komuniciraju. Pravi užitak za izvođače i publiku!

Priredila Andrea Labik

Središnji dio posljednje Mozartove trilogije, Četrdeseta simfonija jedno je od emocionalno najintenzivnijih Mozartovih djela nastalo u njegovoj 32. godini. Skladao ju je 1788. godine, kasnija verzija uz dodane klarinete koja se danas najčešće svira pripremljena je vjerojatno za koncerte u Beču 1791. godine.

Svoje veličanstvene tri posljednje simfonije 39., 40. i 41. koje se stilski nadopunjavaju skladao je tijekom ljeta, u razdoblju izvanredne produktivnosti između 28. lipnja i 10. kolovoza. Njegova supruga Constanze bila je bolesna, bio je u financijskim problemima, nije javno nastupao, popularnost je opadala, a dotok prihoda je presušio. Car Josip II. imenovao ga je dvorskim skladateljem, no iznos nije bio dovoljan. Bojao se kucanja na vrata, toliko je bio zadužen. Ta se uznemirenost i neizvjesnost osjeća i u ovom djelu kompleksnog karaktera. S nemirom izravno ponire u simfoniju, strast i frenetična energija prožeti su melankolijom i tugom. Uz nostalgičnu čežnju i bijes, na visokoj razini individualnosti i originalnosti, nastalo je djelo velike inovacije u simfonijskoj konstrukciji, djelo koje će utjecati i na Haydna i Beethovena i brojne generacije skladatelja koji će tek doći.

Zapisi o prvoj izvedbi Simfonije u g-molu ne postoje, ali smatra se da je izvedena barem jednom za Mozartova života, za što je najuvjerljiviji dokaz revidirana partitura.
Četrdeseta simfonija uvijek je privlačila pažnju i izazivala opće divljenje, što odjekuje i danas.

Priredila Andrea Labik

HRT Radio Rijeka – “Samo Mozart” pod dirigentskom palicom Ivana Huta

La Voce del popolo – L’intramontabile Mozart per una serata brillante

Culturenet.hr – Simfonijski koncert u ‘Zajcu’: ‘Samo Mozart’

Kigo.hr – Simfonijskii koncert u „Zajcu“ „Samo Mozart“

Moja Rijeka – Simfonijski koncert „Samo Mozart“

Torpedo – Simfonijski koncert u „Zajcu“: „Samo Mozart“ pod ravnanjem Ivana Huta i uz solistički nastup flautistice Lucije Kovačević

Novi list – U subotu u Zajcu koncert “Samo Mozart” pod ravnanjem maestra Ivana Huta

Nacional – Koncert ‘Samo Mozart’ na programu riječkog HNK Ivana pl. Zajca uz nastup prve flautistice Lucije Kovačević

Riportal – Simfonijskii koncert u „Zajcu“: „Samo Mozart“ pod ravnanjem Ivana Huta i uz solistički nastup flautistice Lucije Kovačević

Extravagant – Simfonijski koncert u „Zajcu“: „Samo Mozart“ pod ravnanjem Ivana Huta i uz solistički nastup flautistice Lucije Kovačević

Teklić.hr – Simfonijski koncert u „Zajcu“: „Samo Mozart“ pod ravnanjem Ivana Huta i uz solistički nastup flautistice Lucije Kovačević