Otvorene su trinaeste Riječke ljetne noći plus!
Svečano otvaranje naslovljeno Vaše kazalište vama počelo je 1. srpnja u 21:30 ispred zgrade HNK Ivana pl. Zajca pod vedrim zvjezdanim nebom, u režiji Vedrana Hleba. U parku na pozornici ispred kipa Ivana pl. Zajca publiku je dozivao ugodnim ljetnim jazzom Zvjezdan Ružić trio. Uskoro su im se pridružili i članovi Talijanske drame uz dvije pjesme (Vita spericolata i L’Italiano), tako izvedene u mjuziklu Dipinto di blu/Obojeno plavim, koje je s njima pjevušila i publika. Pozdrav sezoni s pogledom na Kazalište nakon toga se pretvorio u doček neoborivih Riječkih ljetnih noći. Trinaeste su, ali ni Gradonačelnik Vojko Obersnel ni v.d. intendanta Marin Blažević javno ne daju lošoj sreći šansu – podsjetili su na “podršku” Ministarstva i čvrstu odluku da umjesto smanjenja i skraćivanja programa uslijedi suprotno. Nema redukcije umjetnosti, revidiran je koncept, a Riječke ljetne noći raskošnije su i raznolikije no ikada, i s predstavama, koncertima jednako koliko i s izložbama, predavanjima, performansima te kao takve uvode i u način funkcioniranja Europske prijestolnice kulture 2020. Gradonačelnik je naglasio kako se izašlo iz okvira glazbeno-kazališnog festivala, sada se nude različite umjetničke forme i to svim generacijama jednako: “Krenuli smo hrabro, otvoreno, s kvalitetom zajedništva.”
Zatim se zbog neplaćenih računa ugasilo svjetlo. Ne zadugo – Kazalište je otvorilo sva vrata, svjetlo je zablještalo iznutra, kroz dimnu zavjesu zbor je izašao pred Riječane i turiste na ulazu u Kazalište i otpjevao najpoznatiju ariju Verdijeve opere Nabucco – Va, pensiero. Balet je zatim na trima podijima izveo tri koreografije (solisti: Daniele Romeo, Svebor Zgurić, Ali Tabbouch, Marta Voinea Čavrak). Iznenada, glumci Hrvatske drame nadmoćno su zauzeli pozornicu, kreće glazba za ulomak iz Turbofolka Olivera Frljića, prve njegove režije u Rijeci, ali komično ih prekida Robert Kolar s balkona, s arijom Largo al factotum iz Seviljskog brijača G. Rossinija. Kada su dočekali svoj red, glumci su rasplesali publiku, dizale su se i ruke u zrak, ali opet – cenzura. S balkona uz zbor Opere i zborovođu Ingrid Haller, Kristina Kolar otpjevala je ariju La vergine degli angeli iz Verdijeve opere Moć sudbine. Pogled se ponovno preselio u Zajčev park gdje su se svi ansambli popeli na pozornicu i završili pjesmom Volare. Sve što su umjetnici Zajca pjevali, pjevušila je i publika koja je obgrlila Zajc – od najmlađih nadalje, gibalo se, plesalo, pucketalo prstima, pratilo se sve okrećući se od jedne pozornice ka drugoj. Neki su, vidjelo se, uživali u prilici da dotiču pozornicu i gledaju iz takve intimne blizine sve te umjetnike, da zaista budu dio ovog događanja što još jednom potvrđuje koliko festival Riječanima znači. Publika će na najrazličitijim pozornicama od riječkih trgova do Ljetne pozornice u Opatiji moći pratiti još 35 programa sve do 22. srpnja kada završavaju ovogodišnje Riječke ljetne noći.
