Inovativan i strastven glazbenik, Pascal Rophé jedan je od najtraženijih francuskih dirigenata. Od sezone 2022./2023. je šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a. Prije toga bio je na čelu Nacionalnog orkestra regije Pays de la Loire (2013. – 2022.) te Kraljevske filharmonije iz Liègea.
Iznimno je cijenjen kao tumač glazbe 20. i 21. stoljeća, slijedom čega surađuje s najvećim europskim ansamblima za suvremenu glazbu. Nastupao je uz vodeće međunarodne orkestre uključujući Filharmoniju i Nacionalni orkestar Francuskog radija, Orkestar Philharmonia, Simfonijski orkestar BBC-ja, Nacionalni orkestar BBC-ja iz Walesa, Islandske simfoničare, Nacionalni orkestar RTE-a, Ensemble intercontemporain, Orkestar Romanske Švicarske, Orkestar RAI-a iz Torina, Simfonijski orkestar Norveškog radija, Filharmoniju Monte Carla, Simfonijski orkestar SWR-a i Komorni orkestar iz Lausanne. Vrlo cijenjen i u Aziji, redovito ravna Orkestrom NHK-a, Novom japanskom filharmonijom, Seoulskom i Kineskom filharmonijom te Nacionalnim orkestrom Tajvana. Među novija postignuća ubraja praizvedbe Koncerta za violinu i violončelo Pascala Dusapina s Viktoriom Mullovom i Matthewom Barleyjem u Franuskoj i Italiji, nastupe sa Simfonijskim orkestrom SWR-a na festivalu u Donaueschingenu te sa Stavangerskim simfonijskim orkestrom i Tapiola Sinfoniettom. Uz pohvale, prvi je put gostovao i uz Budimpeštanski festivalski orkestar, Arktičku filharmoniju i Simfonijski orkestar Kyota. Redovito predvodi operne produkcije (Arijadna i Modrobradi u Operi u Toulouseu, Pélléas et Mélisande s Glyndebourne Touring Operom, Thaïs u Rimskoj operi, Ukleti Holandez i Razgovor karmelićanki na Budimpeštanskom proljetnom festivalu) te je praizveo operu Ahmatova Brune Mantovanija u Nacionalnoj operi u Parizu, kao i opere Michaela Jarrella, Ahmeda Essyada i Michèle Reverdy. Za opsežnu diskografiju primio je mnoge nagrade i pohvale kritike. Album s djelima Henria Dutilleuxa objavljen je 2016. (BIS) u povodu stogodišnjice skladateljeva rođenja, a album s glazbom Pascala Dusapina uz Arditti Quartet i Filharmoniju Francuskog radija zaslužio je Gramophonovu nagradu za najbolju suvremenu snimku 2018. Od 1992., nakon studija na Conservatoire National Supérieur de Musique de Paris i osvajanja druge nagrade na Međunarodnom natjecanju u Besançonu (1988.), blisko je surađivao s Pierreom Boulezom i Ensemble intercontemporain.
Daniel Ottensamer glavni je klarinetist Bečke filharmonije od 2009. godine. Osvajao je nagrade na najprestižnijim međunarodnim natjecanjima među kojima se posebice ističe Međunarodno natjecanja klarinetista „Carl Nielsen“ u Danskoj (2009.). Redovito nastupa s renomiranim orkestrima (Bečki filharmonijski orkestar, Mozarteum orkestar Salzburg, Simfonijski orkestar NHK) te pod dirigentima kao što su Gustavo Dudamel, Andris Nelsons, Fabio Luisi, Kent Nagano, a ranije i pod ravnanjem Lorina Maazela. Godine 2021. debitirao je kao solist na Salzburškom festivalu s izvednom Koncerta za klarinet W.A. Mozarta s Cameratom Salzburg i Manfredom Honeckom.
Osnivač je „Philharmonixa“, ansambla koji se sastoji od članova Bečke i Berlinske filharmonije te izvodi repertoar iz klasične glazbe, jazza, swinga i narodne glazbe. Ansambla je osvojio nagradu Opus Klassik 2018. godine. U komornoj glazbi radio je zajedno s glazbenicima kao što su Daniel Barenboim, Renaud Capuçon, Julian Rachlin, Mischa Maisky, Hagen-Quartet, Barbara Bonney, Thomas Hampson i Bobby McFerrin.
Daniel Ottensamer snimio je razne CD-ove s firmom SONY Classical, svirajući koncerte za klarinet W.A. Mozarta i Jeana Francaixa. S “Philharmonixom” je naveden kao ekskluzivni umjetnik Deutsche Grammophona. Također je snimio cijeli relevantni repertoar za trio klarineta sa Stephanom Konczom (violončelo) i Christophom Traxlerom (klavir), a kompilacija od 7 CD-a objavila je 2022. DECCA. U svibnju 2023. godine snimku koncerta za klarinet Carla Nielsena s Bečkim filharmonijskim orkestrom i Adamom Fischerom objavio je SONY Classical.