Nakon probe Andrićeve „Na Drini ćuprija“ glumci Hrvatske drame riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca ostaju u kazalištu kako bi proslavili rođendan dviju kolegica. U početku djeluje kao još jedno kazališno druženje, ali okupljanje ansambla postupno postaje pričom o zajedničkom životu, starim sukobima, odlascima, ljubavima, u priču o kazalištu. Jedna od slavljenica velika je glumica koja nakon četrdeset i šest godina karijere napušta nacionalni teatar, a njen odlazak pokreće bujicu emocija unutar ansambla.
Riječ je o „Kazalištu“, novoj predstavi riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca u K-HNK koprodukciji s HNK-om u Splitu, koja će 21. srpnja biti praizvedena u okviru festivala Riječke ljetne noći. Predstava o kazalištu, o ljudima koji ga stvaraju i onome što publika ne vidi nastala je kao jedinstveni autorski projekt Pascala Ramberta, jednog od najznačajnijih suvremenih francuskih dramatičara i kazališnih redatelja.
Pascal Rambert već desetljećima slovi za jedno od najvažnijih imena suvremenoga europskog kazališta čije se drame izvode se na najuglednijim svjetskim pozornicama, prevedene su na četrdesetak jezika,. Ono po čemu se razlikuje od većine suvremenih autora nije samo osebujan ritam i ljepota njegova jezika nego i način na koji nastaju njegove predstave. On nikada ne dolazi s gotovim tekstom. Prije nego što napiše prvu rečenicu, osobno upoznaje ansambl. Sa svakim glumcem posebno razgovara i sluša njegovu priču, a tek kasnije počinje pisati. Jednako je bilo i sada u Rijeci.
„Nikada ne dolazim glumcima s unaprijed zamišljenom pričom jer proces uvijek započinje mojim asocijacijama na njihova tijela, glasove i energiju. Uvijek pišem za glumce, za njihova tijela, njihove glasove i njihov životni kontekst, za ono odakle dolaze.“
Tekst je nastao upravo glumice i glumce Hrvatske drame i zbog toga je „Kazalište“ neraskidivo vezano uz riječki ansambl. Svi likovi nose imena glumaca koji ih igraju, ali Rambert upozorava da nije riječ o njihovim privatnim biografijama.
„To su oni i nisu oni“, kaže. „Ponekad postoji nekoliko dodirnih točaka, ali to nisu njihove životne priče.“
Na pozornici su svi članovi Hrvatske drame: Anastazija Balaž, Olivera Baljak, Petar Baljak, Ana Marija Brđanović, Edi Ćelić, Nika Grbelja, Mario Jovev, Jelena Lopatić, Jasmin Mekić, Dražen Mikulić, Damir Orlić, Sabina Salamon, Deni Sanković, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Romina Tonković i Ana Vilenica, uz Gorana Bogdana kao gosta, s kojim će kasnije alternirati Leon Lučev.
Rambert kaže da ga, kao i uvijek, prije svega zanimaju trenuci najveće emocionalne napetosti.
„Uvijek se moje drame vrtlože oko sukoba i vrlo snažnih emocija. Volim pisati o najintenzivnijim trenucima u životu. U „Kazalištu“ je riječ o odlasku slavne glumice, pa je komad utemeljen na situacijama napuštanja teatra. Svi njezini partneri, glumci ansambla, proživljavaju tu situaciju. Predstavi daju snažnu energiju zaustavljanja nečega što je netko četrdeset i šest godina stvarao u nacionalnom kazalištu u Rijeci.“
„Mislim da će publici biti drago vidjeti cijeli ansambl zajedno, s tekstom koji je napisan za njih, za grad Rijeku i Hrvatsku.“
„Ovo mi je treća suradnja s Rambertom. U svakom kazalištu kojeg sam do sada vodila producirala sam jedan njegov autorski projekt. U ZKM-u je to bila predstava „Zatvaranje ljubavi“ s Ninom Violić i Goranom Bogdanom, u HNK-u „Glumica“ s Almom Pricom u naslovnoj ulozi. Sada je napisao tekst za cijeli naš ansambl i otvorio priču o kazalištu u kazalištu, te je cijeli projekt time još uzbudljiviji. Nakon što smo ovih Riječkih ljetnih noći predstavili publici tri iznimno vrijedne izvedbe koje su ujedno bile i svjetske praizvedbe, a svaka od njih iz svoje perspektive govori o bitnim pitanjima ovog društva, a to su predstave „Čvor“, „TO=TO“ i „Serenada ljetne noći“, završavamo s predstavom koja se zove „Kazalište“ i koja problematizira pozicije svih nas koji živimo u teatru ili za teatar“, kaže intendantica riječkog kazališta Dubravka Vrgoč.
Predstava pisana za riječki glumački ansambl ne ostaje zatvorena unutar riječkog kazališta. Govori o ljubavi prema kazalištu i o svakodnevici glumačkog života: o sumnjama, nadama, prijateljstvima i ljubavima; o zajednici, o nenajavljenim odlascima i iznenadnim povratcima, o životu koji se dijeli na pozornici i izvan nje. „Kazalište“ je istodobno intimna glumačka priča o zajedništvu, o umjetnosti koja oblikuje živote onih koji je stvaraju te o životu koji se neprestano prelijeva u kazalište.
Pascal Rambert potpisuje tekst, režiju, scenografiju, kostimografiju i svjetlo, asistent redatelja i asistent kostimografije je Ivan Botički, a asistent scenografije Alan Vukelić. Tekst s francuskog preveo je Ivica Buljan.