jan-kahanek

Rezultat natječaja za kratku priču u sklopu projekta “Deconfining”: Dorotea Šušak i Iva Papić autorice izabranih priča

15. siječnja 2024.

„Anatomija točke / Ne dopusti mi da nestanem“ Dorotee Šušak i „Meistens Bettler, meistens Gesinde“ Ive Papić izabrane su priče nakon provedenog natječaja u okviru projekta Deconfining arts culture and policies in Europe and Africa programa Creative Europe 2021.- 2027. EU-a, za odabir dviju kratkih priča na temu ilegalnih migracija.

Naime, HNK Ivana pl. Zajca je 3. studenog 2023. godine raspisao natječaj za kratku priču u sklopu projekta Deconfining te je 15. siječnja 2024. žiri u sastavu Nataša Govedić, Matija Ferlin i Goran Ferčec nakon provedenog postupka čitanja, odabira i ocjenjivanja radova pristiglih na natječaj, donio jednoglasnu odluku da su ove dvije sadržajno i stilski najuspjelije kratke priče.

Žiri je svoju odluku i obrazložio, pa tako u obrazloženju odabira priče „Anatomija točke / Ne dopusti mi da nestanem“ što ju potpisuje Dorotea Šušak stoji:
„Preciznošću i jezičnom jezgrovitošću, snažne emocionalne težine, ova introspektivna priča uspješno uspostavlja kompleksnu sliku života, potičući čitatelja na razmišljanje o identitetu. Moguće ju je čitati i kao suptilnu pomoć subjektu da se prepozna i pronađe u kaosu vremena. U tri dijela, autor/ica oprezno promatra materijalnost svijeta kroz njegovu točku/konturu, temporalnost i tjelesnost. Svaki je motiv snažan ali tih označitelj osjećaja nepripadnosti, izgubljenosti, izoliranosti i boli, a svaki fragment dodatno upotpunjen prijedlogom zvučne slike kao ambijentom vremenu, tijelu i pogledu. Meditativni karakter čini je zanimljivom za scensko uprizorenje, pružajući prostor za interpretaciju i introspekciju kroz izvedbu.“

A obrazloženje izbora priče „Meistens Bettler, meistens Gesinde“ autorice Ive Papić glasi:
„Ispisujući priču u tradiciji stvarnosne proze, politički zanimljivo sučeljenih migrantskih iskustava, te subjektivnim pristupom temi, autor/ica na jedinstven i kompleksan način kolažira i složene teme bezdomstva i apatridstva provlačeći ih kroz generacijske i geografske slojeve i kontekste. Vještim stilom pisanja i preciznom montažom proznih fragmenata autor/ica ispisuje kolaž o nepripadnosti kao kontinuitetu, o pripadnosti kao nizu novih početaka, o prepoznavanju vlastite priče u priči drugog, o onome što znamo i čemu se nadamo, o prošlosti kao fusnoti sadašnjosti, o alternativnom putevima kroz svijet, o porijeklu. Prostor priče višeglasan je i pripada svakom onom iskustvu koje želi biti izrečeno. Time se potencijalno otvara iskustveni niz bez kraja, Šeherezadino narativno pletivo identitetske heterogenosti.“

Postupak ocjenjivanja i evaluacije priča proveden je transparentno uz zajedničko usuglašavanje kriterija u odabiru najboljih tekstova.