Predstava “Nad grobom glupe Europe” Sebastijana Horvata i Milana Markovića Matthisa na programu je 12. i 13. travnja u 19:30 sati, a uz glumce Hrvatske drame Dražena Mikulića, Tanju Smoje, Jelenu Lopatić, Deana Krivačića, Sabinu Salamon, Biljanu Torić, Davora Jureška, Mariju Tadić i Jasmina Mekića, prvi put na sceni riječkog Kazališta moći ćete vidjeti i poznatog hrvatskog kazališnog i filmskog glumca Leona Lučeva, u ulozi Svećenika. Još kao student igrao je u filmu koji postaje hitom – “Kako je počeo rat na mom otoku”, Vinka Brešana, a surađuje i s drugim priznatim redateljima na njihovim ranim filmskim radovima (Ognjen Sviličić, Lukas Nola, Dalibor Matanić, i dr.) te u popularnim filmovima primjerice “Što je muškarac bez brkova” Hrvoja Hribara, “Ljudožder vegetarijanac” i “Put lubenica” Branka Schmidta, “Grbavica” Jasmile Žbanić itd. Od 1997. bio je u ansamblu ITD kazališta kada surađuje s vrhunskim kazališnim redateljima, a od 2003. u potpunosti se posvećuje filmskoj umjetnosti, kao glumac i producent.
“Nad grobom glupe Europe”, predstava koja se nekada zvala “Hrvatska rapsodija”, predstava je kojoj je promijenjeno ime nakon što su u Hrvatskoj autorskoj agenciji, razred za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pregledane snimke “Hrvatske rapsodije” i zatim nam poslan dopis u kojem se tvrdi da se ne radi o uprizorenju djela Miroslava Krleže. Upravo povodom zabrane, prije izvedbe 13. travnja u 18 sati u foyeru Kazališta održat će se okrugli stol “Bliže Krleži od Krleže samog” na kojoj će govornici biti poznati komparatisti književnosti, teatrolozi, kulturolozi i publicisti, redovni profesori Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Lada Čale Feldman i dr. sc. Dean Duda, zatim autori same predstave, redatelj Sebastijan Horvat i dramaturg Milan Marković Matthis, te dr. sc. Marin Blažević, ujedno i moderator.
Predstava otvara brojna pitanja hrvatske i europske današnjice, od nezaposlenosti, socijalnih razlika, ignoriranja, iskorištavanja i omalovažavanja nemoćnih, do migrantske krize u “tvrđavi Europi” koja postaje zatvor. “Nad grobom glupe Europe” gostovat će na Drama Festivalu Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani, a uvrštena je i u glavnu selekciju jubilarnog 50. festivala BITEF čiji je umjetnički ravnatelj Ivan Medenica 18. ožujka osobno uručio poziv te predstavio program festivala upravo u riječkom Kazalištu kao izraz podrške konceptu umjetničkog djelovanja riječkog Kazališta i intendantu Oliveru Frljiću.
Iz kritika
Krleža je u »Hrvatskoj rapsodiji« prikazao sudbinu nacije, kao sudbinu jednog vagona koji se više ne kreće po tračnicama, već odlazi u beskraj, u nepostojanje. Ovaj tekst malo je izvođen na hrvatskim pozornicama, a sada ga je u riječkom kazalištu postavio slovenski redatelj Sebastijan Horvat, u suradnji s dramaturgom Milanom Markovićem Matthisom. Njihova interpretacija ne temelji se na pridržavanju za Krležin predložak, već na slobodnom korištenju motiva iz »Hrvatske rapsodije« koji su »nadopisani« suvremenim kontekstom Hrvatske i Europe te glumačkim improvizacijama. Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je riječ o radikalnom odmaku od Krleže, no predstava »Hrvatska rapsodija« svojim je temeljnim ozračjem i duhom posve krležijanska. Krležini likovi svedeni su na arhetipove: Oca, Majku, Kći, Sina, Guvernantu, Baku, Slugu, Odvjetnika, Ženu i Muža. Na razini vizualnosti, odnosno kostima Belinde Radulović, oni – odjeveni u crne frakove i svečane haljine – prizivaju Glembajeve i glembajevštinu koja je postala pojam za specifičnu otuđenost jednog sloja društva i njegove neminovne smrti početkom dvadesetog stoljeća. Krleža alegorijskom slikom vlaka progovara o ondašnjoj Hrvatskoj izgubljenoj u kaosu i beznađu ratnih godina, dok Sebastijan Horvat pravi relacije prema današnjoj Hrvatskoj, ali i Europi koja u ovom trenutku podiže nove zidove prema Drugom i drugačijem.
Kim Cuculić,“Hrvatska rapsodija”: Zidovi europske ravnodušnosti i cinizma, Novi list
Zid koji nije izgradila priroda, nego zid kojega je morao izgraditi čovjek. Riječ je o brutalno iskrenoj sceni koja, nažalost, nije plod bolesne fikcije, već je postala tužan dio svjetske svakodnevnice. Riječ je i o grupi bespomoćnih ljudi koja se susreće s proizvodom premoćne grupe ljudi koja je zaboravila kako je to biti čovjek. Riječ je o trenutku kad svi hrvatski geniji padaju u vodu i postaju apsolutno nevažni, smiješni i bespotrebni. O trenutku u kojem publika treba prepoznati da je to ono što se događa sada, ovdje i nama, a ne tamo nekom drugom, miljama daleko, jučer ili sutra. Riječ je i o tipičnom trenutku epskog teatra u kojem je važno o viđenom promisliti i s tim misaonim materijalom nešto doista i učiniti jer je to naša ljudska dužnost, da jednostavno budemo ljudi. Ionako je odavno poznato da lijepe riječi kupus ne maste. (…) Hrvatska rapsodija“ vjerojatno je najaktualnija predstava koju sam u životu gledala. Premda rađena na motivima nekih drugih vremena, ona donosi glembajevštinu, apsurdnost i tragediju današnjice. Ona raspravlja o klasama, ali i naglašava da je klasa čovjek ozbiljno ugrožena, a možda i u nestajanju.
Anja Nežić, “Hrvatska rapsodija”: surova rapsodija realnosti svjetske sramote, Ziher.hr
Tamna, crnohumorna priča obučena u ruho današnjice. Bolna, krvava, iskreno ocrtana psihologija današnjeg čovjeka i njegove uskogrudnosti u okrutnom svijetu politike, zastrašivanja, neprepoznavanja, licemjerstva i raspadanja svih vrijednosti koje su odavno zaboravljene.
Nestala je komunikacija, empatija, zatvoreni smo u svoje male sebične svjetove i ne želimo vidjeti da su granice ipak tu, da je Europa svijet za sebe koji ne želi nikoga primiti u ovom izbjegličkom egzodusu, jer to uništava njenu privatnost, njenu uljuljkanost u samozadovoljstvo.
Glumački strastveno i snažno, u neprekinutom nizu tekla je teška priča sa sjajnim scenama, s izbjegličkim brodom, eksplicitnim slikama razaranja kulture i životinjskog seksa, izgubljenih očajnika, bijede društva i siromaštva. Svi protagonisti na sceni bili su nabijeni emocijama u snažnim glumačkim interpretacijama, a nesvakidašnje fascinantna scena Jurgena Kirnera naglašeno je podcrtala crno-bijelu sliku naše stvarnosti.
Gloria Fabijanić Jelović, Premijera “Hrvatske rapsodije”: glumački strastveno i snažno, HRT Radio Rijeka