Premijera ORESTEA/ ORESTIJAEshil
Carmelo Rifici u novom čitanju Eshilove „Orestije“ vraća jelu njezin izvorni karakter i temeljnu traumu. Ne promatra je kao priču iz davne prošlosti, nego kao prijelomni trenutak u kojem čovječanstvo spoznaje da se nasilje ne može ukloniti, već samo organizirati. Njegova režija istražuje krhkost ideje pravde i propituje što je izgubljeno u prijelazu iz arhaičnog svijeta u svijet logosa.
Polazeći od jedine u cijelosti sačuvane trilogije antičke Grčke, Rifici istražuje ishodišta zapadne demokracije. U središtu njegove interpretacije nalazi se teza da demokracija ne proizlazi iz težnje za mirom, nego iz potrebe da se neotklonjivo nasilje stavi pod nadzor. Polis nije suprotnost barbarstvu rata i osvete, nego njihov preobraženi oblik. Takvo čitanje baca novo, melankolično svjetlo na same temelje demokratskog poretka.
Na pozornici se sukobljavaju dva svijeta: arhaične sile i politeistička mudrost, koje čuvaju sjećanje na žrtvu, te svijet logosa, koji pod okriljem novoga poretka nastoji obuzdati, ali ne i dokinuti, spiralu osvete. Oslobađanje Oresta od krivnje za ubojstvo majke pred atenskim sudom, zahvaljujući Ateninoj retorici i autoritetu, pokazuje da je moderni čovjek proizvod krhkog i nesigurnog kompromisa, trajno izloženog povijesnim previranjima, a ne konačne pobjede razuma i ljudske mudrosti.